Fokusiran na otkrivanje mladih talenata, izlaganje novih radova, uspostavljanje i njegovanje veza umjetnik – galerist – kolekcionar, Unseen je i događaj na kojem stručnjaci, umjetnici i komentatori iz svijeta umjetničke fotografije razgovaraju o trendovima, temama i problematici s kojom se trenutno susreću fotografija i popratna industrija
Nakon samo tri godine postojanja, amsterdamski godišnji međunarodni sajam i festival fotografije – Unseen Photo Fair and Festival – već je svrstan u sam vrh svjetskih foto festivala.
Fokusiran na otkrivanje mladih talenata, izlaganje novih radova, uspostavljanje i njegovanje veza umjetnik – galerist – kolekcionar, Unseen je i događaj na kojem stručnjaci, umjetnici i komentatori iz svijeta umjetničke fotografije razgovaraju o trendovima, temama i problematici s kojom se trenutno susreću fotografija i popratna industrija.
Osim odlične atmosfere tipične za festivale i manifestacije u »vrtićkim« godinama, ovaj sajam krase i tipično nizozemska radišna opuštenost, lakoća stupanja u kontakt s prisutnima (od umjetnika preko galerista i kustosa do kolekcionara), opipljiv entuzijazam i ljubav prema fotografiji. Mnogobrojna događanja organizirana na više od četrdeset lokacija raštrkanih po cijelom Amsterdamu garantiraju provod dostojan intenzivnog apetita svakog pravog foto ovisnika.
Novi radovi
Unseen Photo Fair and Festival nastao je 2012. na inicijativu FOAM-a (Fotografiemuseum Amsterdam), Platforme A i agencije Vadejong. Pokazujući potencijalnim kupcima izuzetne radove dostupne po pristupačnim cijenama, sajam vrlo uspješno njeguje karijere mladih foto talenata i širi bazu potencijalnih kupaca i kolekcionara. Već tijekom prvog izdanja sajma i festivala ostvarena je suradnja s više od 50 galerija iz cijelog svijeta, a svoje nove radove publici je izložilo više od 165 umjetnika.
U sklopu sajma i festivala ustanovljeno je i nekoliko nagrada i fondova, pa je tako ING Unseen Talent Award ove godine primila Sophie Jung; nagradu Meijburg Art Commission dobila je Anouk Kruithof, a žiri kustosa fonda Outset/Unseen Exhibition odlučila je samostalnu izložbu u FOAM-u početkom 2016. godine dati belgijskom umjetniku Vincentu Delbroucku. Dobitnik Unseen Dummy Awarda je Yoshinori Masuda čija će knjiga »Tiger 2« biti objavljena 2016. u izdanju Lecturis.
Tijekom godina, Unseen je mijenjao formate uvijek izvrsnih kataloga, dodavao nove segmente i manifestacije sajmu i festivalu i u svemu tome zadržao svježinu, kako u pristupu tako i u načinu ponude sadržaja.
Središnji, sajamski dio Unseena bio je smješten u neobičnom i vrlo atraktivnom ambijentu kompleksa bivše amsterdamske plinare iz 19. stoljeća (Westergasfabriek, www.westergasfabriek.nl) u zelenilu Westerparka. Foto radovi bili su izloženi u dva odvojena paviljona, dok je poseban paviljon podignut za potrebe sajma fotografskih knjiga.
U prvom paviljonu (Transformatorhuis) bila je smještena zbirka fotografija »Unseen Collection«. Svaka galerija prisutna na sajmu odabrala je tri rada i iz te grupe radova kustosica Zippora Elders izabrala je vrlo raznovrsne i upečatljive radove čija je pojedinačna cijena, u skladu s misijom sajma, iznosila manje od 1000 eura. Radove iz te zbirke moguće je pogledati na http://unseenamsterdam.com/unseen-collection/edition/2015.
Sjajni radovi izloženi u ovoj sekciji (Sarker Protick – Gunfight; Tom Lovelace – Monteluco Sole 1; Isabelle Wenzel – Field Studies 2/3; Ryota Kikuchi – 60 degrees; Kyuoug-Jae Cho – m+h002; Naoyuki Ogino – Untitled; Albarran Cabrera – 54 i Piotr Zbierski – Untitled 44) zadržavaju se u domeni prepoznatljivog s dozom egzotike, ciljajući na sigurno u smjeru novopečenih kupaca za koje je ova selekcija i dizajnirana. Ali radovi izloženi na ostatku sajma, kako i dolikuje njegovoj avangardnoj reputaciji, više nego ikada ranije propituju majku svih pitanja: Što je fotografija?
Uništenje fotografske površine
»Što je fotografija?« – naslov je eseja Seana O’Hagena u Unseen Magazinu br. 2 u kojem O’Hagan kaže kako je to pitanje zapravo manje pitanje, a više krajolik u kojemu fotografija trenutno živi. U tom krajoliku, nastavlja O’Hagen, fotografija je performans, fiction, memoar, skulptura, naracija, kreiranje knjiga, remiksing, instalacija, animacija, dekonstrukcija, psihogeografija, politika, mrtva priroda, arhiva, digitalni prikaz, dokumentarna fotografija, pejzažna fotografija i portretna fotografija. Sve. Ili kako je, tijekom jednog od predavanja, šaljivo istaknula kustosica Deutsche Borse Collection Anne-Marie Beckmann: »Ja sam kustos i ovo je umjetnost zato što ja tako kažem«.
Ipak, razgledavajući eksponate u fotolabirintu u koji je ovom prilikom bio prerušen jedinstveni kružni prostor Gashoudera (http://www.westergasfabriek.nl/en/business/venues/gashouder-2), bilo je moguće detektirati najtrendove ovogodišnjeg »Unseena« – uništenje fotografske površine i fotoskulptura.
Uz gore navedene pristupe i umjetnike zapazili smo i nježne grafičke fotografije Kim Boske i Mishe de Riddera, »Waterfall br. 1187« Boomoona, zrnaste crno-bijele fotografije Erwana Morera, apokaliptične pejzaže Takashi Kawashime, mistični ciklus »The Mouth of Krishna« dvojca Abarran – Cabrera, Elvis festival Clementine Schneidermann i magiju sveprožimajuće autentičnosti crno-bijelih analognih fotografija Piotra Zbierskija. Apsolutni vrh doživljaja bili su radovi Akiko Takizawae koja je izložila vrlo filmsku seriju kolotipa na washi papiru.
Fotografija kao predmet
Uz individualne umjetnike predstavljene po galerijama, u programu »Unseen Niches« organizatori Unseena, pod pokroviteljstvom nizozemske fundacije Message in a Photo, predstavili su spektar naprednih foto inicijativa – kooperative Mt. Figure, Studio 47, Wandering Bears i Sputnik Photos, kolektiv dokumentarističkih fotografa koji bilježe promjene u regiji bivšeg Sovjetskog Saveza.
Tijekom vrlo informativnog predavanja o kolekcionarstvu, u kojem su sudjelovali Sondra Gilman i Celso Gozalez-Falla, Paul Kopeikin, Anne-Marie Beckmann i Claartje Van Dijk, zaključeno je da – bez obzira na razvoj digitalne fotografije i na sve veći fokus kupaca na sam sadržaj fotografije, a ne na fotografske tehnike korištene u izradi – odnos prema fizičkom objektu, njegova jedinstvenost i aura umjetničkog djela ostaju najbitnije stavke pri kupnji fotografije, serije fotografija ili fotografske zbirke.
I dok umjetnici propituju fotografiju kao medij, fotografske institucije propituju fotografiju kao predmet. Tijekom razgovora Brett Rogers, Florian Ebner i David Knaus zaključili su da drugačije poimanje fotografije u ovom smislu dovodi do promjena u muzejskoj i uvodi nove elemente u kolekcionarsku praksu. Konkretno u kontekstu muzeja, čiji se način funkcioniranja mijenja usljed rapidnog mijenjanja vizualne kulture, bilo je istaknuto da je muzejima potrebno sve manje prostora za klasične prakse (skupljanje, konzervaciju i prezentaciju), dok raste njihova bitnost kao javnog prostora susretanja u sve većem nedostatku ostalih javnih prostora.
Bilo je razgovora i o sve učestalijem dovođenju u pitanje opravdanosti ekonomskih troškova u kulturi i zaključeno je da je na direktorima muzeja da se bore za afirmaciju vrijednosti ustanova kulture u demokratskom procesu (»jer ga se očito potkopava«).
Na pitanja o korištenju, vrijednosti i značenju fotografije i vizualne informacije te njihovim povezanostima i načinima na koje sudjeluju i ko-kreiraju svijet oko nas, razgovarali su John Roberts, Florian Ebner i Geert van Kesteren. Nakon što je Robertson inspirirano definirao fotografa kao nekoga tko »stigne nenajavljen i ispriječi se svijetu«, između njega i Ebnera razvila se je zanimljiva diskusija oko toga može li se išta progresivno uopće postići pokazivanjem fotografija na kojima su predstavljeni rezultati ljudske brutalnosti? Iako je još Claude Lanzmann tvrdio da ne može, debata očito i dalje traje.
