Nedavno je objavljen novi dvobroj Nove Istre, časopisa u izdanju Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, a protekla je godina bila obljetnička godina za taj časopis. Radi se o časopisu za književnost, umjetnost i kulturu, uključiv, kako veli njegov glavni urednik dr. Boris Domagoj Biletić, estetski, generacijski i svjetonazorski otvoren.

– Periodik je to s međunarodnim referencama, koji je i zavičajan, ali nije »ekskluzivno«, isključivo regionalan. Izlazi bez prekida od 1996., dakle ove se godine obilježava trideseta godina od objavljivanja prvoga broja, a prošle je godine obilježeno trideseto godište časopisa, ali i 35 godina djelovanja Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika.

Brojne i raznolike su teme zastupljene u dvobroju 3/4 za 2025. godinu, a koji je objavljen pred kraj prošle godine. Časopis otvara in memoriam Alfiju Klariću (1950. – 2025.) nezaboravnom dizajneru i fotografu.

»Za njega nijedan tekst nije bio apstraktna, obična mrlja oko koje ili unutar koje valja smjestiti, rasporediti likovni ili slikovni jezik. Stvaralaca poput njega više nema«, zapisao je Boris Domagoj Biletić.

Zastupljen je ovdje i ekskluzivan, dosad neobjavljen razgovor s akademikom Nedjeljkom Fabriom iz 1993. godine naslovljen »Ne tražite od pisaca nemoguće«, kada je bio gost Radio Pule i emisije »Degostacija«, kod voditelja Damira Burića i suvoditelja Davida Ivića, a razgovor je u pisani zapis prenio, redigirao i u tekstualnom obliku prilagodio Boris Domagoj Biletić.

Povijest (ni)je učiteljica života

– Prošlo stoljeće i dobar dio ovoga stoljeća »pisali su« povijesne romane, a mi danas pišemo romane o povijesti i to je nešto sasvim drugo. Dakle, ovo što ja radim, to su romani o povijesti. Što je za mene povijest? Najvažnije je da ona ni u kojem slučaju, ni u snu, ni u primisli, nije učiteljica života. Povijest je sve drugo, samo nije to, kazao je tada, između ostalog u opširnom razgovoru.

Nove poetske ili prozne uratke objavljuju Milko Valent, Boris Domagoj Biletić, Tomislav Ribić, Nela Stipanić Radonić i Damir D. Ocwirk.

O Šoljanu teatrološki, intertekstualno i intermedijalno pišu Jelena Lužina, Dubravka Brezak Stamać, Leszek Malczak, Helena Peričić, Sibila Petlevski i Boris Senker. Lužina ističe da je od ukupno 13 njegovih drama, pisanih između 1963. i 1988. godine prvih osam bilo inicijalno prvo pisano za radio (pet) ili za televiziju (tri). Brezak Stamać navodi da osebujni njegovi feljtoni njeguju estetički intelekt pisca i prevoditelja, oni su gotovo esejistički komentari tadašnje književne i prevoditeljske produkcije.

Mihael Sobolevski napisao je tekst »Nepoznato o radu književnika Stanislava Šimića u radu Radničke komore u Zagrebu od 1940. do 1946. godine«. Pjesničke uratke Marije Grazije Calandrone prevela je Bojana Bratić Ivić, autorica i prevoditeljica koja dio godine provodi u Rovinju. Tu su i pjesme nedavno preminulog labinsko-talijanskog pjesnika Sergia Zupičića Zuppinija. Filozofskim esejem prisutan je Žarko Paić, a o Gervaisu piše Vjekoslava Jurdana. Objavljen je i prilog danas nažalost pokojnog Ante Cukrova o počecima hrvatskoga školstva u Istri. Kritički pristup i osvrte na najnovija djela potpisuju Ivan Bošković, Vinko Brešić, Boris Domagoj Biletić, Tin Lemac, Maurizio Casagrande, Šura Dumanić i Igor Šipić.

Pokretači/osnivači i (prvi) nakladnici časopisa za književnost, kuturološke i društvene teme (danas: časopis za književnost, umjetnost i kulturu) Nova Istra: 1996. – 1997.: Sveučilišna knjižnica u Puli, Istarski ogranak DHK Pula i, kao sunakladnik, Koordinacija istarskih ogranaka Matice hrvatske. Godine 1998. uz pokretače/osnivače i izdavače, kao sunakladnik pojavljuje se (preimenovana) Skupština udruga Matice hrvatske Istarske županije. Od 1999. nakladnik je časopisa samo Istarski ogranak DHK. Prvo je uredništvo Nove Istre (od 1996. do 1998.) radilo u sastavu: Boris Biletić (glavni urednik), Bruno Dobrić, Daniel Načinović, Miroslav Sinčić i Josip Šiklić.

Časopis su oblikovali i tehnički ga uređivali: na početku kratko David Ivić, jednako kratko Enzo Morović i Mario Benčić, a najdulje (od 2000.) Alfio Klarić na čijemu oblikovnom rješenju od 2014. grafičku pripremu i prijelom opet radi David Ivić. Tajnici uredništva su Miodrag Kalčić, Jadranka Ostić i, aktualna, Vanja Grubišić. Među lektorima i korektorima, uz Orbisa, posebno valja istaknuti pokojnu Mladenku Hammer.

Format i opseg

– Časopis je mijenjao formate i opseg, najčešće su objavljivana po 4 broja/sveska godišnje, ali nerijetko i opsežniji dvobrojevi, što je povezano s financiranjem. Naklada mu je na početku bila od 750 do 1.000 primjeraka, a najveća 1.300 (1997. uz tematski svezak). Zatim se dugo držala na oko 500 primjeraka i gotovo 400 pretplatnika, da bi od 2020. naklada bila oko 400-450 primjeraka (uz iznimke tematskih svezaka) s do 300-tinjak stalnih pretplatnika. Časopis je 1998. nagrađen Srebrnom poveljom zagrebačke središnjice Matice hrvatske; proglašen je najboljim časopisom na Međunarodnom susretu izdavača »Put u središte Europe« u Pazinu 2006., a od 2001. neprekidno je, najčešće kao jedini hrvatski partnerski periodik, član »Eurozina« – međunarodne mreže kulturnih i književnih časopisa na internetu/mreži. Prvi je hrvatski književni časopis koji je imao svoje mrežne stranice, otpočetka izlaženja, a internetske su mu se adrese mijenjale. Časopis je svojedobno bio raspačavan na više od 30 mjesta, uglavnom u knjižarama diljem Hrvatske (od kojih većina više ne postoji) te u nekoliko knjižara u Sloveniji i Italiji, ističe Biletić.

Knjižničarska savjetnica Marija Petener-Lorenzin autorica je Bibliografije Nove Istre (1996. – 2006.), navodeći kako je do konca 2006. časopis otisnut na 8.321 stranici, surađivala su u njemu dotad i sudjelovala 754 autora.

Prvo uredništvo postavilo si je ciljeve objavljene u uvodniku prvoga sveska (br. 1-2, lipanj 1996.), naslovljenom »Uz početak Nove Istre«. Ondje među inim piše:

– Uređivat ćemo i izdavati prvi istarski periodik nastao nakon podulje ovdašnje časopisne »suše«, ali u okolnostima nove i drukčije, slobodnije i otvorenije domovinske i, u tom sklopu, življe nam zavičajne stvarnosti; dakle, središnji istarski i istodobno općehrvatski časopis koji će uvijek težiti potvrdnom odnosu spram tematike… Afirmacija i prožimanje uljudbenih vrijednosti, njegovanje demokratskoga dijaloga i u kulturi, temeljna su polazišta i zamisli-vodilje ovoga uredništva. Ni u primislima, naprotiv, ne kanimo poticati tvrdokorni kampanilizam u ma kojem obliku, kao što uopće nismo zainteresirani za radove koji bi, sada već na pragu novoga tisućljeća, tek promicali zgoljno budničarstvo prohujalih vremena i jednako takvu osjećajnost. Ravnopravno ćemo objavljivati samo dobru (i) hrvatsku umjetničku riječ: bilo pisanu standardom, bilo pak onu dijalektalnu, čakavsku, kao baštinu jezika najstarije hrvatske književnosti. Posebno ćemo se trsiti oko vrednovanja najznačajnijih i najkvalitetnijih tradicionalnih, ali i suvremenih stvaralačkih dosega pojedinaca i njihovih matičnih kultura koje su starinačke, netko će radije reći autohtone, u istarskome prostoru… Duhom težimo dvosmjernim i prohodnim mostovima – najprije unutar Hrvatske, a napose prema susjedima!, navedeno je.