
Petar Fabijan, Foto: Nikola Blagojević
Bit fotografije je da prenese emociju, da te potakne na razmišljanje, objašnjava Fabijan
povezane vijesti
Petar Fabijan, poznati riječki fotograf, autor je 777 fotografija objavljenih u monografiji »Rijeka – grad koji teče«, izdanoj u Nakladi Val, čiji je koncept osmislio i tekstove napisao Edi Jurković, kroz koje je na vrlo osoban i emocionalan način, ali i kao dokument vremena, grada i njegovih ljudi prikazao Rijeku na do sad rijetko viđen način.
Snimljene u različitim godišnjim dobima, u različita doba dana i noći, iz zraka, s mora i kopna, Fabijanove fotografije zasigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim, od Riječana koji svoj grad poznaju jednako dobro kao svoj džep, ali će ga u monografiji vidjeti možda iz nekih novih perspektiva, do onih koji Grad Koji Teče tek namjeravaju posjetiti. Ili će to učiniti ako im ova monografija dođe u ruke.
Jedinstvena prilika
S Fabijanom, nekadašnjim sjajnim fotoreporterom Novog lista, za prijatelje Perom, razgovarali smo u njegovom studiju na Drenovi, maloj tvornici vizualnih čudesa, a pitali smo ga je li mu možda najveći kompliment onaj autora koncepta i teksta Edija Jurkovića, koji nam je u razgovoru kazao kako je »Rijeka – grad koji teče« puno više Perina monografija nego njegova.
– Bolji kompliment teško da mogu čuti. Ova monografija je svojevrsna slikovnica jer u njoj prevladavaju fotografije, dok je teksta relativno malo. Ali treba naglasiti da je Edi osmislio koncept, s poglavljima od kojih svako opisuje dio života našeg grada, tako da ipak ne bih rekao da je monografija moja jer svatko je imao svoju ulogu, kaže Fabijan.
Pero je do sad radio na više monografija, ali ova je, ističe, posebna zbog toga što je imao potpunu slobodu u radu.
– Ovaj je projekt za mene zaista poseban jer sam imao potpunu slobodu raditi ono što hoću, pri čemu mi nitko nije određivao što moram snimiti. Uklopio sam se u zadana poglavlja, ali na svoj način i onako kako sam smatrao najboljim. Druga vrlo bitna stvar je vrijeme, imao sam cijelu godinu na raspolaganju. To je bilo jako važno jer mi je dalo priliku da snimim Rijeku i njezine ljude u svim godišnjim dobima, od ljetnih događanja i aktivnosti, do karnevala. U današnjem instant vremenu, kada sve mora biti sada i odmah, dobio sam jedinstvenu priliku da snimam punih godinu dana. Ne može biti ljepše od toga, kaže Fabijan.
Grad koji…
Monografija je podijeljena u niz poglavlja, a svaka započinje s »Grad koji…«. Pa je tako prikazan i grad koji radi, pliva, okuplja i tako redom, što je čini jedinstvenom, kao i činjenica da je riječ o prvoj monografiji grada Rijeke za koju je namjenski angažiran jedan fotograf, za stvaranje fotografija prema zadanim temama, odnosno poglavljima. To joj daje poseban autorski pečat i prepoznatljivost, jer na svih 777 fotografija u njoj vidi se stil i način rada fotografa. Fabijan ističe kako je i to za njega bilo nešto posve novo.
– Do sad sam radio nekoliko monografija za grad, ali sam bio koautor, primjerice s Markom Gracinom u jednoj ili s grupom autora u drugoj. To donosi više stilova svakog od nas koje je zahtjevno uklopiti u skladnu i vizualno lijepu cjelinu, kaže Fabijan.
S obzirom na količinu posla, pitali smo ga odakle je počeo i kako je uklapao fotografije u zadana poglavlja u monografiji.
– S Gradom sam, za početak, dogovorio da mi šalju obavijesti o zbivanjima u Rijeci koje inače šalju novinarima. Pratio sam i sva ostala zbivanja te nastojao odabrati ona koja mi se čine zanimljivima. S jedne strane radio sam namjenski i tematski, a s druge strane sam u puno navrata uzeo fotoaparat i naprosto krenuo po gradu, snimajući ono što sam smatrao zanimljivim. Vratilo me to u davna, fotoreporterska vremena u Novom listu, na početku karijere, kada sam radio isto to, u danima kada nisam imao unaprijed određene poslove, kaže Fabijan.
U snimanju fotografija za monografiju koristio se i dronom, što je zahtijevalo i puno logističke pripreme, s ishođenjem svih potrebnih dozvola i obavještavanjem svih nadležnih službi. Zbog tih fotografija, Grad Koji Teče neki su usporedili s TV serijom »Novine« koja je Rijeku više nego uspješno prikazala iz novih i drugačijih perspektiva.
– Ima u tom dijelu puno papirologije, ali su i meni te fotografije iz zraka uvijek zanimljive, jer su to vizure koje ne vidimo svaki dan i koje nam naš grad prikazuju na jedan drugačiji način, na koji nismo navikli. Usporedba s »Novinama« isto mi je kompliment jer autori te serije zaista su otkrili Rijeku na jedan novi način, kaže Fabijan.
Emocija trenutka
Tijekom godine dana fotografirao je poznate i manje poznate dijelove grada iz poznatih i manje poznatih kutova, ali ističe kako mu je uvijek posebno zadovoljstvo fotografirati ljude.
– Ljude volim fotografirati još iz faze Novog lista i novinarstva. Općenito, u tom dijelu, pri fotografiranju ljudi jako puno mi je pomoglo upravo to iskustvo iz novina, to ostaje u čovjeku.
Već odavno ne radim reportažne stvari, ali kad izađem i dalje nastojim fotoaparatom zabilježiti zanimljive trenutke.
Na fotografijama objavljenim u monografiji ima svega, ima vizura Rijeke koje nisu s razglednice, već su neki zakutci grada koji na prvi pogled možda nisu toliko atraktivni, ali su svakako zanimljivi, kaže Fabijan.
Naglašava kako je pri fotografiranju ljudi uvijek bitno uhvatiti emociju trenutka.
– To je bit fotografije. Da prenese emociju, da te potakne na razmišljanje. Na dobroj fotografiji emocija uvijek mora biti prisutna. Što se tiče trenutaka kad su fotografije nastajale, znamo svi da je uvijek najljepše svjetlo u takozvanom zlatnom satu, rano ujutro ili kasno poslijepodne, kada je sunce nisko, a boje su tople, pa sam ga nastojao i koristiti, ali fotografije su nastajale u svako doba dana i noći.
Koliko sam vremena potrošio sve zajedno, u tih godinu dana, iskreno ne znam, nisam vodio evidenciju, ali svakako puno. Teško je to definirati jer, kako sam već rekao, neke vizure i događanja išao sam snimati s namjerom, ali dosta fotografija nastalo je i u prolazu, kao u vremenima dok sam bio amater i uzeo fotoaparat u ruke i snimao što mi se sviđa.
Bilo je to super iskustvo jer me je vratilo u neko doba početaka i neobaveznog i lijepog dijela ovog posla. Uglavnom, mogu reći da sam uživao radeći na ovom projektu, zaključuje Fabijan.
Jurković: Fabijanova Rijeka još je ljepša od one u strvarnosti
Autora koncepta i tekstova monografije Edija Jurkovića, pitali smo zašto je kao fotografa odabrao baš Petra Fabijana.
– Imao sam čast po treći puta u 10 godina koncipirati monografiju grada Rijeke i na temelju iskustva sam se odlučio osloniti na samo jednog fotografa kako bismo dobili prepoznatljiv autorski rukopis od prve do posljednje stranice. Izbor je pao na Petra Fabijana koji je prihvatio zahtjevnu zadaću da 12 mjeseci snima Rijeku u sva godišnja doba i Riječane tijekom cijele godine u brojnim manifestacijama.
U okviru koncepta »grad koji…« Fabijan je ugradio svoj fotografski slikopis nadogradivši ga njemu svojstvenom znatiželjom. Doslovce je zavirio u najskrovitije ljepote grada i okolice, i to iz još neviđenih perspektiva, od kojih je neke i sam otkrio radeći na fotografijama za knjigu.
Fabijan se potvrdio kao umjetnik svjetla i sjena, boja i kadrova, time što je istovremeno majstorski dokumentirao geometriju bogate riječke arhitekture, ali i pulsiranje života koje izvire iz stanovnika koji Rijeci daju snagu, energiju i duh, održavaju i obnavljaju njegov identitet te ljubomorno čuvaju urbanu kulturu i jedinstven mentalitet.
Fabijanova Rijeka ljepša je od one u stvarnosti pa zahvaljujući njemu možemo govoriti da vidimo grad iz nove vizure što nam se posljednji put dogodilo prilikom snimanja TV serije »Novine«.
Kao što sam istaknuo na promociji u Muzeju grada Rijeke, riječ je o monografiji grada Rijeke, ali istovremeno i o fotomonografiji Petra Fabijana koji joj je dao presudan autorski pečat, odgovorio je Jurković.
Fotografska radionica
Fabijan je, uz svoj dugogodišnj rad u svim područjima fotografije – umjetničke, reporterske i praktički svake ostale, nedavno pokrenuo i radionicu za one koji žele unaprijediti svoje fotografsko umijeće.
– Baš prošli tjedan završila je prva radionica. Imao sam šest polaznika, s kojima sam svaki dan obrađivao drugu tematiku. Nakon što smo to odradili mogu reći da mi je zaista drago da sam se nakon svih ovih godina u fotografiji odlučio na taj iskorak te da mogu svoje znanje i iskustvo koje sam godinama skupljao prenijeti drugim zaljubljenicima u fotografiju, kaže Fabijan.