Predstava za predložak ima Shakespeareovog »Othella«, ali samo kao početnu ideju, od koje kreće koreografija i kostimografija. Autori dalje grade svoju priču o ljubavi, njenom nastanku i prestanku
Prava poslastica ovogodišnjeg programa Riječkih ljetnih noći bilo je gostovanje plesnog ansambla Bitef Teatra s predstavom »Othello«, autorskog tandema Maša Kolar – Zoran Marković.
Ova koprodukcija s Grad Teatrom Budva, stigla je u Rijeku nakon premijera u Budvi i Beogradu prošle godine, niza gostovanja na festivalima u regiji i izvan nje ovoga ljeta i uoči daljnjih izvedaba diljem Europe.
Predstava za predložak ima Shakespeareovog »Othella«, ali samo kao početnu ideju, od koje kreće koreografija i kostimografija. Autori dalje grade svoju priču o ljubavi, njenom nastanku i prestanku…
Raznovrsnost i brze promjene
Svi plesači istinski žive koreografski stil Zorana Markovića i Maše Kolar, koji su etablirali svoj plesni teatar koreografirajući i plešući zajedno godinama. Raznovrsnost plesnih figura, brza promjena fantastičnih slika koje često ostavljaju dojam »lebdećih plesača« – muška snaga vođena krhkom niti ljubavi i lomna ženska privrženost, odanost do posljedenjeg daha… to su slike koje ostaju u svijesti gledatelja nakon predstave.
A nad svime dominira duga scena poljupca – dvoje plesača, rodenovski spojeni usnama dok svojim tijelima osvajaju pozornicu, kao izvanjski svijet; kao svakodnevni život – prije i poslije te fatalne ljubavne noći.
Scena na kojoj se igra predstava opremljena je sa svega četiri elementa, koja različitim pozicioniranjem mijenjaju ambijent i njegov sadržaj. Četiri stola postaju četvora vrata, ljubavna postelja, mjesto skrivanja, mjesto ubojstva…
Scenografiju i kostime potpisuje Angelina Atlagić, umjetnica poznata po preciznoj svedenosti svojih scenografskih rješenja i eleganciji kostima. Takav je dojam ostavila i u ovoj predstavi. Izbor boja muških odijela – od tirkizno-plave, preko svjetlo zelene i žute do crne – savršeno pristajanje tijelima plesača i ženske haljine pastelnih boja, pri čemu Desdemoni nije slučajno dodijeljena haljina neodređene, breskvaste boje…
Desdemona je nestvarno ali tjelesno biće, zato je njena haljina boje puti. Othello je odjeven u crno, to je boja njegove kože… I tu veza s predloškom prestaje.
Premalo plesnih predstava
Sve dalje je plesna priča za pamćenje, nabijena energijom koja za podlogu ima snažnu, čas nemirnu, čas potpuno smirujuću glazbu Lajkóa Félixa, vojvođanskog Mađara, još jednog umjetnika koji je svoj jezik etablirao na mnogim poljima umjetnosti – plesni teatar, scenska glazba, film, etno.
Ništa u ovoj predstavi nije slučajno. I to je riječka publika prepoznala, nagradivši ansambl ovacijama. U predstavi su plesali Nikola Tomašević, Tamara Ivanović, Ana Ignjatović, Strahinja Lacković, Miloš Isailović, Milica Jević i Miloš Kecman.
Prepuno gledalište Hartere još jedan je znak koliko riječkoj publici nedostaju plesne predstave. Zašto smo ovoga ljeta ostali prikraćeni za predstave ansambla matične kuće?
