RIJEKA – Što znači pripadati dvama gradovima, pripadati jednome, a drugi nositi u sebi, kako fizički prostor oblikuje naše unutarnje pejzaže onda i kada nas fizički više ne određuje, neka su od pitanja na koja možda najbolji odgovor daju radovi okupljeni u Galeriji O.K. nedavno otvorenom izložbom »Moja Rijeka« autorice Mateje Rusak, koji se temelje na intimističkom, sjećanju i atmosferi.

Utjecaj prostora

Pitajući se što definira grad, kustosica izložbe Sonja Švec Španjol ističe kako je neminovno da »okolina utječe na formiranje i razvoj pojedinca; grad/selo/mjesto u kojem smo rođeni, u kojem smo proveli svoje djetinjstvo, u kojem smo studirali te, u konačnici, u kojem smo odlučili živjeti kao odrasli pojedinci – bilo da je riječ o jednom ili više različitih lokaliteta – svaki je imao značajan utjecaj na nas i našu percepciju svijeta u kojem živimo«, a upravo je to i slučaj s autoricom Matejom Rusak koja je u Rijeci provela svoj studentski život, pa se »značajna tranzicija iz sjeverozapadne Hrvatske u plavetnilo lučkog grada na Kvarneru bitno odrazila na umjetničinu percepciju svijeta i ljudi koji je okružuju, a morski kolorit zauvijek se utkao u njezin stvaralački svijet«.

– Rijeka je za Mateju Rusak predstavljala mjesto življenja i studiranja u kojem je prirodno saživjela s novom okolinom i ljudima. Fascinirale su je riječke vizure – dizalice, luka, brodovi, beskonačna morska površina i obrisi otoka u daljini. U potpunosti joj je odgovarao karakter grada, temperament stanovnika te tempo i način života koji kao da su bili krojeni po njezinoj mjeri. Rijeka je za Mateju Rusak značila veliku životnu prekretnicu s obzirom na to da je planirala ostati živjeti i raditi u Rijeci po završetku studija. No, život je imao drukčije planove i kraj studija označio je i umjetničin povratak u Varaždin. Štoviše, povratak u rodni grad bio je obogaćen novim usvojenim znanjima, vještinama, iskustvima, ali i novim prijateljstvima, ističe Švec Španjol.

Pohranjivanje proživljenog

S vremenskim odmakom od desetljeća, kaže, autorica se predstavlja ciklusom radova pod nazivom »Moja Rijeka«, pa je u tû nazivnu sintagmu umjetnica objedinila »sve ono čemu stremi kao osoba i umjetnica«.

– Ciklus radova izvedenih u tehnici kolaža na papiru s dodatkom perforacija predstavlja, kako sama umjetnica kaže, sedimentaciju sjećanja, trenutaka i osjećaja. Sve ono osjetilno i emocionalno proživljeno te pohranjeno u vidu iskustava i uspomena, Rusak sažima, oblikuje i prenosi na površinu papira. Svi njezini dosadašnji ciklusi prirodno se nadovezuju jedan na drugi, bilo temom, tehnikom ili korištenim materijalima. Tako i prilikom oblikovanja aktualnog ciklusa »Moja Rijeka«, umjetnica koristi novinske papire na kojima se nalaze monotipije nastale brisanjem prvog sloja boje s matrica prilikom otiskivanja ranijeg ciklusa »Hommage Rijeci«. Recikliranjem i ponovnom upotrebom, radni materijal iz ranijeg ciklusa postaje glavni gradivni element novih djela, pojašnjava kustosica.

Simbolika boja

»Sva iskustva, poznanstva, inspirativne vizure, spoznaje, znanja i uspomene koje je stekla za vrijeme boravka i studija u Rijeci«, tumači kustosica, autorica Rusak je »dematerijalizirala u vrijednosti, emocije i energiju«, pa u njezinim radovima ključnu ulogu »igra duboka simbolika boja«.

– Mateja Rusak svjesno bira i selektira monotipije s dominantnim plavim, tirkiznim, zelenim i sivim tonovima. Njima oblikuje vizure u kojima povremeno linija horizonta dijeli veliko plavetnilo neba od tirkizne površine mora, utjelovljujući pritom osjećaj mira, spokoja i opuštenosti. Plava boja označava put u beskonačnost, gdje se zbiljsko pretvara u imaginarno što je čini idealnom bojom za formiranje kompozicija natopljenih značenjem, iskustvom i emocijama. Budući da je sama po sebi nematerijalna, plava boja dematerijalizira sve ono što se u nju uhvati. Bestežinskom osjećaju doprinosi i niz perforacija na papiru koje Mateja Rusak izvodi grafičkom iglom što čini direktnu poveznicu s njezinim primarnim izričajem – grafikom, naglašava Švec Španjol važnost kolorita u radovima.

Važnost perforacija

Također, »lakoća i prostornost«, kazuje, »dočarani su nizom gušće ili rjeđe izvedenih perforacija koje prati krajnje meditativni proces izrade djela«.

– Perforacije istovremeno predstavljaju nit poveznicu između života autorice i stvaralačkog procesa. Naime, akupunktura kao proces uravnoteženja životne energije, kao i izvođenje perforacija grafičkom iglom na papiru, zahtijeva puno vremena, strpljenja i koncentracije što, u konačnici, rezultira uravnoteženjem duhovnog i tjelesnog ili, u ovom konkretnom slučaju, materijalizaciju duhovnog u umjetničko djelo, zaključuje kustosica.

O umjetnici

Autorica Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu, diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje 2013. godine te stekla titulu magistrice likovne pedagogije. Do sada bilježi trinaest samostalnih izložbi, a sudjelovala je i na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu, od 2018. godine jedna je od mentorica u Centru izvrsnosti za likovnu umjetnost Varaždinske županije, a od 2024. i voditeljica Centra izvrsnosti za likovnu umjetnost Varaždinske županije. Godine 2022. završila je poslijediplomski program Ritha Practitioner za rad s darovitim učenicima, a 2023. poslijediplomski program za Ritha Specialist za rad s darovitim učenicima na Radboud Sveučilištu u Nijmegenu u Nizozemskoj. Područje interesa su joj grafika, grafički dizajn te fotografija.