RIJEKA – »Kad smo stigle u Atenu, baka me potaknula da počnem pisati dnevnik. Napravila sam popis svih novih stvari koje sam vidjela prvi put i podrobno ih ispisivala: prvi sam put osjetila klimatizaciju na dlanovima; prvi sam put probala banane; prvi sam put vidjela semafore; prvi sam put nosila traperice; prvi put nisam morala čekati red da uđem u dućan; prvi sam put vidjela graničnu kontrolu; prvi sam put vidjela da u redu stoje automobili, a ne ljudi; prvi sam put sjela na zahodsku školjku umjesto da čučnem; prvi su mi put dali pravu žvakaću gumu, a ne samo omot; prvi sam put zurila u zidove prekrivene reklamama, a ne imperijalističkim sloganima«, piše u svojoj sjajnoj knjizi »Slobodna« albanska intelektualka i književnica Lea Ypi. Citirani odlomak dio je njezinih sjećanja vezanih uz 1991. godinu, doba kad je imala dvanaest godina i prvi je put s bakom Leman izašla iz Albanije, a cijela je knjiga vrlo uspješno svjedočanstvo o djetinjstvu i odrastanju u državi rigidnog i zloglasnog komunističkog sustava, jednoj od svojedobno najzatvorenijih država svijeta.

Memoarska proza

Lea Ypi svoju je memoarsku prozu pod nazivom »Free« stvorila i objavila 2021. godine i to kao već afirmirana sveučilišna profesorica na London School of Economics, a već godinu potom ta knjiga dobiva značajnu književnu nagradu Ondaatje koju dodjeljuje britansko Kraljevsko književno društvo. Ostalo je, kako se to kaže, povijest. Knjigom godine proglašavaju je New Yorker, Washington Post, Financial Times, The Guardian, Times, Sunday Times, Daily Mail… Do danas je prevedena na 35 jezika, a na hrvatski je prijevod učinila Katarina Penđer i to za uglednog zagrebačkog nakladnika OceanMore koji Leu Ypi i dovodi u Hrvatsku gdje će se u Rijeci predstaviti 11. svibnja u HNK-u u 19.30 sati (Filozofski teatar) te u Zagrebu 12. svibnja u KIC-u u 18 sati.

Ypi je rođena 8. rujna 1979. godine u Tirani gdje i živi s obitelji (baka, otac, majka, mlađi brat) koja je, čega će postati svjesna tek u tinejdžerskim godinama, nastoji zaštititi od istine o obiteljskoj prošlosti tako što je prepušta tipičnom komunističkom odgoju pa je mala Lea iskreno uvjerena kako je komunizam jedino pravo društveno uređenje, a striko Enver (diktator Enver Hoxha) najbolji svjetski državnik. Kad u prosincu 1990. godine počnu u Albaniji krupne društvene promjene i bude uvedeno višestranačje, svijet tada jedanaestogodišnje djevojčice čvrsto uvjerene u ispravnost ideologije srpa i čekića počet će se urušavati, a zbunjenost i nedoumica pretvarat će se u kaos kad joj baka i roditelji počnu otkrivati pravu povijest njezine obitelji, itekako vezane uz nekadašnju predkomunističku vlast u Albaniji. Štoviše, stanje će postati još gore kad novi višestranački sustav i liberalni kapitalizam počnu iskazivati svoje najgore strane, što će u konačnici dovesti i do građanskog rata 1997. godine te njezinog i bijega njezine obitelji iz Albanije u koju se, kako kaže na kraju knjige, nikad nije vratila.

Crnohumorna kronika

No, zato je izvan svoje domovine napravila izniman uspjeh (španjolski El Pais svrstao ju je 2023. godine u šest te godine najznačajnijih svjetskih mislilaca, a Frankfurter Allgemeine jednom od najvažnijih svjetskih osoba na polju kulture) te stvorila moćnu autobiografsku knjigu koja svjedoči ne samo o njoj kao osobi, već i o tome kako na pojedinca djeluju diktatorski režimi utemeljeni na bespogovornom služenju određenoj ideologiji ili vjeri.

Ova crnohumorna kronika posljednjih godina postojanja ideologijom zatupljene balkanske državice nenamjerno je tragikomična, ironična, cinična i montipajtonovska, ponajprije stoga jer je autorica iskreno, realno i dokumentaristički prenijela puno toga što je doživjela za svog djetinjstva, odrastanja i mladosti. U skladu s tim je i sjajna »novovalna« naslovnica knjige na kojoj je stolić sa starim crno-bijelim TV-aparatom i ukrasnom čipkom na koju je ponosno postavljena limenka Coca-Cole. Nažalost, ne radi se tu o a la Andy Warhol ili Mirko Ilić poigravanju značenjima suvremene pop kulture, već je riječ o tome da su u većem dijelu osamdesetih godina prošlog stoljeća u Albaniji tada iznimno rijetke limenke Coca-Cole bile svojevrsni simboli uspješnog društvenog statusa. Naime, mali je broj ljudi mogao doći do takvog »blaga«, a oni koji bi ga uspjeli dobiti, stavljali su takve limenke na najvidljivije mjesto u kućanstvu te se time hvalili pred drugima.

Diktatorski sustav

Ovakvih gotovo pa nevjerojatnih primjera koji tako moćno ukazuju na društvene, kulturološke i političke razlike u ovoj je knjizi još bezbroj. Primjerice, Leu njezina majka upisuje u školsku šahovsku sekciju samo zato jer zna da će njezino dijete tako dobiti – besplatnu trenirku. Na TV-programima susjedne Italije i Jugoslavije građani Drača (oni imaju sreću hvatati ponekad te programe) najradije gledaju – reklame. Leina susjeda ošteti kosu i čelo nakon što kosu opere grčkom tekućinom za pranje suđa za koju je mislila da je šampon. Delegaciju žena iz Europe koje dođu vidjeti kako žive žene u Albaniji Leina majka i njezine susjede dočekaju u za njih lijepim haljinama, koje su ustvari – spavaćice. No, uz ovakve komične primjere puno je i onih puno težih i tamnijih pa iz teksta saznajemo kako je Lea pri izboru hrane često mogla birati između ulja i kruha ili samo kruha, kako su se učenici u pored škole smještenoj tvornici keksa borili za bar jedan keks od radnika koji su tamo radili, kako je mlađa sestra njezine prijateljice morala ići u sirotište jer je nakon smrti majke nisu imali čime hraniti… Naravno, sve to u tom diktatorskom ideološkom sustavu prolazi uz nasilje i česte prijetnje, ali i uz zapanjujuće tupilo pojedinaca kojima su isprani mozgovi, za što je idealan primjer Leina učiteljica Nora koja danima nije prala ruku kojom se rukovala sa strikom Enverom.

Sociološka studija

Sve to prati, uočava, razmišlja o tome i analizira itekako pametna djevojčica koja korak po korak otkriva kako sve priče o komunizmu, pravdi i poštenju nisu istinite, a sav taj šok pojačan građanskim ratom dovest će do toga da će šokirana svime time jednostavno na neko vrijeme potpuno zašutjeti. No, zato će godinama kasnije napisati knjigu u kojoj progovara bespoštedno iskreno, ne štedeći nikoga i ne povlađujući nimalo nositeljima novog društvenog sustava jer i u njemu uočava brojne nelogičnosti, nepravde i nepoštenja koji iznova rađaju individualnim nesrećama, patnjama i siromaštvom. Kroz svoja prisjećanja realizirana klasičnim memoarskim pristupom – na kraju i dnevničkim zapisima – Lea Ypi udara i raskrinkava sve ono loše i u komunizmu i u tzv. liberalnom kapitalizmu koji na područja bivših komunističkih država ulazi s jasnom namjerom da bezdušno iskoristi što se iskoristiti može. S te je strane »Slobodna«, s odličnim podnaslovom »Odrastanje na kraju povijesti«, odlična sociološka i politička studija. No, prije svega to je sjajna knjiga o životu i borbi pojedinca protiv nehumanih sustava, i to ne samo autorice same, već i njezine bake Leman kojoj je cijela ova knjiga i posvećena i zahvaljujući kojoj je Lea Ypi u velikoj mjeri i postala osoba kakva je danas.

Gostovanje

Naklada OceanMore u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem Ivana pl. Zajca u Rijeci i zagrebačkim književnim festivalom Zagreb Book Festival najavljuje gostovanje velike filozofkinje i spisateljice Lee Ypi. U nedjelju 11. svibnja u 19.30 sati, Lea Ypi bit će gošća Filozofskog teatra koji u riječkom HNK-u uređuje i vodi Srećko Horvat. Sljedeći dan, u ponedjeljak 12. svibnja u 18 sati, Lea Ypi u razgovoru s Moranom Kasapović otvara u KIC-u Zagreb Book Festival.

O autorici

Lea Ypi, rođena 1979. u Tirani, spisateljica je i sveučilišna profesorica. Predaje političku teoriju na Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti (London School of Economics) te je gostujuća predavačica na brojnim svjetskim sveučilištima. Za svoj znanstveni rad dobila je niz nagrada i priznanja. Studirala je filozofiju i književnost na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, a doktorirala na Europskom sveučilišnom institutu (EUI) u Firenci. Godine 2021. objavljuje autobiografsku knjigu »Slobodna: odrastanje na kraju povijesti« koja je odmah postala bestseler te 2022. godine osvojila Nagradu Ondaatje britanskog Kraljevskog književnog društva i Nagradu Slightly Foxed za najbolji biografski prvijenac, a bila je u užem izboru nagrada Costa Biography Award, Baillie Gifford Prize i Gordon Birn Prize. Knjigom godine proglasili su je New Yorker, Washington Post, Financial Times, The Guardian, Times Literary Supplement, Foreign Affairs, Public Books, Sunday Times, The Spectator, New Statesman, Washington Post, Foreign Affairs i Daily Mail.

Izdržljivost ljudskog duha

OceanMore, hrvatski izdavač ove knjige, kaže: »Knjiga ‘Slobodna’ zadivljujuća je memoarska proza o odrastanju usred političkih previranja, o jednoj obitelji čija je povijest isprepletena s poviješću zemlje, ujedno i pronicavo promišljanje o granicama napretka i teretu prošlosti, o sjajnim idealima i surovoj stvarnosti. Ali prije svega o životima ljudi u vihoru povijesti.« A čuveni Financial Times piše: »Čaroban, bezvremen i važan izvještaj o tome kako je doista izgledao život u komunizmu. ‘Slobodna’ je puna neprocjenjivih detalja, ogoljuje kompromise, strahove i izdaje policijske države, ali je ujedno ohrabrujući i duhovit podsjetnik na izdržljivost ljudskog duha.