RIJEKA – Ruskom invazijom na Ukrajinu događa se zločin protiv čovječnosti, brojne su ljudske žrtve, a stradava i ukrajinska kulturna baština, odnosno sve ono što čini kulturni identitet te zemlje. Mediji izvješćuju da su ruske vojne snage uništile Muzej Ivankiv, napadnuta je i operna kuća u Harkivu, dok su u riziku od uništavanja i ukrajinski upisi na Listi svjetske baštine UNESCO-a.

Kako nalazimo na Wikipediji, tradicija arhitekture na području Ukrajine vrlo je stara, a do danas su se sačuvali ostaci velikih građevnih kompleksa koji su nastali prije nove ere. To su, na primjer, Herson i Olivija, starogrčki gradovi (države) na području južne Ukrajine. Biljsku koloniju (7. stoljeće pr. Kr. – 3. stoljeće pr. Kr.) znanstvenici poistovjećuju sa starim gradom Gelon, koji je opisao Herodot. Autentična ukrajinska arhitektura počela se razvijati u 9. i 10. stoljeću, kad se na području Ukrajine stvorila centralizirana država Kijevska Rus’, u kojoj se uz kršćanstvo pojavio i bizantski stil gradnje, za što je najbolji primjer katedrala svete Sofije u Kijevu iz 11. stoljeća. Kad se pojavio u Kijevskoj Rus’, bizantski stil se počeo aktivno reformirati u skladu s autentičnom predodžbom o gradnji i ukrašavanju. Kao posljedica te reformacije pojavile su se izdužene bizantske kupole kijevskih crkava, specifični uzorci boja na slikama, freskama i mozaicima.

Katedrala sv. Sofije

Nakon mongolskog napada na Ukrajinu arhitektura poprima stil sve jačih obrambenih karakteristika. Od 12. do 15. stoljeća grade se tvrđave s kulama, utvrđeni samostani i dvorci. Zidovi su visoki i nepristupačni, ali se na nekima vidi dekorativni element u obliku ukrajinske plahte ili veza, napravljen od crvene opeke. Najbolji primjer za to je Hotinska tvrđava u Černjivačkoj pokrajini, koja ima zidine visoke između 30 i 35 metara. Utvrđeni samostani iz 15. stoljeća također nalikuju na tvrđave. Glavna crkva samostana nalazila se u središtu samostanskog dvora ili u sustavu obrambenih zidina. Crkve su obvezno bile prilagođene za odolijevanje napadima, jer su nerijetko bile skrovište ne samo redovnicima, nego i civilnom stanovništvu.

Katedrala sv. Sofije u Kijevu je izvanredan arhitektonski spomenik iz razdoblja Kijevske Rus’, najveća znamenitost grada Kijeva i prvi spomenik iz Ukrajine koji je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, zajedno s obližnjim zasebnim manastirskim kompleksom Kijevo-pečerska lavra.

Lavov zauzima prvo mjesto u Ukrajini po broju očuvanih kulturno-povijesnih spomenika. Svojom ljepotom, spomenicima i širokom lepezom stilova gradnje ne ističe se samo među ukrajinskim gradovima, već i među prestižnim gradovima središnje i istočne Europe. Povijesna jezgra grada od 1998. je unesena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. U samom središtu grada nalazi se velik broj spomenika kulture koji datiraju iz razdoblja od 16. do 17. stoljeća. Mnogi europski povjesničari grad Lavov smatraju muzejom na otvorenom prostoru.

Rezidencija metropolita

Struveov luk je lanac geodetskih oznaka za triangulaciju, koji se proteže od Hammerfesta u Norveškoj do Crnog mora, prolazeći kroz deset zemalja u ukupnoj dužini od 2.820 kilometara. Luk je uspostavio ruski znanstvenik njemačkog podrijetla Friedrich Georg Wilhelm, u razdoblju od 1816. do 1855., kako bi ustanovio točnu veličinu i oblik Zemlje. Godine 2005. luk je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Rezidencija bukovinsko-dalmatinskih metropolita u Černivci, danas Sveučilište Jurja Fedkoviča u Černivci, predstavlja majstorsku sinergiju arhitektonskih stilova koju je izgradio češki arhitekt Josef Hlávka od 1864. do 1882. godine. Građevina je izvanredan primjer historicističke arhitekture 19. stoljeća, a pored prostorija metropolitske rezidencije uključuje sjemenište i samostan kojima dominira zasvođena križna crkva sjemeništa s vrtom i parkom. Kompleks izražava arhitektonske i kulturne utjecaje bizantske umjetnosti, nadalje i utjelovljuje snažnu prisutnost pravoslavne crkve za vrijeme habsburške vladavine, odražavajući politiku vjerske tolerancije Austro-Ugarske Monarhije. Zbog toga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2011. godine.

Ukrajinski Pompeji

Hersones je grad na poluotoku Krimu; bivša grčka kolonija stara više od 2.500 godina. Grad predstavlja važno povijesno-kulturno središte u grčkoj, ukrajinskoj i ruskoj povijesti. Na istom mjestu su Istočni Slaveni službeno primili kršćanstvo 988. godine. Drevni grad je smješten na obali Crnog mora, odnosno periferiji grada Sevastopolja na poluotoku Krimu. Jedan od nadimaka grada je »Ukrajinski Pompeji«. Ime Hersones na grčkom označava doslovno poluotok koji predstavlja pogodno mjesto za osnivanje kolonije.

Drvene crkve poljskih i ukrajinskih Karpata je skupni naziv za 16 pravoslavnih i grčkokatoličkih crkava koje su upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, a od kojih se 8 nalazi u poljskim vojvodstvima: Malopoljskom i Potkarpatskom vojvodstvu, te 8 u ukrajinskim pokrajinama: Lavovskoj i Ivano-Frankivskoj oblasti.

One su izvrstan primjer različitih tradicija arhitekture drvenih konstrukcija uspravnih drvenih greda od 16. do 19. stoljeća.

Ukrajinski upisi

1990. – Kijevska Sofijina katedrala i Kijevski spiljski manastir Lavra Pečerskaja u Kijevu
1998. – Stari dio grada Lavova
2005. – Struveov luk
2007. – Karpatske prašume
2011. – Rezidencija bukovinsko-dalmatinskih metropolita
2013. – Drevni grad Taurski Hersones
2013. – Drvene crkve poljskih i ukrajinskih Karpata