RIJEKA – Nakon uspjeha prošlogodišnjeg filma »Ni vremena za umrit«, koji se tematski referira na posljednji film iz serijala o svjetski popularnome tajnom agentu Jamesu Bondu, a u kojem glume osobe s poteškoćama koje su pokazale veliku volju, entuzijazam i želju da stvaraju, dolazi drugi film, »Igra sudbine«, svojevrsni nastavak koji je mnogo kompleksniji na više razina.

Kako nam je rekao Denis Pilepić, režiser, montažer i producent, prvi film »Ni vremena za umrit« prikazan je u nekoliko gradova u Hrvatskoj, no i u Banjoj Luci i Novom Sadu na festivalu »Uhvati film«, gdje je oduševio i dobio posebnu nagradu žirija. Film je također pohvaljen u Hrvatskom saboru kao primjer rada s mladima, a vidjeli su ga, između ostalog i predstavnici Europske filmske akademije, čiji je član postao i festival »Uhvati film« ove godine. Baš zato, i zbog truda glumaca, odlučili su se za novi film »Igra sudbine« koji je mnogo složeniji, na više razina.

Klasična špijunska priča

– Moglo bi se reći da je novi film mnogo kompleksniji, radnjom, ima više glumaca, sniman je na više lokacija i scene su složenije. Dakle, novi je film definitivno ne korak, nego nekoliko koraka dalje od prvoga filma koji je po svim povratnim informacijama koje smo dobili postavio letvicu visoko. Nama su naši dragi glumci poticaj, i njihove reakcije su nam bitne. Dio je priče nastao kroz radionice koje je vodila Helga Paškvan tijekom otprilike petnaest vikenda, kroz godinu dana. Na tim su se radionicama vježbali gluma, govor, disanje, a s obzirom na reakcije mladih glumaca i njihovih roditelja, vrlo su zabavne i korisne. U kontekstu filma, bitno je istaknuti da su poteškoće preskočene, jer one nisu bitne za sam film, stoga je poruka glumaca ta da smo svi vrijedni, sposobni i da je svijet lijep, ako ga učinimo takvim, ističe Pilepić.

Dodaje da je novi film svojevrstan logičan nastavak prvoga filma, u sličnom »noire« stilu, a donosi priču o agentu koji spašava svijet. Dakle, klasična špijunska priča ispričana, pojašnjava, na jedan sasvim drukčiji način; ima tu i zavjera, ljubavi, špijunaže, no i dobrih akcijskih scena, od kojih je dio snimljen u Rijeci, dio na Krku, a imamo i djeliće iz Amerike i Sarajeva. Ta, kako kaže, polusatna krimi-zezancija, nastala je uz pomoć Helge Paškvan i svih onih koji su dali djelić svoje dobre volje, a on sam je sve uobličio i pobrinuo se za montažu.

Uloge

– Glumcima je reakcija publike svakako važna, ali vjerujte da samo gledanje svog djela na velikome platnu tim divnim mladim ljudima znači domet kakav malo tko i od odraslih ima, jer ovdje nije riječ o nekom kućnom uratku, već o stvarnom i pravom filmu. Oni su zaista angažirani oko svega, odlični su, i mnogi bi mogli od njih naučiti što točno znače posvećenost, motivacija i trud. Ljudi se često plaše pogledati osobu s invaliditetom, pa vjerojatno ne žele pogledati ovakav film, no kad smognu snage da to učine i prijeđu tu besmislenu barijeru, mnogo čine i za sebe same. Svijet i život nisu neki nabildani momci i cure natapirane kose, svijet je i mnogo drugih stvari, a upravo iz te različitosti može se mnogo naučiti, govori Pilepić.

U filmu se pojavljuju Dorian Matić kao agent, detektiv Dodo, Dora Brnić kao špijunka Esmeralda, Tea Superina u ulozi pjevačice i špijunke, Toni Lesica kao truba u bendu i kao tajni agent, a osim tih uloga, u filmu ima i onih gostujućih, od klubova Ninjutsu i Capoeira, Mile Kekina iz Hladnog piva, do onih profesora Davida Mitchella s washingtonskog sveučilišta, koji tumači predsjednika SAD-a, te Zoke Čatića, režisera iz Sarajeva.