RIJEKA – U organizaciji Sekcije Seniora Društva arhitekata Rijeka, uz potporu Hrvatske komore arhitekata, u Društvu arhitekata Rijeka održano je zanimljivo predavanje, uz sadržajnu izložbu, umjetničkog i bračnog para, tajlandske arhitektice, urbanistice i profesorice na prestižnim sveučilištima diljem svijeta Davisi Boontharm i Darka Radovića, profesora arhitekture i urbanizma na Sveučilištu Keio u Tokiju, ujedno i jednog od utemeljitelja njihovog Međunarodnog instituta za arhitekturu i urbanizam.

Zajednički djeluju od upoznavanja 2001. godine u Tokiju, par su međunarodno priznatih arhitekata, urbanista i umjetnika koje veseli kreativno izražavanje. U velikoj mjeri njihov je rad usmjeren na redefiniranje urbanih promišljanja današnjice.

Pratimo li događanja, posebno zadnjih godina, upravo je to – redefiniranje, definiranje – središnja arhitektonsko-urbanistička točka na kojoj će ili nastati neka nova Rijeka, ili će se ova aktualna nastaviti bespovratno urušavati.

Obični Tokio

Izložbu je otvorio Leo Modrčin, riječki arhitekt velikog međunarodnog iskustva i ugleda, aktualni profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu koji je posebno istaknuo želju Rijeke da se okrene pozitivnim urbanističkim promišljanjima i jednakoj takvoj realizaciji.

– Naziv predavanja je Obični Tokio: skice lutanja gradovima suvremenosti, odnosno »brza šetnja« Tokijom koji i nije tako neobičan grad kako se čini nama na ovim prostorima. Šetnja bez jasnog cilja i puta kretanja kako bi slučajnost susreta s pojedinim dijelovima grada omogućila njegov novi i potpuni doživljaj, istaknuo je Radović uobličujući priču.

Arhitekt Radović 1997. prvi put dolazi u Tokio kad i počinje njegova fascinacija, ne samo tim gradom nego i cjelokupnim odnosima u prepoznavanju pojedinih sredina, naših razmišljanja o vrijednostima koje su pojedinim kulturama imanentne.

Tokio, u prijevodu »istočna prijestolnica«, ima 14 milijuna stanovnika, silno je uređen i uredan iako njegove ulice nemaju naziva, iako u njemu ne postoje kante za smeće, ali zato nema kriminala i ima silne ljubaznosti.

– Tokio je, iako ga se percipira sasvim drugačije, spoj niskih, jednostavnih, vrlo gusto raspoređenih građevina nevelike »kvadrature«, nikako ne skup ekstremnih, po pitanju visine ili površine, zgrada. Jednako tako, njihovi domovi su maksimalno, beskrajno zaštićeni od pogleda izvana, naglasio je Radović dok je »moderni« Tokio, a to je njegiv manji dio, nastao na temelju zapadnog i arapskog novca i promišljanja urbanizma, nikako ne japanskog doživljaja funkcionalnosti, pa tako i one stambene te nadasve životne koje su istinska oda skromnosti, poentirao je Radović.

Mjerenje nemjerljivog

Sama izložba Davisi Boontharm – »Mjesta i emocije: skice i slike oko Jadrana« predstavlja njezin doživljaj četrnaest godina istraživanja obala i veduta Jadrana. Kolekcija je to malih formata što prikazuje vibracije svakodnevnog života, gradova i ljudi.

Dodajmo još da je Radovićev znanstveni i pedagoški rad usmjeren na ispitivanje međuodnosa ekološke i kulturne održivosti, subjektivnih i kvalitativnih dimenzija urbanog iskustva te načina na koji društva projiciraju svoje vrijednosti u prostor.

Pokrenuo je i vodio međunarodne istraživačke projekte, od kojih najznačajniji Measuring the non-Measurable (Mjerenje nemjerljivog) koji se, između ostalog, bavio i istraživanjem osjetilnih i doživljajnih aspekata urbanih prostora.

Izložba je u Društvu arhitekata Rijeka otvorena radnim danom od 17 do 20 sati, sve do petka 3. listopada.