Na novom koncertu iz ciklusa JazzHR Hrvatskog društva skladatelja, u suradnji s Francuskim institutom, nastupili su pjevač i bas gitarist Richard Bona i sastav Jazz Continuo. Već iz kraćih pozdravnih govora publika u Zagrebačkom kazalištu mladih mogla je naslutiti da će prisustvovati nesvakidašnjem događaju. Glavni tajnik HDS-a Antun Tomislav Šaban prisjetio se prvog Boninog nastupa u Hrvatskoj, koji je upravo on organizirao 2010. u Maloj dvorani »Lisinski«, također na JazzHR-u, tada Međunarodnim danima jazza. Sadašnji umjetnički voditelj jazz manifestacija HDS-a Borna Šercar je objasnio zašto je ovako koncipirao koncert.

Naime, želio je podsjetiti na Zagreb Jazz Fair koji je 1979. utemeljio Boško Petrović, a koji se krajem 1980-ih, nakon Lapidarija i Kulušića, održavao upravo u ZKM-u. Neke od velikih zvijezda jazza, a na festivalu su svirali Jimmy Smith, Charles Lloyd, Cassandra Wilson, Archie Shepp, Jan Garbarek, Joe Pass, Ray Brown, Pharoah Sanders, Gary Burton, Hermeto Pascoal, Toots Thielemans i mnogi drugi, poslije nastupa u ZKM-u dolazile su u B. P. Club gdje se nastavljalo druženje. Zahvaljujući tome u klubu su održani neki od najuzbudljivijih jam sessiona. Zamjenica ravnateljice Francuskog instituta i ataše za kulturu Francuskog veleposlanstva u Zagrebu Alice de Parscau je skrenula pažnju na njezino dugogodišnje prijateljstvo s Richardom Bonom i želju da pomogne u organizaciji njegovog koncerta u Zagrebu. Suradnja se pokazala više nego uspješnom, Šercarova je zamisao u potpunosti ostvarena, na oduševljenje organizatora, glazbenika i publike.

Uzbudljiva interakcija

Bas gitarist i pjevač Richard Bona nastupio je uz trubača Alexa Herichona, gitarista Guida Della Gattu, klavijaturista Michaela Lecoqa i bubnjara Nicolasa Viccara. Ovijeni njegovom karizmom, svirali su opušteno i razbarušeno. Vođa sastava predstavio se kao muzikalan glazbenik, ali i sjajan zabavljač. Duhovite najave garnirao je dosjetkama, pričama, komunikacijom s publikom koja se u potpunosti prepustila njegovom ludorijama koja je, zapravo, aktivno sudjelovala u njima. Jednu od tih interakcija ostvario je upravo s Alice de Parscau kojoj je posvetio jednu pjesmu. Važnu posvetu uputio je Jacou Pastoriusu, slavnom bas gitaristu zbog kojeg je počeo svirati jazz. Na njega je posjetio u izvedbi skladbe »TeenTown« koju je Pastorius napisao za album »Heavy Weather« Weather Reporta, sastava u kojem je tada, sredinom 1970-ih, svirao. Zapravo, bila je to najdojmljivija izvedba na koncertu na kojem je prednost dao vokalnom izričaju, iako je inače sjajan bas gitarist, vrhunski improvizator. Zahvaljujući izvanserijskoj muzikalnosti Bona je postao svestran glazbenik koji je uronio u razne stilove. Na ovom koncertu iskazao je sklonost prema afro-pop, indijskoj, latino i rock & roll, japanskoj i sakralnoj glazbi, ali i klasici, šansoni… Dio koncerta posvetio je solo izvedbi u kojoj je duhovito provlačio vokal kroz elektroniku, loopove, a u dodatku je svirao klavir solo… Pregršt pozitivne energije i najbolja moguća priprema za ono što je slijedilo.

Padanje u delirij

Te večeri B. P. Club je, nakon gotovo 15 godina, ponovo otvorio vrata za jazz svirke. Nadamo se da ovo neće biti izolirani slučaj. Nastavak u B. P. Clubu, uz nastup fleksibilnog sastava Jazz Continuo, pobudio je sjećanja na zlatne dane ovog kluba, ali i karizmatičnog Boška Petrovića koji ga je vodio. Sam sastav je usko vezan uz njega. Naime, čine ga njegov najdugovječniji suradnik, bas gitarist Mario Mavrin te gitarist Primož Grašič, članovi njegovog stalnog trija, kao i njegov nasljednik Vid Jamnik. U podsjećanjima na glazbu Boško Petrović trija – glazbenici koji su ga poznavali u dušu i koji su znali sve njegove trikove – ponekad proširuje postavu. Te večeri pridružili su im se pijanist David Gazarov i bubnjar Tijan Grašič. Od reda vrhunski improvizatori, uvijek spremni na nepredvidive situacije.

Foto Davor Hrvoj

Koncert je započeo Jamnik solo izvedbom skladbe »Skating in Central Park« Johna Lewisa, Boškova mentora, a nastavio Gazarov solo izvedbom također Lewisove »Django«, koju je Boško najviše volio svirati. Jazz Continuo je kao trio izveo »With Pain I Was Born«, najpoznatiju Boškovu skladbu te njegovu »Zagreb by Night«. Prvi set zaključili su u formaciji kvinteta izvevši standarde iz Boškovog repertoara: »There Will Never Be Another You« te »Bags’ Groove« njegova najdražeg vibrafonista Milta Jacksona.

I u nastavku slušali smo skladbe iz Boškovog repertoara. Tzv. Duo Boška Petrovića: Mavrin i Grašič, drugi je dio započeo izvedbom standarda »A Nightingale Sang in Berkeley Square«, kvintet je nastavio Mavrinovom skladbomn »Samba da Pipi«, Boškovom »Sigurd’s Garden« s aneksom »Ima dana kada ne znam šta da radim« te Boškovom »Cherokee Fields Forever«, a u dodatku su publiku raspametili njegovim bluesom »Green Lobster Dream«.

Svirali su a la Boško, podsjećajući na najuzbudljivije sessione u B. P. Clubu: uzbudljivo, s duhovitim citatima i dosjetkama, zadirkivanjima, bockajući se međusobno, ali i s publikom koja je pažljivo osluškivala tražeći povod za gromoglasne ispade. Urnebesna svirka, paklena, raskalašena atmosfera! Odjednom svi su nadahnjivali jedni druge padajući u delirij. Ovacije na ovacije! Upravo onako kako je Boško volio i kako bi volio da se sjećamo njega i B. P. Cluba. Barem tako osjećamo.