Otvorena je umjetnička manifestacija Festival inkluzivne scene »preOKRET« koja se u Rijeci održava već devetu godinu zaredom, a čiji je nositelj Plesni kolektiv Magija. Prva točka izvedbenog programa koji se održava u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, a koja se odvila u suradnji s Hrvatskim institutom za pokret i ples u povodu 41. Tjedna suvremenog plesa, bila je plesna izvedba »Gentle Unicorn« (»Nježni jednorog«) talijanske umjetnice Chiare Bersani.

Prije same izvedbe, publici su podijeljeni papiri s tekstom koji je ranije toga dana napisala Chiara Bersani, a u kojemu opisuje svoje osjećaje, kao i pretpostavke o danu koji je publika imala, uključujući sve one sitnice poput biranja odjeće i obroka, čime se uspjela na osobnoj razini povezati s publikom i prije no što su ušli u dvoranu HKD-a.

Političko tijelo

Bersanin nastup temelji se na njezinom samoproglašavanju jednorogom kao odgovor na nepoznato podrijetlo jednoroga, a koje je, prema Bersani, izgubljeno upravo zbog ljudskih bića. Bez obzira na nepoznato podrijetlo, jednorog se kao moderni mit iskorištava i zlorabi u popularnoj kulturi gdje dobiva status simbola, a što Bersani ovim nastupom želi ispraviti.

Sama plesna izvedba odvija se na četvrtastoj bijeloj podlozi pozornice HKD-a u čijem kutu leži Bersani odjevena u bijelu haljinu i s kosom zavezanom u repu, a dio publike koji nije u parteru, sjedi na podu duž rubova četverokuta. Visoka 98 centimetara i s bolešću krhkih kostiju, Bersani je i sama rekla kako njezino tijelo ne može izbjeći biti političko, stoga se u izvedbi ne libi propitivanja društva.

Prigušivanje svjetala pratio je zvuk grmljavine, a Bersani se lagano odvajala od poda – prvo stopalima, zatim i rukama, spuštajući ih potom nazad, povremeno ispuštajući glasniji izdah. Naslonjena na šake i koljena, Bersani je puzila od jedne strane četverokuta do druge, a pratili su je glasni zvukovi pucketanja, naglašavajući svaki njezin pokret.

Oči su igrale veliku ulogu u njezinom nastupu – na momente bi zastala te se nasmijala poput djeteta, zatim sjetno pogledala u daljinu, a katkad bi poglede tražila u publici, fokusirajući se svaki put na jednu osobu.

Multiperspektivnost

Poput metafore kojom ističe važnost multiperspektivnosti, Bersani je tijekom izvedbe puzila do rubova četverokuta gdje bi se pridružila jednom dijelu publike, sjela uz njih te pogledala prema publici s druge strane. U toj je komunikaciji Bersani uspjela prodrijeti do publike, a najčešće bi se iz interakcije razvili nježni pogledi i osmijesi.

Vrhunac performansa označio je pojačavanje zvuka grmljavine i pucketanja, Bersanino mahanje glavom te udaranje stopalima i rukama o pod, a potom vraćanje u početnu poziciju uz raspuštanje kose iz repa, cvrkut ptica i šarenilo boja.

Na kraju izvedbe Bersani u ruke uzima trubu koja se nalazila na podu te isprva ne uspijeva proizvesti zvuk, a nakon nekoliko pokušaja truba zaškripi poput glasanja jednoroga. Umjesto dugog plača trube, najednom njezin zvuk nailazi na odgovor te iz cijelih dijelova dvorane pristižu zvuci blok flauta, usnih harmonika i drugih puhačkih instrumenata, a uz kratku zajedničku svirku izvedba i završava.