Novi urbanizam (New Urbanism) nastao je 1980-ih kao reakcija na nekontroliranu urbanizaciju i širenje gradova niske gustoće, karakteristično za razdoblje nakon Drugog svjetskog rata.

Pokret se zauzima za planiranje gradova prema uzoru na tradicionalne urbane strukture, s naglaskom na mjerilo pješaka, javni prostor i raznolike, povezane četvrti.

Njegova načela, definirana u Povelji novog urbanizma, nude održivu alternativu suburbanom razvoju, koji je donio brojne ekonomske, zdravstvene i ekološke probleme.

Novi urbanizam promiče kompaktne, mješovite i društveno uključive zajednice u kojima su stanovanje, rad i rekreacija prostorno povezani. Iako je pokret potekao iz SAD-a, temelji se na iskustvima europskih gradova, pa su njegova načela lako primjenjiva i u Hrvatskoj, gdje mogu pridonijeti razvoju održivih, živih i ljudski mjerljivih urbanih sredina.

Važnost prostora

Goran Žurić, hrvatski arhitekt s obrazovanjem i iskustvom u području klasične i suvremene arhitekture, urbanizma i digitalnih tehnologija, koji je, između ostaloga, radio i u John Simpson Architects u Londonu, poznatom po novoklasičnoj arhitekturi, jedan je od zagovornika filozofije novog urbanizma u Hrvatskoj.

Pitali smo ga što zapravo znači taj pojam i na koji način mijenja naše poimanje grada kao prostora življenja te je li on doista odgovor na krizu modernih gradova – od prenapučenosti do klimatskih izazova i gubitka zajedništva.

– Novi urbanizam nastaje u SAD-u, u zemlji iz koje je krenuo urban sprawl, kao želja za povratkom uređenog europskog grada u mjerilu pješaka. Ideje novog urbanizma moguće je, naravno, primijeniti svagdje.

Zanimljivo bi bilo vidjeti Novi urbanizam u gradovima istočne Europe koje je opustošila gradnja tzv. funkcionalnih, prepojednostavljenih naselja s neboderima prema uzoru na ideje Le Corbusiera. Novi urbanizam i slične ideje ne mijenjaju naše poimanje grada, nego nas podsjećaju kako ponovno graditi trajno privlačno mjesto.

Kroz povijest su ljudi stvarali prostore koji su i danas privlačni. To su trgovi, ulice i četvrti u kojima se osjećamo dobro, iako ne znamo točno zašto. Danas možemo objasniti zašto nas neki oblici i proporcije privlače više od drugih.

Neuroznanost nam govori kako prostori utječu na osjećaj sigurnosti, pripadnosti i zadovoljstva. Unatoč tome, ta saznanja se uopće ne koriste u suvremenoj izgradnji.

Gradnja je potpuno podređena birokraciji, brzini. Zato naš izazov u gradnji javnog prostora nije uvijek osmisliti nešto novo, nego primijeniti ono što već znamo, a pritom zadovoljiti program projekta i suvremene propise.

Jedan od ključnih ciljeva novog urbanizma je stvaranje »gradova za ljude« – mjesta u kojima je moguće živjeti, raditi i družiti se bez ovisnosti o automobilima. Koji su temeljni principi tog pristupa i zašto ih danas mnogi vide kao budućnost urbanog planiranja?

– Temeljni principi Novog urbanizma proizlaze iz kritike modernističkog urbanizma i urban sprawla. Oni govore o stvaranju kompaktnih, pješački pristupačnih naselja s mješovitim namjenama.

Da bi to bilo moguće, potrebna je određena fizička struktura prostora. Koristi se tradicionalna struktura četvrti. To su prostori omeđeni blokovima, s glavnom ulicom, trgom u centru. Iza prostora koji prividno izgleda spontano krije se organizacija.

Te ideje su već poznate urbanistima. Ono što izdvaja Novi urbanizam jest ideja o važnosti prostora koji nam je privlačan kako bi on i ubuduće bio održiv. Naglasak je na emocionalnoj privrženosti mjestu.

Zato je potrebno napraviti zgradu ili javni prostor koji je inspirativan i ima karakter. Važno je reći da Novi urbanizam ne znači da ne postoje moderne četvrti s neboderima niti da je arhitektura isključivo tradicionalna. On nam opisuje kakva je struktura prostora potrebna da bi naselje bilo vitalno.

Urbanizam bez vizije

U Hrvatskoj se često govori o urbanoj obnovi, ali rijetko o urbanističkoj filozofiji. Kako se koncept Novog urbanizma može primijeniti u našim gradovima koji se nalaze između povijesnog nasljeđa, tranzicijskih rana i suvremenih tržišnih pritisaka?

– Danas planski urbanizam gotovo ne postoji i mogućnosti širenja grada su često određene katastarskim česticama, a ne nekim planom. Unatoč tome postoje, trenutci kada se grade manja planska naselja kao što su Sopnica ili nova naselja u Španskom u Zagrebu.

Tada opet nastaje suhoparni urbanizam, iz čega dolazi na vidjelo da postoji problem i u samim urbanistima. Arhitekti i urbanisti će reći da ih nitko ne sluša, ali oni sami stvaraju trendove u stručnim časopisima.

Slažem se s vama da se ne govori dovoljno o urbanističkoj filozofiji, tj. viziji. Kada urbanisti danas rade urbanističke planove, onda često ispunjavaju želje lokalne jedinice koje su već unaprijed zadane.

To na primjer znači da urbanisti u prostornom planu moraju nacrtati novu površinu za školu/vrtić koja mora zadovoljiti razne brojčane parametre. Ne govori se ništa, ili se govori premalo o karakteru mjesta koje nove građevine moraju postići jer se pojam privlačnog relativizira.

Također, u ovom trenutku još uvijek ne postoji urbana komasacija, tj. proces kojim se u nekom obuhvatu prostora preoblikuju parcele s ciljem racionalnijeg korištenja prostora.

Jednom uređene parcele vrijede više i vraćaju se vlasnicima, a grad zauzvrat dobiva uređenije naselje. To znači da je danas svaki urbanistički pokušaj ograničen trenutačnim stanjem u katastru. U takvom sustavu je teže ostvariti širu urbanističku viziju.

Često se događaju čudnovata projektantska rješenja da bivša poljoprivredna čestica diktira oblik zgrade bez potrebe da se zgrada prilagodi okruženju kao što je to slučaj nove dugačke zgrade u centru Zaprešića (Ulica kardinala Alojzija Stepinca).

Neprilagođene zgrade često se opravdavaju potrebom za ekonomskom aktivnošću i novim radnim mjestima kao što je to slučaj novog hotela u Postirama na Braču.

Izdvojio bih aktualan negativan primjer kao što je UPU (Urbanistički plan uređenja) Januševec u Brdovcu. Prostor nema organski ni spontan karakter, već djeluje kao kruta shema.

Zgrade se mehanički ponavljaju bez varijacija. Cijeli zahvat slabo reagira na kontekst, pa djeluje upitno hoće li stvoriti jak osjećaj mjesta i identitet prostora. Ispred klasicističkog dvorca Januševec trebalo je pokazati puno više senzibiliteta.

To nam govori da postoji hitna potreba da se lokalna samouprava educira o urbanizmu, tj. o dobrim praksama u urbanizmu i da ta saznanja koriste kada donose prostorne planove, ali i o promjeni načina školovanja urbanista.

Identiteti gradova

Naglašavate važnost identiteta mjesta. Kako Novi urbanizam može pomoći da gradovi poput Rijeke, Pule ili Osijeka pronađu novu ravnotežu između lokalnog duha i suvremenih potreba? Naime, sve više gradova »priča priče« o sebi – kroz arhitekturu, gastronomiju, kulturu… No kako grad može oblikovati svoj identitet bez da postane turistički proizvod? Može li se autentičnost »čuvati« kao resurs?

– Jednom kada grad zauzme prostor, teško je raditi znatne izmjene. Zato je toliko važno ići na javnu raspravu prije donošenja prostornog plana i pričati o projektima dok su još u idejnoj fazi.

Lokalna samouprava često objavljuje obavijest o javnoj raspravi samo na svojim internetskim stranicama koje su rijetko posjećene i ne pozivaju građane drugim kanalima.

Ja bih rekao da taj postojeći proces s javnim raspravama nije dovoljan. Nekad je potrebno imati višednevnu radionicu s građanima kako kasnije ne bi bilo iznenađenja.

Zanimljivo je da u Velikoj Britaniji postoji udruga koja educira investitore prije gradnje naselja, jer smatraju da investitori nisu dovoljno upućeni. Također, jako je važno da se investitor educira o urbanizmu prije nego što kreće u investiciju.

Veći gradovi poput Rijeke, Pule ili Osijeka već su »zauzeli« prostor. U takvim slučajevima pomaže urbana regeneracija nekog manjeg dijela grada koji onda može poslužiti kao primjer budućem širenju grada.

Kao primjer može poslužiti urbana regeneracija grada Le Plessis-Robinson. Tamo su zgrade iz 1970-ih godina postupno zamijenjene tradicionalnim francuskim blokovima.

To nije bila samo fizička regeneracija nego pokušaj da se promijeni negativna percepcija mjesta koji je na kraju uspio. Unatoč tome grad nije postao turistički proizvod jer je smješten periferno, ali su porasle cijene nekretnina.

Zanimljivo je da zagovarate povratak tradiciji, ali ne kao izraz nostalgije, nego ističete tradiciju kao vrelo znanja. Koje tradicionalne elemente europskih gradova vrijedi ponovo učiti? Gdje zapravo tradicija prestaje biti inspiracija i postaje dekor? Je li moguće obnoviti identitet izgrađen na prošlosti, ali bez njezina kopiranja?

– Najvažniji element europskog grada je tradicionalna struktura četvrti. Način na koji je prostor organiziran tako da stvara osjećaj mjesta, pripadnosti i susjedstva.

Kada bismo se zadržali samo na dekoriranju postojećih zgrada, onda bi to bilo površno. Zato je važno krenuti od urbanizma. Pročelje zgrada formira ulicu koja je javni prostor, dok je unutrašnjost blokova privatna.

Ulice, trgovi, blokovi i kuće čine skladnu cjelinu, dok javne zgrade služe kao prostorni orijentiri i imaju prepoznatljivo oblikovanje. Projekt novog naselja mora zadovoljiti program koji je nastao iz stvarnih potreba neke zajednice i biti prilagođen okruženju.

Uz to potrebno je imati fizičku strukturu prostora koja je prilagođena dijelu grada u kojem se nalazi. Gušća gradnja u centru ili rjeđa na rubu grada. Na taj način gradnja nikada neće biti kopija.

Nažalost, gradske uprave nisu svjesne važnosti tradicionalne strukture četvrti niti su urbanisti obrazovani na taj način jer se današnja edukacija temelji na poslijeratnom urbanizmu iz škole Le Corbusiera.

Akademija i stručni časopisi u pravilu odbacuju svaki ozbiljniji povratak tradicionalnom urbanizmu ili arhitekturi. Dominira modernistički okvir iz kojeg se ne odstupa, pa se tradicionalni principi smatraju nazadnima ili nepoželjnima.

Zbog toga se znanje o europskom gradskom tkivu i dalje ignorira unatoč njegovoj dokazanoj uspješnosti. Znamo da su mnoga »naselja budućnosti« građena poslije Drugog svjetskog rata danas postala, tj. ostala tek anonimne četvrti.

“Uspješni” grad budućnosti

I za kraj zanima me vaša vizija »uspješnog« grada u budućnosti, za recimo deset godina: kakav je ritam toga grada, kako se ljudi kroz njega kreću, kako je organiziran život? Iz današnje perspektive, je li takav »uspješan grad« samo utopija ili postoji mogućnost da se on stvori i što bi trebalo učiniti da on postane stvarnost.

– Vjerujem da će u budućnosti biti puno važnije postići karakter mjesta nego što je to danas. Nova naselja će se pažljivije graditi. Ne mislim da će se graditi novi gradovi, nego će važna biti regeneracija postojećih četvrti.

Najviše nade daju mala mjesta koja u razvoju nisu daleko odmaknula od povijesne jezgre. Tamo je lakše stvoriti nove koridore ulica na neizgrađenim dijelovima i napraviti mrežu ulica.

U većim gradovima to je sada teško. Da bi planiranje gradova bilo puno lakše, potrebno je dobro saslušati potrebe stanovnika, pozivati ih u proces izrade plana što je prije moguće, ali i koristiti urbanu komasaciju.

Uspješan budući grad temelji se na identitetu mjesta, dobroj organizaciji prostora i urbanistima educiranima u tradiciji europskog grada.

Da bi se dogodile pozitivne promjene u širem, europskom, pa i svjetskom mjerilu, potrebno je promijeniti način obrazovanja arhitekata i urbanista, tj. osnovati studije koji podučavaju tradicionalnu arhitekturu i urbanizam.

Potrebno je uvažiti činjenicu koja govori da povijesni gradovi imaju najprivlačniji javni prostor i da postoji potreba javnosti za takvim prostorima. Tu činjenicu onda treba koristiti prilikom projektiranja novog javnog prostora. Tek kada se to dogodi u bogatim zemljama Zapada, možemo očekivati promjene i u Hrvatskoj.

Samobor najbliži Novom urbanizmu

Koji grad u Hrvatskoj trenutno najbliže živi te principe Novog urbanizma?

– Svaki grad koji ima sačuvani povijesni centar u Hrvatskoj, koji ima trgovine i ustanove u staroj jezgri, a nije se previše raširio u okolicu, već utjelovljuje te ideje. Ipak, zbog svog pješačkog mjerila i prepoznatljivosti, izdvojio bih grad Samobor.

Taj grad ima vrlo privlačan javni prostor u centru koji i danas živi. Zbog blizine Žumberka, ali i zbog svoje prepoznatljivosti, grad je privlačan izletnicima iz šire okolice.

Nasuprot tome kada smo npr. čuli nekoga da želi posjetiti Novi Zagreb? Iako Novi Zagreb pliva u zelenilu i u stručnoj literaturi služi kao dobar primjer urbanizma svog vremena, to ipak nije postalo privlačno mjesta.

Ipak, Samobor je stari grad. Od novije gradnje izdvaja se naselje Malešnica u Zagrebu. Naselje ima blokove koji oblikuju ulicu, tj. javni prostor. Zgrade su prihvatljive visine, a u centru se nalazi veliki zeleni pojas, koji je veliki javni prostor.

Trenutak u kojem se naselje najviše približilo tradicionalnoj građanskoj četvrti je stambena zgrada u Ulici Ante Topića Mimare, čije pročelje je obloženo opekom. Ispred se nalazi drvored i kada bi prizemlja bila aktivna s malim dućanima ili kafićima, to bi bio jako dobar domaći i moderni primjer tradicionalne ulice.

Trgovački pasaži bolji od kružnih tokova

U urbanim sredinama raste potreba za novim oblicima zajedničkog života – vrtovi dijeljeni među stanarima, kuhinje kao društveni prostori, coworking unutar zgrade… Novi urbanizam promiče ideju povezanih zajednica, susjedstava s ljudskim mjerilom i društvenih prostora koji potiču susrete. U vremenu rastuće izoliranosti i ubrzanog života – koliko je takav pristup realan i ostvariv? Vidite li co-living kao budući standard ili samo kao privremeni trend?

– Teško je znati hoće li co-living biti rašireniji u budućnosti, ali jedan način dijeljenja resursa je umjereno povećana gustoća izgradnje jer donosi prednosti kao što su uštede u infrastrukturi, manje udaljenosti za pješake, više hodanja i bicikliranja, što utječe na zdravlje.

Neupućeni aktivisti često naglašavaju važnost zelenila u gradu, ali često je važniji pravi omjer svega – gustoće gradnje, tipologija, različitih namjena, zelenila itd.

Gustoća gradnje je također važna jer se na taj način grad ne širi u okoliš. U smislu dijeljenja prostora zanimljivo bi bilo vidjeti povratak trgovačkih pasaža koji su integrirani u grad nasuprot kružnim tokovima oko kojih su onda postavljeni današnji shopping centri.