Koncert

Diana Grubišić Ćiković i Veronika Ćiković pokazale bogate izvedbene mogućnosti harfe

Igor Vlajnić

Foto Ana Križanec

Foto Ana Križanec

Ova svojevrsna razglednica enciklopedijskog karaktera imala je i edukativnu ulogu jer je publika jasno mogla vidjeti odlike pojedinih stilskih razdoblja



RIJEKA – Čarolija blagdana polako se pojavljuje u našim životima: sve je više ukrasa po ulicama i trgovima, a poznate melodije sve češće dopiru do naših ušiju. Iako će mnogi reći da se ta pojava s godinama događa sve ranije, postoji jedna »glazba«, odnosno jedno glazbalo, koje uvijek pomalo podsjeća na ovo razdoblje u godini. Pogađate – riječ je o harfi.


Do posljednjeg mjesta ispunjena Svečana dvorana Zajednice Talijana »Circolo« u Rijeci s nestrpljenjem je iščekivala nastup harfističkog dua koji čine poznate riječke umjetnice. Diana Grubišić Ćiković proslavljena je harfistica koja je 22 godine bila stalna članica orkestra Opere HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, nakon čega je 2002. godine postala docentica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje i danas predaje u zvanju redovite profesorice. Druga članica dua Veronika Ćiković jedna je od najperspektivnijih hrvatskih harfistica mlađe generacije koja, nakon završetka studija u Zagrebu, svoje usavršavanje nastavlja u Milanu i redovito nastupa po brojnim koncertnim pozornicama Europe.


Razni glazbeni stilovi


Dvije prekrasne harfe postavljene pred publiku poput kakvih anđeoskih krila bojama su se potpuno stopile s dekoracijom i ambijentom koncertne dvorane, a zvuci koji su izlazili iz prstiju umjetnica i odzvanjali prostorom ispunile su ne samo dvoranu, već i srca prisutnih. Oduševljenje cjelokupnim doživljajem moglo se čuti u komentarima prisutnih, a izvedeni program pokazao je razne glazbene stilove kao i bogate izvedbene mogućnosti harfe.




Koncert je započeo Dolaskom Kraljice od Sabe iz opere »Solomon« G. F. Händela, a barokni duh nastavio se i u ariji iz tzv. »Lovačke« kantate BWV 208, Schafe können sicher weiden skladatelja J. S. Bacha. Zakoračivši u romantizam, umjetnice su prvo izvele Pjesmu bez riječi op. 19 br. 1 iz skladateljskog pera F. Mendelssohna, a dašak Francuske dočarala je glazba G. Fauréa Dolly suite op. 56 u četiri stavka. Prvi stavak iz Petite suite C. Debussyja nakon kojeg je uslijedila još jedna ciklična skladba, suita Moja mama Guska M. Ravela, u program koncerta su unijeli francuski impresionizam, a cijeli koncert zaključen je španjolskim ritmovima u skladbama Granada I. Albeniza i Danza Espagnola br. 5 (Andaluza) E. Granadosa.


Dobra programska koncepcija


Već iz samog popisa skladbi jasno je da su umjetnice predstavile germansku, francusku i španjolsku glazbenu tradiciju kroz više stoljeća. Ova svojevrsna razglednica enciklopedijskog karaktera imala je i edukativnu ulogu jer je publika jasno mogla vidjeti odlike pojedinih stilskih razdoblja, izvedbene zadatosti i, posljedično, rast i razvoj tehničkih i izvedbenih mogućnosti harfe kao glazbala. Izvrstan je to primjer dobre programske koncepcije koja ipak ne bi mogla biti realizirana da umjetnice nisu bile na visini zadatka. Izvrsno se nadopunjujući i rušeći tradicionalne podjele na »prvu« i »drugu«, obje su se harfistice izmjenjivale u vođenju, a interpretacija je odisala preciznošću i jasno postavljenim umjetničkim idejama. Umilno i decentno, bez nepotrebne pompe, umjetnice su prihvaćale i razdragane aplauze publike koja je izmamila i dodatak: božićnu skladbu »Ščedrik« ukrajinskog skladatelja N. Leontoviča. Dobar je to bio način za završiti ovu prekrasnu glazbenu večer koja je tako lijepo otvorila i najljepši mjesec u godini.