Rok je za sto dvadeset minuta glazbe, bio samo mjesec dana – što mi je bio izuzetan izazov. Radio sam gdje sam stigao: u autu, hotelu u mojoj kućici za odmor u Draganiću, gotovo čitav materijal skladao sam, aranžirao, odsvirao i otpjevao sam,a snimio ga u jednoj pauzi u garderobi Jadran filma...
Glazba je uvijek imala višestruku namjenu i bila je prisutna u svakodnevnom životu. Osim što smo to iskusili svi mi u najranijem dobu u kojem su uspavanke snažno utjecale na naše karaktere, bez da smo toga svjesni, prožima se u svim segmentima života osoba i ljudske zajednice, od ritualne glazbe i one koja služi za obilježavanje važnih događaja u životu ljudi, štovanje prirodnih pojava, pokušaja djelovanja na njih, pomoći u ozdravljivanju ili obavljanju poslova, preko religijskih obreda i kreiranja ugodnijeg ambijenta, do duhovne nadogradnje…
Od samog nastanka filmske umjetnosti postala je jednim od ključnih elemenata tog stvaralaštva, nezaobilazna u stvaranju atmosfere, isticanja dramatike, ugođaja, prostora, psihologije likova, ali ponekad joj je dodijeljena i glavna uloga. U većini slučajeva karakter glazbe određuje gledateljevo poimanje filma, usmjerava njegovu pažnju na detalje, podcrtava redateljevu zamisao o sadržaju ili duhovnim stanjima glavnih glumaca… Upravo zbog toga pojedini redatelji često biraju iste skladatelje za svoje filmove, one koji ih najbolje razumiju, koji i sami stvaraju umjetnost zasnovanu na istim načelima, primjerice Clint Eastwood voli raditi s Lenniem Niehausom, a Spike Lee s Terenceom Blanchardom.
Žar stvaranja
– Svaka glazba ima svoju ulogu, kaže Olja Dešić u razgovu što smo ga vodilil povodom objavljivanja CD-a »Afrički dnevnik« koji donosi glazbu što ju je osmislio i snimio za serijal u četiri epizode, svaka od otprilike trideset i pet minuta, koje su emitirane na Hrvatskoj televiziji.
– U povijesti su često izradu velikih umjetničkih djela potaknuli bogati plemići, no to što je djelo naručeno ne umanjuje iskrene motive stvaranja, niti njegov artizam. To zapravo ovisi o onome tko stvara. Talentirani ljudi bi trebali u svakom poslu beskompromisno otvoriti sve ulazne ventile, što je ponekad teško. Dakle poticaj na rad je poželjan, ali za pronalazak pravog nadahnuća za posao odgovorna je ipak viša sila, a koje je kvalitete umjetničko djelo, o tome sudi netko drugi, kaže Dešić.
Ja, pak, vjerujem da će poslije glazbe za serijal »Afrički dnevnik« mnogi redatelji dokumentaraca, igranih ili televizijskih filmova i serija, za suradnika poželjeti Olju Dešića. Naime, osim što je kao skladatelj i interpret uspio uloviti duh poruke filma, on je glazbeni profesionalac koji s jednakim žarom, posvećenošću i vještinom sudjeluje u svim procesima stvaranja glazbe, uključujući i producentski posao. Tako je radio i glazbu za spomenuti televizijski serijal. Sažetak tog rada nedavno je objavio na CD-u, o čemu kaže:
– Sasvim nenadano došao je poziv za skladanje glazbe za tu emisiju. Projekt sam prihvatio jer je u pitanju afrička glazba koju obožavam. Za mene je to bio zaista golem izazov. Naime, rok je za 120 minuta glazbe bio samo mjesec dana, pa sam tom projektu dao prioritet. Sve sam, uz iznimku dionice mute trumpet Domenika Tune, skladao, aranžirao, odsvirao i otpjevao sam. Materijal sam snimio u jednoj pauzi u garderobi »Jadran filma«. No, radio sam gdje sam stigao – u autu, hotelskom smještaju u nekom gradu ili, meni najugodnije, u noćnim proljetnim satima ispod šljive u mojoj kućici za odmor u Draganiću, selu do Karlovca, u koje sam bježao od napornog zagrebačkog tempa da bih ulovio čim više mira i nadahnuća…
Najvažnije je da ovo nikako nije zanatski zadatak. Tu sam ostavio sve što imam od svoje glazbene emocije i to mi je najdraže. Ova je glazba već dobila svoj poslovni okvir i namjenu, već je dakle primijenjena u serijalu, i nemam potrebu uvjeravati nekog da je sluša. Otkrio sam da je taj »no pressure« način rada glazbeniku zapravo najljepše što se može dogoditi. Još uvijek nisam izgubio isti žar stvaranja s kojim sam počeo, niti nastupam na bini s manje uložene emocije. Osim toga, puno toga još uvijek ne znam pa me jako veseli svaki novi izazov poput ovog. Neprestano učim.
Shaka Zuluu
Glazba na ovom CD-u dokaz je Dešićeve svestranosti, ali i ljubavi prema svjetskoj glazbenoj baštini, prije svega afričkoj koju je studiozno proučavao – jezike, kulture, običaje i posebice glazbu. Njegova je Afrika usklađena s njegovom osobnošću – puna je živih boja, pitoma, nježna, smirena, vedra, pozitivna, zamamna, razigrana i raspjevana, egzotična, a ujedno bliska svakoj osobi s bilo kojeg kontinenta. Iako koristi suvremene metode glazbenog izražavanja i spaja razne aktualne stilove – od etna, preko jazza do popa – njegove pjesme ne zanemaruju autentičnost zadane teme. O tome zašto su Afrika i afrička glazba nadahnućem glazbenika iz cijeloga svijeta te zašto i kako nadahnjuju njega, Dešić kaže:
– Oduvijek me privlače razne svjetske glazbene kulture. Od svih njih Afriku doživljavam kao najuzbudljiviju. Odmah vidim boje i reljefe… Očito sam i ja dijete te kolijevke civilizacije. Cijeli život koketiram s vokalima u tom smijeru, prema Africi, a da nisam bio ni svjestan koliko, sve dok nisam krenuo raditi »Afrički dnevnik« Petke Coner – hvala joj! Tada mi je inspiracija krenula »u potocima«. Toliko sam bio nadahnut, da sam sam sebi bio ograničavajući faktor. Bila je to brzina kojom sam stvarao u strahu da ne izgubim neki motiv koji me »dohvatio«.
Veliki broj mojih uzora je često uzimao i parafrazirao afro motive. To je nepresušno vrelo. Čarolija te melodike jest u tome što te uvijek poziva na ponovno slušanje. To i nije tako čudno. Naime, za afričke napjeve Englezi kažu »chant«, što je teško doslovno i točno prevesti, jer osim glazbenog, u značenju te riječi ima ritualnih elemenata sličnih indijskoj riječi »mantra«, a mantre su također vrlo često pjevane.
Pokušao sam se baviti korijenima te glazbe u traženju glazbenih tema, dakle što dublje u džunglu. Pjesme pokrivaju široke afro glazbene korijene, koje sam pretvorio u neki svoj crossover s utjecajem jazza, moderne instrumentalne glazbe na tragu »Buddha bara«, »chill outa« ili »lounge« glazbe.
Svahili koji sam pomalo istraživao i tražio u njemu smisao, koristio sam u stihovima, ponekad i cijele tekstove afričkih napjeva, odnosno »chantove«, primjerice jedan o legendarnom Shaka Zuluu skladao sam na svoj način. Splet ritmova, afričke boje i instrumentarija, pitke i pamtljive no mislim ne i banalne melodijske linije uz bogatu harmonizaciju i aranžmane – to je moj stil koji sam ovdje, na sreću, uspio postići.
O tome koliko je afrička glazba bliska našem, mediteranskom glazbenom miljeu, kojem i sam pripada, Dešić je rekao:
Durski narod
– Svakako smo blizu Africi iako nam se čini daleka. Na Mediteranu se miješa toliko toga – od orijentalnog svijeta, plemenske ili reagge Afrike, do sjetne Francuske i raspjevane Italije. Iako naš narod u folku, najopćenitije rečeno, voli mješavinu slavenskih, turskih, grčkih i talijanskih motiva, ipak će, čuvši bilo koju melodiju iz crne Afrike, zaključiti da je vrlo bliska onome što i mi osjećamo. To je najčešće durski narod, ali taj dur ne poznaje glazbene zakone koje je europska glazbena povijest kasnije formalno uokvirila. On je u afričkom narodu oslobođen strogih zakona, osim onih emotivnih. Bitni su im koloriti i fantastični ritmovi.
Glazba na ovom albumu može biti multifunkcionalna, ovisno o prigodi u kojoj se sluša. U njoj možete uživati u trenucima odmora, ljenčarenja, putovanja, obavljanja poslova, može služiti kao pozadinska glazbena kulisa u raznim prostorima kao što su zrakoplovne luke, hoteli, robne kuće, galerije, muzeji… ali i kao sjajan primjer hrvatskog world musica, vrijedan ozbiljnijeg sustavnog proučavanja i vrednovanja. Kao takva mogla bi – poželi li Olja oformiti band koji bi uspio na pozornici prenijeti njegove zamisli – odlično funkcionirati u kontekstu koncerata te, primjerice, predstavljati Hrvatsku na svjetskim festivalima toga žanra. Naime, svojom muzikalnošću, maštovitošću, melodijskom i ritmičkom ljepotom, aktualnošću i univerzalnošću te vrhunskom produkcijom, ova glazba ne zaostaje za najboljim ostvarenjima toga žanra u svijetu.
I dok »Olja’zz Music Factory« priprema nove projekte, više njih istodobno, Dešić prepušta svoj CD slušateljima i kritičarima, uz preporuku: »Slušati ovaj soundtrack točnim redom trackova jer se crossfadaju pjesme – po mogućnosti u kretanju – u autu, na biciklu ili na nogama!«
