Masarykova

Mirela Priselac Remi objavila prvu zbirku poezije: Introspektivna analiza same sebe i okoline koja je okružuje

Marinko Krmpotić

Foto: IGOR KRALJ/PIXSELL

Foto: IGOR KRALJ/PIXSELL

U pjesmama čitamo stihove o ljubavi, prolaznosti, emocionalnoj ranjivosti, kritici suvremenog načina života, svijetu estrade, položaju žene, nacionalizmu, opijenosti životom grada, posebno Beograda



Zbirka se zove »Masarykova« jer mi taj toponimijski pojam predstavlja sigurnu zonu i zonu ugode. To je ulica koja je uvijek u itineraru mojih lutanja.


Otkako je dobila ime, svaka ju je vlast htjela promijeniti, ali ona se održala. Taj izdržljivi duh prepoznajem kao svoj.


Masarykova postoji u Zagrebu i Beogradu, gradovima u kojima trenutačno boravim i radim – pojašnjava naslov svoje debitantske zbirke Mirela Priselac Remi, u okvirima ovih prostora poznata ponajprije kao pjevačica i autorica brojnih pjesama mnogima dragog sastava Elemental.




No, da uz pjevanje stihova praćeno glazbom ona zna pisati i stihove koje se čitati i u njima uživati može i bez pratnje glazbe, potvrđuje baš ova knjiga »satkana«, kako kaže sama Priselec, »od pjesama koje sam pisala tijekom godine i pol… Pisala sam ih u samoći, u kombiju, u kafićima, u gradovima koje sam posjetila.«


Foto: Press

Foto: Press


Pet »odvojaka«


Šezdeset i jednu pjesmu podijelila je u pet ciklusa ili, kako ih ona naziva »odvojaka«, imenovanih po lokacijama na kojima tijekom šetnje Masarykovom voli predahnuti, sjesti i popiti kavu, opustiti se.


Teme kojih se kroz svoju liriku dotiče tipične su za mladu i u svakom pogledu samostalnu ženu pa tako čitamo stihove o ljubavi, prolaznosti, vlastitoj emocionalnoj ranjivosti, kritici suvremenog načina života, uspješnim te još i više neuspješnim ljubavnim vezama, potrebi za ljubavlju, čežnji i osamljenosti, tamnim stranama veze i ljubavi, svijetu estrade, položaju žene u suvremenom društvu, nacionalizmu, opijenosti životom grada, posebno Beograda…


Predgovor Darka Rundeka

U predgovoru ovoj zbirci poznati hrvatski glazbenik, pjesnik i vođa nikad zaboravljene rock grupe Haustor, Darko Rundek, između ostalog kaže: »Ova je zbirka pjesama iskrenje u trenjima između unutarnjih i vanjskih skučenosti, opsesivnosti, banalnosti, uskogrudnosti i – doživljaja čudesnosti postojanja. Masarykova se preporučuje djevojkama i ženama koje su »sanjale da su sretne« i trebaju podršku da se »bore za san«. I njihovim muškim suborcima.«


Priselec piše jednostavnim govorom svakodnevice koristeći slobodan stih i gradeći pjesmu tako da nakon »priče« ili ispovijedi vrlo često slijedi efektan završetak koji najčešće nosi i poruku ili određuje ton cijele pjesme pri čemu autorica zna biti duhovita, oštra, kritična, ironična, ali ponekad i nježna, romantična i ranjiva.


Nedvojbeno, njeni su stihovi uspješna introspektivna analiza same sebe i njenog emocionalnog svijeta, ali i okoline koja je okružuje, u kojoj živi i koja je formira.


Druga nijansa stvaralaštva

Sama autorica pojavu svoje prve zbirke lirike komentira riječima: »Zbirka »Masarykova« moja je prva pjesnička zbirka. Satkana je od pjesama koje sam pisala tijekom godine i pol.


Njome želim sebi pružiti priliku da izrazim drugu nijansu svog stvaralaštva, u kojoj riječi nemaju muzičku podlogu nego se čitaju u tišini. Pisala sam ih u samoći, u kombiju, u kafićima, u gradovima koje sam posjetila.


Dok pišem, i sama otkrivam neko novo i nepoznato »ja«, govorim jezikom koji je autohtono moj, ali istovremeno se i nadam da ću ovim novim glasom dozvati čitatelje da se u njemu prepoznaju.«


 

Iako će u njenim stihovima, posebno onima u kojima govori o svemirima raznolikosti koji čine ljubavnu vezu, ponajprije uživati žene, prije svega one emancipirane i slobodoumne, puno je stihova koji prelaze granice tih za vezu tipičnih odnosa te vrlo dojmljivo govore o nizu drugih tema.


Tako su, primjerice, zaista divne pjesme o ljubavi prema bratu (»Bratski«) i majci (»Moja Anđa«), kao i pjesma poruka svim očevima (»Djevojčice«), odnosno britka i duhovita »Dečko, baba, kralj« o položaju žene u društvu, i to ne samo u suvremenom društvu.


Pjesme o ljubavi


Što je središnja tema njene lirike, pa i života, zaključiti je moguće i iz odlične pjesme »Autobiografija« koja završava stihom koji glasi: »a najmanje od svega znam o ljubavi – zato je vječno tražim«. U tom je traženju Mirela Priselac Remi stvorila i nekoliko divnih pjesama koje o ljubavi govore općenito (»Mala podlost«, »Imanje«) od kojih je zaista izuzetna »Mas Amor«, himnična posveta osjećaju ljubavi uz jasnu poruku da se tom osjećaju – bez obzira na sve muke, boli i patnje koje može donijeti – u potpunosti treba predati:



Kad se zaljubiš
slavi
Ograničen je broj sati
nemamo sve vrijeme
ali imamo pravo
na leptire i hod
pola metra iznad zemlje