Kod Matee Leš, fotografkinje i krajobrazne arhitektice, sve počinje i završava s morem. Zbog toga i njezina nedavno izdana knjiga nosi naslov »Jadran: Snapshots of Belonging« u kojoj istražuje suptilne veze između prostora, identiteta i emocije. Riječ je o autoričinom prvijencu koji tematizira Jadran ne kao destinaciju, već kao način bivanja i prostor pripadnosti. Na 240 stranica knjiga okuplja više od stotinu fotografija nastalih tijekom pet godina intimnog fotografskog dokumentiranja duž jadranske obale. Strukturirana u četiri poglavlja – mjesta, ljudi, hrana i priroda – knjiga stvara nijansiranu vizualnu topografiju svakodnevice, zabilježenu tihim, senzibilnim kadrovima. Kao prva knjiga ove vrste u domaćem kontekstu, »Jadran: Snapshots of Belonging« otvara prostor za novo promišljanje o obali – ne kroz prizmu turizma, već kroz emocionalnu geografiju, osobnu memoriju i tihe krajolike pripadnosti. Ova knjiga nije samo fotografska publikacija, već i meditacija o tome što znači biti doma.

Matea je i uspješna menadžerica studija za tetovaže Tattoo Rrom koji je pred šest godina osnovala sa suprugom Ivanom. Osim fotografije i tetovaža, Matea i Ivan dijele i ljubav prema putovanjima pa skoro da i nema djelića svijeta u koji nisu zakoračili. S mladom Zadrankom razgovarali smo o novoj knjizi, ljubavi prema moru i putovanjima te budućim projektima.

U TRENUTKU

Vaša nova knjiga neobičan je gost na polici, naime do sada su izdane brojne monografije s fotografijama Jadrana, ali ove vaše su drugačije. Gledajući ih, promatrač se lako »teleportira« u prizor, kako to postižete?

– Moje fotografije nastaju spontano, u trenutku. Opažam situacije oko sebe i poistovjećujem se s njom.

Odrasli ste u Zadru i more nosite u sebi, iz te slojevitosti što biste ipak naglasili kao najdojmljiviji osjećaj koji u vama pobuđuje?

– More je kao lijek. Kad sam prolazila kroz teške trenutke, uvijek bih šetnjom uz more razbistrila glavu. Šetnja, primjerice šumom ili parkom, ne pomaže mi na jednak način. Uz more me vežu i najsretniji trenuci, stoga, iako i dalje slojevito, to je zaista srž mojeg odnosa s morem.

Prokrstarili ste Jadranom, ali uvijek ističete otok Silbu kao svoj apsolutni favorit, volite se i s Vrnikom, otočićem kraj Korčule, a osvojila vas je i esencijalnost kabina u Jadriji, ipak gdje biste sazidali svoju kuću pored mora?

– Nemam na umu specifično mjesto, ali vidim taj prizor u svojoj glavi. Voljela bih imati pogled na more s povišene stijene i dovoljno mjesta oko kuće za vrt, voćnjak ili maslinik. Kuća bi bila malena, a naglasak bi bio na okolini i prirodi.

Imate diplomu krajobrazne arhitektice, ali iako se nikada niste bavili tim poslom, on je stalno oko vas. Koliko je u vašim fotografskim radovima prisutno znanje koje ste stekli?

– Ono što sam naučila, i kasnije primijenila, jest bolje opažati, da budem u trenutku, da analiziram svijet oko sebe i da budem znatiželjna.

PUTOVANJA

Što smatrate prednostima u svom poslu, jer kažete kako ste umjetnica koja se ne bavi umjetnošću? Što to konkretno podrazumijeva?

– U Tattoo Rroomu ne bavim se umjetnošću. Menadžerica sam studija i radim sve ono što je potrebno kako bi funkcionirao i ta uloga mi pruža nužno potreban životni balans.

U svom slobodnom vremenu posvećeni ste putovanjima, ne samo jadranskim plovidbama, već ste sa suprugom postali prava globtroterica. Zanimljivo je što ste za Južnu Koreju rekli da ste se osjećali kao da ste ponovo došli kući. Što vas je to toliko dojmilo?

– Volim kulture u kojima nisu nametnuti pojedinci, već sve funkcionira za dobrobit društva kao što je to u Južnoj Koreji ili Japanu. Sviđa mi se njihova pristojnost, pažljivost i potreba da daju sve od sebe, čak i u sitnicama. Naravno, obožavam i azijsku kuhinju, stoga mogu reći da sam zaista uživala na tim putovanjima.

Kad biste birali sigurno mjesto za bijeg, kamo biste otišli?

– Odgovor bi vjerojatno bio neki od mojih najdražih otoka – Silba, Vis, Vrnika..

U vašoj knjizi nalaze se četiri tematske cjeline – lokacije, ljudi, hrana i priroda. Moglo bi se zaključiti da ste hedonist, s lakoćom pronalazite svoje užitke. Kako i kada ste otkrili kod sebe tu iznimnu životnu vještinu?

– Još odmalena sam imala sklonost prema ljepoti življenja. Kasnije kroz godine se to sve više razvijalo. Shvatila sam kako je bit svega pronalaziti ljepotu u svijetu oko sebe i koristiti svaku sekundu koja nam je dana u ovom jedinstvenom iskustvu na Zemlji.

Dakle, vaša knjige bila je logična posljedica?!

– Knjiga je oda životu, sitnicama koje ga čine i osjećaju pripadanja, stoga da, mogu reći da jest.

TATOO STUDIO

Ipak, osim vaših hobija koje ste kapitalizirali, radite i u studiju za tetovaže TatooRroom čija ste suosnivačica i menadžerica, vaš suprug izrađuje tetovaže dok vi vodite brigu o organizaciji. Kako ste došli na ideju o tattoo studiju?

– Ivan i ja smo se upoznali na fakultetu prije točno deset godina. Tada je intenzivno crtao, nakon čega je vrlo brzo naručio svoju prvu mašinicu s eBaya i počeo tetovirati prijatelje. Par godina kasnije, kada se broj klijenata znatno povećao, došli smo na ideju da zajedno otvorimo studio. Imali smo 23 i 24 godine i nismo apsolutno ništa znali o poslovnom svijetu. Sedam godina kasnije, mogu reći kako smo stvorili divan community i da smo jedan od najtraženijih studija za tetovažu u Hrvatskoj.

Ipak, sudjelujete li ponekad u nastajanju nekog crteža prikladnog za tetoviranje?

– Znalo se dogoditi nekoliko puta, na nekim sitnim tetovažama.

Koje tetovaže imate vi na sebi, imaju li nekog značenja, sjećanja?

– Imam i tetovaže koje mi nešto znače, a imam i puno onih koje su mi estetski bile lijepe i htjela sam ih imati.

VRIJEME JE BOGATSTVO

Osim krajobraza, na vašim fotografijama često i sami pozirate, što vam je privlačno u tome?

– Iako se osjećam puno bolje iza objektiva, kao i mnogi, želim imati zabilježen trenutak sebe na nekom mjestu.

Što vas dozove u kadar, kako ga birate?

– Osjećaj prije svega, a često hvatam kadar i zbog njegove dokumentarne vrijednosti.

Vaše su fotografije senzibilne, introspektivne, romantične, gotovo da ne pripadaju ovom vremenu, što vas drži podalje od digitalizacije, agresivnih trendova?

– Vrlo sam prisutna u digitalnom svijetu, da se ne varamo, ali i dalje tražim inspiraciju izvan njega.

Što je za vas bogatstvo?

– Rekla bih vrijeme u svim svojim oblicima.

Zbog čega ste svoju instagram stranicu nazvali Oprrosti?

– Razočarat ću Vas jer nemam neku priču iza toga, samo mi se svidjelo.

O SVOJOJ I PROČITANIM KNJIGAMA

Koliko dug je bio proces između ideje do knjige, što Vas je uvelo u tu priču?

– Od same ideje do realizacije prošlo je godinu i pol dana. Poželjela sam pretočiti svoje fotografije u fizički oblik, u knjigu. Svoju ideju sam podijelila s prijateljicom i kolegicom Anom Lozicom. Ana je tu ideju objeručke prihvatila i zatim preuzela produkciju knjige i ujedno je i autorica teksta.

Imate li na pameti još neki projekt?

– Naravno, još puno projekata imam na pameti, ali nemam dovoljno vremena da ih realiziram odjednom. Idem korak po korak i bit će sve u svoje vrijeme.

Volite čitati pa me zanima s kojim autorom se trenutačno družite i imate li neku ljetnu preporuku?

– Trenutačno čitam Elenu Ferrante – »Lažljivi život odraslih«. Za sada mi je odlična, a za ljetno štivo preporučila bih Roberta Perišića i »Brod za Issu« ili meni vrlo zabavan »Klub istražitelja ubojstava četvrtkom« od Richarda Osmana.