17. FEKP

U potrazi za nasljeđem: Bili smo u “Palachu” na večerima čitanja kratkih priča

Kim Cuculić

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Publici u Rijeci prve večeri predstavili su se Ben Okri, Rachida Lamrabet, Ignacio Martínez de Pisón, Suzana Tratnik i Zoran Pilić. Kreativni direktor i urednik projekta Roman Simić podsjetio je da je ove godine FEKP posvećen nasljeđu, temi koja se provlači kroz sve naše potrage: povijest i geografija, nacija i kultura, spol i rod, svjetonazor i jezik, obitelj i religija, rasa i klasa, geni…



RIJEKA U sklopu riječkog dijela Festivala europske kratke priče, u Omladinskom kulturnom centru »Palach« održane su dvije večeri čitanja.


Publici u Rijeci prve večeri predstavili su se Ben Okri, Rachida Lamrabet, Ignacio Martínez de Pisón, Suzana Tratnik i Zoran Pilić. Kreativni direktor i urednik projekta Roman Simić podsjetio je da je ove godine FEKP posvećen nasljeđu, temi koja se provlači kroz sve naše potrage: »Povijest i geografija, nacija i kultura, spol i rod, svjetonazor i jezik, obitelj i religija, rasa i klasa, geni… u svakome od ovih pojmova potencijalni je odgovor i moguća bojišnica, svaki od njih jest i može postati priča za sebe.«


Simić je kazao i da na 17. FEKP-u sudjeluje 12 stranih i 20-ak domaćih autora. Čitanje u »Palachu« otvorio je Ben Okri, dobitnik prestižne Bookerove nagrade, s kojim je razgovarala Una Krizmanić Ožegović. Razgovor su počeli Okrijevom konstatacijom da je za naše vođe bolje da ne pričaju priče, već je mnogo važnije da su iskreni, da imaju viziju, da vode brigu o ljudima te otvaraju nove bolnice i ceste. Ben Okri smatra i da umjetnici trebaju biti dobri promatrači svijeta oko sebe, a problem je upravo u tome što ono što nas okružuje ne gledamo dovoljno intenzivno. Ben Okri čitao je priču »Povratak u grad snova« iz svoje nove knjige »The Magic Lamp: Dreams of Our Age«, koju je ilustrirala slikarica Rosemary Clunie, a koju smo (priču) donijeli u jučerašnjem broju Novog lista.


Magija jezika




Ben Okri (Nigerija/Velika Britanija, 1959.) kaže da je kao pisac uvijek nastojao zarobiti sve odjednom; sve te misteriozne i predivne stvari koje nas čine ljudima, ali i one tragične, i to na transcendentalan način. Taj se pristup može osjetiti i u njegovim kratkim pričama, koje su često bajkovite, nježne i prepune boja, ali znaju odvući i na drugu stranu, onkraj čudovišnosti i ljudske okrutnosti. Okri kombinira usmenu tradiciju, magiju jezika i poeziju da bi prikazao svoje svjetove.


Zatim je nastupila Rachida Lamrabet (Maroko/Belgija, 1970.), koja se ne boji izreći svoje mišljenje i u svojim tekstovima dati glas onima koji ga nemaju, često onima kojima glas nastoje stišati, ako ne i oduzeti. Piše o identitetu, migracijama i svijetu koji se neprestano mijenja. Kaže kako joj je književnost pomogla u formiranju vlastita identiteta. Žestina i beskompromisnost njezina karaktera uspješno se prenose na njezinu prozu. Na pitanje kako vidi belgijsko društvo, Rachida Lamrabet kaže da ondje nju i njoj slične doživljavaju kao Drugog, kao nekoga drugačijeg podrijetla i kulture. Dodala je da belgijsko društvo nije savršeno, pa se u njemu loše tretiraju izbjeglice i ljudi s margine društva.


Lamrabet je podsjetila i kako je izgubila posao kad je kao pravnica i književnica radila na umjetničkom projektu o pravu na privatnost, u kojemu je kao primjer uzela muslimanku koja velom zaklanja lice i tako štiti svoju privatnost. Kako je objasnila, željela je dati glas toj ženi, no oko projekta se podignula velika prašina i Lamrabet je izgubila posao. U Rijeci je na nizozemskom jeziku čitala priču iz »A Child of God«, koja je ispričana iz perspektive »uspavanog fetusa«, odnosno dječaka kojega nosi majka koja želi djevojčicu jer smatra da su muškarci loši. Zbog toga je muška beba prestala rasti…


Priče o marginalcima


Iz Španjolske je došao multitalentirani Ignacio Martínez de Pisón (1960.), koji prevodi, piše romane, scenarije i kratke priče. Njegove kratke priče obiluju suludim zaokretima, nadrealnim momentima i neobičnim humorom. Među ostalim, Ignacio Martínez de Pisón pisao je scenarij s Fernandom Truebom za film »Chico i Rita«, koji je prikazan i u riječkom Art-kinu. U razgovoru s Romanom Simićem, Pisón je otkrio da voli pisati i slušati priče: »Ljudi su od davnine jedni drugima pričali priče, a isto činimo i danas. Kad pišete priče, uvijek trebate imati na umu onoga koji će razumjeti što želite reći. Pišem iz različitih perspektiva, jer pisac treba znati oponašati glasove raznih likova i njihove osjećaje.«


Ignacio Martínez de Pisón na španjolskom je čitao priče »Sezonsko voće« i »Autopraonica«. U nastavku se, u razgovoru s Ivanom Rogar, predstavila Suzana Tratnik (1963.), jedna od najaktivnijih, najprevođenijih i najrelevantnijih akterica na slovenskoj spisateljskoj sceni. Netko joj je prilikom jednog gostovanja na radiju rekao kako lezbijska autorica ne može napisati pedeset priča ili roman »samo« o tom iskustvu, o iskustvu bivanja dijelom marginalizirane skupine. Tratnik je napravila upravo to: napisala je čitavu zbirku posvećenu marginalcima, pritom znajući dobro da se s margina često najbolje vide svari, onakve kakve zaista jesu.


Priče su joj duboko ukorijenjene u zbilju, prepune priča i likova s kojima se svatko može povezati, bio na margini ili ne. Na pitanje kako gleda na današnje jačanje desnice i konzervativizma posvuda u Europi, što je nazadovanje u odnosu na postignut napredak, Tratnik je odgovorila, citirajući jednu filozofkinju: »To se događa zato što kako napreduje svijet, tako napreduje i glupost.«


Suzana Tratnik pročitala je na slovenskom priče »U svojem dvorištu« i »Diskrecija zajamčena«, a zadnji je nastupio hrvatski pisac Zoran Pilić (1966.), kojeg je predstavio Vladimir Šagadin. U njegovoj biografiji piše da je radio u videoteci, poduzeću Cesta, u zagrebačkom Centru za autizam te na filmskim festivalima u Motovunu i sa Zagreb film festivalom. Objavio je knjige »Doggiestyle«, »Krimskrams«, »Đavli od papira«, »Kad su Divovi hodali zemljom«, »Nema slonova u Meksiku«. U »Palachu« je čitao priču »Bubamara«, u kojoj dolazi do izražaja njegov specifičan smisao za humor.