O pjesmi u prozi i tvarnoj imaginaciji

U okviru projekta Besplatne elektroničke knjige objavljena opsežna studija o opusu Danijela Dragojevića

Ervin Pavleković

Studija teži opisati mjesto pjesme u prozi u autorovom opusu, a pojmom tvarne imaginacije nastoji se opisati semantička, odnosno problemska razina autorova djela, koja se temelji na odnosu lirskog subjekta i materijalnog prostora



Društvo za promicanje književnosti nedavno je, zahvaljujući financijskoj podršci Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH te Zaklade Kultura nova, u okviru projekta »Besplatne elektroničke knjige« objavilo najopsežniju studiju o opusu Danijela Dragojevića, »Na tragu Kornjače« Branislava Oblučara.


Problemska razina


Kako javljaju iz BEK-a, studija »Na tragu Kornjače – pjesma u prozi i tvarna imaginacija u poetici Danijela Dragojevića« teži opisati mjesto pjesme u prozi u autorovom opusu, što je polazište za razmatranje autorova žanrovski i formalno razvedenog književnog diskursa koji uključuje eseje te pjesme u slobodnome stihu. S druge strane, pojmom tvarne imaginacije nastoji se opisati semantička, odnosno problemska razina autorova djela, koja se temelji na odnosu lirskog subjekta i materijalnog prostora.


Prvo poglavlje knjige donosi načelna određenja pjesme u prozi kao žanra, na koja se dovezuje razmatranje o njezinome statusu u hrvatskom pjesništvu 1960-ih, u kojemu važno mjesto zauzima Dragojevićev prvijenac, »Kornjača i drugi predjeli« (1961.), čijom se pomnom interpretacijom u drugom poglavlju utvrđuje problematika koja obilježava i kasnije knjige.




U trećem poglavlju razmatra se autorova esejistika, kako bi se ukazalo na novu poziciju pjesme u prozi u knjigama od 1970-ih godina do danas. Na zapažanja o Dragojevićevoj esejistici nastavljaju se razmatranja o problemu imaginacije, važnome motivu autorovih eseja. Na osnovi Bachelardovih, Durandovih i Ricoeurovih uvida o imaginaciji nastoji se opisati i sadržajna i formalna razina autorova diskursa.


Lirski subjekt i svijet


U četvrtom poglavlju Dragojevićeva ideja »zamjeničnih igara« uporište je za opis lirskoga subjekta i svijeta, kao i načina funkcioniranja pjesme u prozi u zbirkama od »Prirodopisa« (1974.) do »Zvjezdarnice« (1995.). U njima pjesme u prozi dijele karakteristike s autorovim esejima, a ta je veza potencirana i čestim premještanjima istih tekstova iz knjiga eseja u knjige poezije. »Zamjenične igre«, kao i tvarna imaginacija, temeljne su kategorije Dragojevićeva poetskog mišljenja u kojemu se suprotnosti nastoje dovesti u točku ravnoteže, o čemu se govori u završnom poglavlju, koje donosi čitanje autorovih zbirki »Hodanje uz prugu« (1997.), »Žamor« (2005.) i »Negdje« (2013.).


Prema Enciklopediji, »Dragojević briše granice između eseja i priče, proze i poezije, slobodnoga i vezanog stiha i inaugurira žanrovski hibrid poetskog eseja. U duhu suvremenih poststrukturalističkih filozofskih traganja i ujedinjenjem esejističke faktografije i poetske maštovitosti, Dragojevićeva poezija otvara prostore nove semantičnosti i jedan je od najistaknutijih pjesničkih opusa moderne hrvatske književnosti«.


O autoru


Autor Branislav Oblučar rođen je 1978. u Bjelovaru. Diplomirao je kroatistiku i komparativnu književnost te doktorirao 2014. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je zaposlen, na Odsjeku za komparativnu književnost. Bavi se suvremenim hrvatskim pjesništvom, avangardom i ekokritikom. Stručne tekstove, književne kritike i eseje objavljivao je u periodici, stručnim zbornicima te na Trećem programu Hrvatskog radija. Autor je natuknica u Hrvatskoj književnoj enciklopediji i Leksikonu hrvatske književnosti – Djela.