ZAGREB – Danijel Dragojević, hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik preminuo je u 91. godini. Rođen je u Veloj Luci 28. siječnja 1934. godine. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a diplomirao je 1958. povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1967. živio je kao profesionalni književnik u Splitu, a potom u Zagrebu, radeći kao urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija. Pjesmama se javio 1956. u splitskim Mogućnostima. Otada objavljuje poeziju i eseje, likovne prikaze i studije u vodećim hrvatskim časopisima. U književnost je ušao kao pripadnik takozvanog razlogovskog naraštaja hrvatskih pjesnika (Razlog, 1961. – 1968.). U prvoj zbirci poezije, »Kornjača i drugi predjeli« (1961.), nastaloj u doba dominacije razlogovaca, pokazao je pjesničku samosvojnost u izrazu i odmicanje od naraštajne poetičke sheme.

Zbirke pjesama

Do 1985. objavio je jedanaest zbirki pjesama i kratke proze (»O Veronici, Belzebubu i kucanju na neizvjesna vrata«, 1970; »Prirodopis«, 1974; »Izmišljotine«, 1976; »Razdoblje karbona«, 1981; »Rasuti teret«, 1985. i dr.), a nakon devetogodišnje stanke zbirke »Zvjezdarnica«, »Cvjetni trg« (1994.), »Hodanje uz prugu« (1997.) i »Žamor« (2005.), te »Negdje« (2013.) i »Kasno ljeto« (2017.). Njegova erudicija i stručno bavljenje likovnom umjetnošću nalaze umjetnički ekvivalent u »objektivnosti oka« (V. Pavletić), odnosno u »poetici očitosti« (Z. Mrkonjić). Fenomenološki ispitujući odnose unutar svijeta svakodnevnih i običnih stvari, on zagonetku i dramu postojanja lirski i esejistički otkriva kao razbijeno mnoštvo pojedinačnosti (»Rasuti teret«), koje se nastoje zatvoriti u smislenu cjelinu (»Izmišljotine«). Pritom ni njegov jezik ni pjesma nisu puko sredstvo (bijega, oslobađanja, onostranosti, pustolovine ili igre), već su čin objave svijeta i oblik njegova neposredna očitovanja.

Odbijao nagrade

Njegova poetika u kojoj male, sporedne i nepoetične stvari postaju predmetom opjevavanja, usmjerena je na pisanje kao pokret imenovanja, u kojem jezik više nema komunikacijsku funkciju, već funkciju mišljenja, kazivanja i djelovanja (C. Milanja).

Kako je navedeno u natuknici mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije, primjetno je povezivanje svakodnevnih izričaja s nepripadajućim leksičkim sadržajima i istraživanje na planu metrike, sintakse, semantike i metaforike. Već se u prvoj zbirci zapaža kako se Dragojević u komponiranju knjige koristi pravilom da u drugom dijelu slijedi dnevnik teksta, kao svojevrsni autoreferencijalni komentar. Također se iz jedne zbirke u drugu ponavljaju neke pjesme pokazujući ne samo na sponu među pojedinim zbirkama, već i perpetuiranost, variranje i prepletanje provodnih motiva. Dragojević briše granice između eseja i priče, proze i poezije, slobodnoga i vezanog stiha i inaugurira žanrovski hibrid poetskog eseja. U duhu suvremenih poststrukturalističkih filozofskih traganja i ujedinjenjem esejističke faktografije i poetske maštovitosti, Dragojevićeva poezija otvara prostore nove semantičnosti i jedan je od najistaknutijih pjesničkih rukopisa suvremene hrvatske književnosti.

»Poezija naglas«, »Razgovori u ateljeu«, »Dnevnici i pisma« i »Bibliovizor« samo su neke od emisija Hrvatskoga radija kojima je Dragojević ravnao. Pisao je i eseje, likovne prikaze, studije i monografije (»Kosta Angeli Radovani«, 1961; »Albert Kinert«, 1963.). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1992.) i Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2018.), koju nije prihvatio. Bio je izuzetno samozatajan, intervjue je odbijao davati, javno nije nastupao, a odbijao je i javno predstavljanje svojih knjiga.

Dubok trag u hrvatskoj kulturi

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uputila je izraze sućuti u povodu smrti pjesnika Danijela Dragojevića koji je, kako je istaknula, ostavio dubok trag u hrvatskoj kulturi, a njegov opus zauzeo središnje mjesto u suvremenoj hrvatskoj poeziji. Danijel Dragojević, istaknula je, otišao je nekoliko dana nakon 90. rođendana, »tiho i nenametljivo, bez glasa, baš kao što je samozatajno i u dubokoj privatnosti vodio svoj bogat, nadaren i iznimno apartan umjetnički i duhovni život.« Unatoč želji da kroz javni život kroči nevidljiv i nezamijećen, Dragojević je ostavio dubok trag u hrvatskoj kulturi i kao urednik brojnih emisija o poeziji i kao pjesnik jedinstvenog opusa, dodala je. »Svoju javnu šutnju pretočio je u samosvojan, stilski jedinstven, žanrovski hibridan, katkad teško proničan pjesnički iskaz u kojemu se nerijetko sljubljuje nespojivo«, istaknula je Obuljen Koržinek.

Još nije izgrađen metajezik kojim bi se njegovo djelo opisalo ili protumačilo. Ostaje nam jedino čitati ga intuitivno, s povjerenjem, hrabro kročeći u nezamislive nove svjetove koje je stvarao, dodala je. Napomenuvši da je Dragojević dobitnik brojnih nagrada i priznanja, koje je svojim dosljednim izborom redom odbijao prihvatiti, Obuljen Koržinek ističe da je njegovo umjetničko djelo, kada je jednom objavljeno i pušteno u javni život, postajalo podložno sudu stručne kritike i ocjeni širokoga čitateljstva. »Kritika ga je cijenila, a čitatelji voljeli. Po nepodijeljenom sudu kritike, pjesnički opus Danijela Dragojevića jačinom svoga značaja i dalekosežnošću svoga utjecaja zauzima središnje mjesto u suvremenoj hrvatskoj poeziji, istodobno pritom ostajući nepopustljivo izdvojen i beskompromisno svoj. Od Danijela Dragojevića opraštamo se sa zahvalnošću i poštovanjem, baštineći neprocjenjivo vrijedan opus kojim je obogatio hrvatsku književnost«, istaknula je ministrica kulture i medija.