Foto Vedran Karuza
povezane vijesti
RIJEKA – Finska spisateljica Emmi Itäranta predstavila je na riječkom Vrisku svoj roman »Sjećanje vode«. Uz autoricu o romanu su razgovarale Đurđica Čilić, Kristina Špehar Vuković i Iva Karabaić.
Riječ je o autoričinu prvom romanu u kojem govori o svijetu koji je nastao kao posljedica pogrešnih izbora. Nakon Stoljeća sumraka svijet više nije onakav kakvim ga znamo. Nakon ekoloških katastrofa izazvanih naftnim ratovima, najdragocjeniji je resurs voda – vodni se zločin stoga plaća glavom. U tom posttehnološkom svijetu sedamnaestogodišnja Noria Kaitio postaje majstorica čaja – što je ugledna pozicija koja nosi veliku odgovornost i prati je dobro čuvana tajna: znanje o izvorima svježe vode. No kad se obitelj Kaitio raspadne, Noria mora odlučiti hoće li slijediti tajnoviti put predaka ili krenuti u zabranjeno istraživanje Izgubljenih zemalja sa svojom jedinom prijateljicom Sanjom.
– Doista sam bila već posvuda, puno putujem, a knjigu sam počela pisati prije 15 godina, u Finskoj je izašla 2012. godine i tada sam mislila, pa dobro, ako to nekoliko stotina ljudi pročita i kaže da je dobra već ću time biti sretna, ali ispalo je drugačije – objasnila je.
Itäranta je knjigu pisala paralelno na finskom i na engleskom jeziku, zbog čega je naposljetku imala osjećaj kao da je napisala dvije različite knjige. Pisala ih je odlomak po odlomak, jezik po jezik, što je trajalo izrazito dugo, ali joj je dalo vremena da svaki dio pojedinačno dotjera. Zanimljivo je i kako je »Sjećanje vode« zapravo prijevod engleskog naslova, dok, kad bi se prevodilo s finskog, naslov bi bio »Dnevnik majstorice čaja«.
– Ritual povezan s čajem u knjizi je iznimno važan. S jedne strane sam smatrala da treba prikazati da to znanje treba sačuvati, tajna vode koja se čuva na način da se od nje radi čaj, nije sam ritual materijalizacija toga kao takav, nego i povezanost ljudi i vode koja se kroz to prikazuje – kazala je Itäranta.
