U pričama postoji pomak u fantastično – Davor Mandić i Dario Rukavina / Snimio Marko GRACIN
Rukavina je bloger koji je ukoričio svoju poeziju, a zatim i priče. Nakon stanke od devet godina objavio je drugu zbirku priča pod naslovom »Brz kao Bruce Lee«
RIJEKA Tribina »Što je pisac htio reći« izdavača Hena coma, koju u Rijeci vodi Davor Mandić, održana je sinoć u caffeu Dnevni boravak. Razgovor o kratkim pričama Mandić je vodio s piscem Darijem Rukavinom, dok je najavljeni Igor Grbić na kraju bio spriječen i nije stigao do Rijeke.
Mandić je podsjetio da je Dario Rukavina široj javnosti poznat po nesvakidašnjoj činjenici da je autor prve ukoričene knjige jednog blogera u Hrvatskoj. Riječ je o knjizi poezije »Tri dana« koja je objavljena 2005. godine, a zatim je 2006. uslijedila i objava njegove prve knjige priča »Buddha u supermarketu«. Nastupila je stanka od devet godina, da bi Rukavina prošle godine objavio drugu zbirku priča pod naslovom »Brz kao Bruce Lee« u Hena comu.
U uvodnom dijelu tribine Davor Mandić kazao je da oni koji pišu kratke priče pišu ih s razlogom, slično kao i poeziju, jer knjige kratkih priča nemaju komercijalni efekt i nisu ono prvo što ljudi traže u knjižarama.
– Knjige kratkih priča zanimljive su jer sadrže različite priče koje različito vrijede. Neke su antologijske, a neke ćemo lakše zaboraviti. Nema knjige kratkih priča koja je savršena. Specifičnost je kratke priče da u nekoliko crta mora napraviti poentu – osvrnuo se Mandić.
U razgovoru koji je uslijedio, Dario Rukavina podsjetio je da je vrlo rano počeo pisati i objavljivati, a sve je počelo s čitanjem SF-a. Za ovog je autora karakteristično da se kod njega fantastika isprepliće sa stvarnosnom prozom.
Rukavina je govorio i o fenomenu pisanja blogova, opisavši blog kao transparentno sredstvo koje odmah daje povratnu informaciju o napisanom. Autor se osvrnuo i na svoju prvu knjigu »Buddha u supermarketu«, u kojoj piše o ratnoj generaciji koja više nije prepoznavala Zagreb.
– Nekad kultna mjesta u kojima smo se sastajali su nestala, a počeli smo se sretati u supermarketima. S druge strane, dio te generacije okrenuo se ezoteriji. U naslovu knjige povezao sam novu hrvatsku stvarnost i njenu marketizaciju, te bijeg od nje u new age. U mojim pričama postoji pomak u fantastično – rekao je Rukavina, koji je govorio i o suradnji s urednicima njegovih knjiga Edi Popoviću i Božidaru Alajbegoviću.
Bilo je riječi i o njegovim pričama iz JNA koje se temelje na istinitim događajima. Na kraju je spomenut i roman koji će se baviti Rukavininim iskustvom karijernog kopača nafte, a neki od likova su Riječani.
