Zbog svoje nepristupačnosti, divljine te najčešće izoliranog načina života, koji uvijek budi pomisli o svojevrsnoj tajnovitosti ljudi koji žive u planinskim krajevima, oni su brojnim književnicima ili filmskim režiserima jako draga pozornica zbivanja. Vjerojatno je baš to motiviralo riječkog književnika Milana Zagorca da radnju svog novog romana »Kralj ribar« smjesti u Gorski kotar.

Nije Zagorac prvi koji se okrenuo Goranima. Nedavno je to romanom »Sestrica s jezera« učinio Goran Tribuson, pamtimo i Lujzijana krimiće »Žabarska noć« te »Zelena tinta« Tomislava Zagode (alias Bartol Fuchs), a kad je o filmu riječ Nevio Marasović u goranske je prostore smjestio odličan film »Goran«. Svim spomenutim autorima goransko je okružje poslužilo za dobre i zanimljive krimi i detektivske priče, a Zagorac svojim romanom taj tematski okvir širi na područje mistery i horror književnosti, pridružujući se time bar donekle Vesni Kurilić, koja je prije tri godine objavila vrlo dobar povijesni roman »Izazov krvi« s tematikom likova iz svijeta vukodlaka.

Misteriozni nestanak

Zagorac ide i korak dalje pa u svom šestom romanu priču gradi i kroz obrasce SF literature, na što nas još i prije prve stranice romana upućuje moto preuzet iz čuvene filmske trilogije »Matrix«, filmskog remek-djela koje pred gledatelja, između ostalog, postavlja tezu o tome da je sav naš svijet i mi sami samo matrica nečega što ne možemo u potpunosti ni shvatiti. Upravo tom idejom u »Kralju ribara« poigrava se i Zagorac čiji roman i završava zbivanjima koja ukazuju na to da, što bi rekao Shakespeare, postoji puno više no što ljudsko oko vidi.

Temeljna je priča vezana uz nekoliko ljudi koje život nanese u Gorski kotar u izmišljeno mjesto Hladogora. Danijela je Varaždinka koja po rastavi braka utjehu i mir nalazi radeći u osnovnoj školi spomenutog goranskog mjestašca, a Ivan i Hana su mladi bračni par koji tu dolazi živjeti, jer je Hana dobila posao dizajnerice u talijanskoj tvornici namještaja u tom mjestu. Druženje troje ljudi koji iz gradskih sredina dolaze u Gorski kotar nameće se samo po sebi, a potencira ga činjenica da se Danijela i Ivan jako dobro znaju još iz gimnazijskih dana kad je ona bila u njega jako zaljubljena. Danijela ubrzo shvaća da je brak njene bivše ljubavi u velikim problemima, jer ne mogu imati djece, što negativno djeluje na Haninu psihu, a stvari poprimaju još ozbiljniji karakter kad se Hana krene baviti pojedinostima oko misterioznog nestanka desetak mladih riječkih studenata koji su novu 1976. godinu čekali u jednoj šumskoj kolibi nedaleko Hladogore. Uskoro nestaje i Hana što, uz neke druge neobjašnjene smrti vezane uz Ivana, tjera Danijelu na zaključak da nešto s Ivanom i oko njega nije u redu…

Prema eseju

Uz spomenutu temeljnu nit radnje tu je još koloplet zbivanja, događaja i likova, a sve skupa autoru služi da bi postavio tezu o višim i čovjeku neshvatljivim silama koje – ponekad i zbog zaštite prirode – rukovode životima ljudi. Svemu tome dodani su i pokušaji znanstvenih istraživanja, kao i religijska razmatranja koja kroz svoje brojne monologe nudi Ivanov prijatelj Tomislav. Zahvaljujući tome roman iz okvira SF, triler i mistery književnosti »plovi« i prema obalama eseja, što zna »ubiti« ritam pripovijedanja i radnje, ali nedvojbeno služi svrsi.
Zagorac zbivanja romana čitatelju nudi kroz tri cjeline koje pripovijedaju najprije Danijela, potom Ivan te na kraju i njihova prijateljica iz gimnazije Andreja. O istim događajima svatko od njih govori sa svog stajališta pa tako čitatelj dobiva pogled na zbivanja s raznih strana, a uz njihovo pripovijedanje autor se na vrlo zanimljiv način poslužio i člankom nekadašnjeg slavnog novinara Franje M. Fuisa o Gorskom kotaru objavljenog 1939. godine u Novostima.

Tračak misterioznosti iz tog teksta Zagorac pojačava i kasnijim spominjanjem Pavla Pavličića i njegovog romana »Ritam zločina« upućujući time na jednog od svojih literarnih uzora, a da u stilu zna biti okrenut i suvremenim načinima izražavanja dokazuje time što, primjerice, koristi tekst SMS poruka i e-maila, kao i tekst komentara čitatelja na novinski članak, a zna »potegnuti« i klasične oblike izražavanja poput dnevničkih zapisa pa je očigledno da je ovaj goranski Twin Peaks roman zanimljivo stilski raznovrstan.

Biografija

Milan Zagorac (Rijeka, 1976.) ima iza sebe lijep niz poslova vezanih uz uređivanje i objavljivanje knjiga, ali se okušao i kao autor. Pvi roman pod nazivom »Želite li pogledati sunce u ponoć?« objavio je 2002. godine, a nakon toga su slijedili: »Jeste li kupili direktoru parkerice« (2006.), »Spojene vožnje« (2011.), »Vražji prolaz« (2014.), »Noina velika avantura« (2016.) te »Noćni ekspres« (2017.).