ZAGREB – Velika producentska filmska i TV kuća HBO upravo radi na pripremi snimanja televizijske serije »The Most Fun We Ever Had«, a posla izvršnih producentica prihvatile su se dvije poznate američke glumice – Laura Dern (»Mask«, »Blu Velvet«, »Jurassic Park«…) i Amy Adams (»Catch Me If You Can«, »Junebug«, »Enchanted«…) kojima ta vrsta rada na filmu nije nepoznata.

Dapače, obje iza sebe imaju i glumačko i producentsko iskustvo u hit- serijama »Big Little Lies« (Dern) i »Sharp Objects« (Adams) pri čemu je Laura Dern za prvu sezonu »Velikih malih laži« dobila nagradu Emmy za glumačku kreaciju, odnosno Golden Globe za drugu sezonu, a Amy Adams bila je za sjajnu mračnu triler seriju »Oštri predmeti« nominirana za Emmy nagradu i kao glumica i kao producentica te TV serije.

Drugim riječima, cure znaju što rade, pa ne treba sumnjati da će i »The Most Fun We Ever Had« biti hit, a lako je za pretpostaviti da u toj izvrsnoj obiteljskoj drami Dern i Adams neće nastupiti samo kao producentice, već vjerojatno i kao nositeljice glavnih uloga, baš kako je to bilo i u spomenutim TV serijama.

Četiri kćeri

No prije no što se TV serija pojavi – a to bi moglo biti ujesen sljedeće godine – domaći čitatelji mogu saznati o čemu je riječ zahvaljujući novoj hrvatskoj izdavačkoj kući (Sonatina) za koju je Ivana Ostojčić prevela velikih 538 stranica romana prvijenca američke književnice Claire Lombardo, knjige »Najbolja zabava u životu« (»The Most Fun We Ever Had«), koja je, nedugo nakon što je 2019. godine objavljena, stekla hit-status postavši, između ostalog, i bestseler New York Timesa, što ima itekakvu težinu. Uz to je već prevedena na dvadesetak jezika, a brojem prodanih primjeraka svojoj je autorici, donedavno socijalnoj radnici, osigurala pravo malo bogatstvo.

»Najbolja zabava u životu« tipična je obiteljska saga koja obuhvaća razdoblje od nešto manje od pola stoljeća, točnije od 1975. godine kada se na fakultetu upoznaju Marylin Connoly i David Sorenson, pa do kraja drugog desetljeća ovog našeg 21. stoljeća kada pratimo njihov, ali i život njihove četiri kćeri – Wendy, Violet, Grace i Lize. Za razliku od života njihovih roditelja čija je ljubav bila divna, iskrena i na jedan način vječna, niti jedna od četiri spomenute kćeri ne može dosegnuti ni djeliće sreće koju su uspjeli ostvariti i izgraditi njihovi roditelji. Wendy se zaljubila i sretno udala za bogataša koji je ubrzo umro, pa ona utjehu traži u alkoholu i brojnim usputnim seksualnim vezama. Violet se nakon burne mladosti predala odgoju dvoje djece, ali je greške iz divlje mladosti često sustižu i onemogućavaju normalan život. Liza gradi akademsku karijeru i pred rođenjem je prvog djeteta za koje ne zna želi li ga ili ne, a istu nedoumicu osjeća i prema depresivnom suprugu. Najmlađa Grace živi podalje od obitelji kojoj šalje laži o svom sretnom i uspješnom životu, iako je njezina stvarnost bitno drukčija…

Kompleksan obiteljski život

U ovaj kaotični život svojih kćeri Marylin i David interveniraju i pomažu im tek ako štogod od toga saznaju, a poput bombe na sve će njih djelovati spoznaja da Violet ima izvanbračnog petnaestogodišnjeg sina Jonaha kojeg je odmah po rođenju, uz pomoć Wendy, dala na usvajanje zatajivši sve od roditelja! Kad Jonah napuni 15 godina njegovi skrbnici odlaze u Guatemalu i smatraju da je Jonaha najbolje pustiti biološkoj majci. Ona pak ima dva sina vrtićkog uzrasta i nije spremna nositi s tinejdžerom kojeg je, kao tek rođenu bebu, dala na odgoj drugima. Zato Jonah počinje živjeti s Wendy, čijem načinu života također ne odgovara tinejdžer, pa se Jonah, logično, seli kod djeda i bake…
Iz postavljenog okvira zbivanja i ljudskih međuodnosa jasno je da sve pršti od sukoba i emocija, neočekivanih obrata i dojmljivih epizoda sreće, patnje, tuge, očaja i ushićenja, odnosno svega onoga što i inače čini obiteljski život, posebno ako je tako kompleksan i slojevit kako ga je Lombardo zamislila u slučaju obitelji Sorenson.

Dojmljivi ženski likovi

Uz realnost kao temelj pristupa pripovijedanju, lako je u ovom opsežnom romanu uočiti i elemente tzv. sapunice, kao i postavke klasičnih bajki prenesenih u svijet realnosti, a svemu skupa Lombardo na trenutke dodaje i elemente pikantne skandaloznosti, ponajprije vezane za erotsku stranu života sestara, što će zasigurno dodatno pobuditi zanimanje čitatelja. Autorica piše tečno, pitko, jednostavno i direktno, s brojnim primjerima duhovitosti. Priča je dobra i nesvakidašnja, a izgrađeni ženski likovi zaista su dojmljivi i vrlo uspješno prikazani u svim razdobljima života, od ranog djetinjstva pa do zrele životne dobi. Isto tako su znalački uočene i istaknute sve ljepote, ali i stranputice braka i bilo koje druge veze muškarca i žene, odnosno, kako na omotu romana u pratećem mini pogovoru stoji, Lombardo nam je kroz ovaj roman prenijela »savršeno iznijansiran ekvilibrij različitih emocija i stanja, koji međuljudske odnose čine neiscrpnim vrelom patnje, ali i veselja.« Nedvojbeno, Claire Lomabrdo napisala je roman koji zasigurno neće skupljati prašinu na policama knjižnice.

O autorici

Dio teksta inspiraciju svakako crpi i iz života same autorice koja je rođena u Oak Parku (Illinois), a radnja romana zbiva se u Chicagu. Nadalje, Claire Lombardo je bila peto, ujedno i najmlađe dijete u obitelji Lombardo, a portretirajući likove Maryiln i Davida Sorensena očito je na umu imala svoje roditelje, pogotovo oca Tonyja Lombarda kojem se na kraju romana zahvaljuje riječima: »Ova je knjiga posvećena mome tati. Tony Lombardo dao je smisao ovome svijetu, i svakodnevno me zapanjuje kako se taj svijet i dalje vrti, ne više tako svijetao, a da njega više nema. On je bio, i ostao, moj čuvar, moj sustav vrijednosti, moje sunce u tmurnim danima, moj moralni kompas i najbolji čovjek kojeg sam ikada upoznala. Koračam kroz život s vjerom u dobro zato što potječem od njega. Beskrajno mi nedostaje, a volim ga kao nikada prije«, završna je rečenica pogovora romana »Najbolja zabava u životu«.

Danas 32-godišnja Claire Lombardo punih je šest godina bila socijalna radnica u Chicago Coalition for the Homeless brinući o beskućnicima, samohranim majkama i djeci rastavljenih roditelja. Potom je dala otkaz i odlučila baviti se onim što najviše voli – pisanjem. Na sveučilištu u Iowi završila je studij kreativnog pisanja te počela pisati kratke priče koje su joj uskoro stali objavljivati značajni časopisi kao što su Playboy, Barrelhouse Magazine, Little Fiction ili Longform. Danas živi i radi u Iowa Cityju gdje na Sveučilištu Iowa podučava ono što je ondje i sama završila – kreativno pisanje! Također, poput neke od svojih tako dobro opisanih antijunakinja, trenutačno živi sama sa psom koji se zove Renee.