RIJEKA  »Optimist, ali ‘teški’ realist« naslov je nove, desete knjige don Anđelka Kaćunka objavljene ove godine u izdanju Trećeg dana iz Hrvatskog Leskovca. U njoj je sabrao odabrane intervjue koje je raznim medijima davao tijekom proteklih sedam godina, a već naslov, pa zatim i podnaslov knjige – »ili tako je govorio don Anđelko Kaćunko« – predstavljaju ovog poznatog svećenika. U spektru pitanja i tema o kojima je u intervjuima govorio – Crkva, društvo, politika, kultura… – iščitava se onakvog don Kaćunka kakav je javnosti poznat.

Simboličnih 40 pitanja

Razgovori su popraćeni uvodnom riječju urednika i priređivača knjige Mladena Pavkovića i isto tako Pavkovićevim Predgovornim razgovorom s don Kaćunkom iz svibnja ove godine – sa simboličnih 40 pitanja u povodu 40. godišnjice novinarskog rada ovog svećenika Gospićko-senjske biskupije. Isto tako, don Kaćunko i knjiga »Optimist, ali ‘teški’ realist« predstavljeni su kritičkim osvrtom dr. Teofila Marijića, kao i osvrtom Žarka Relote.

»S radošću, osmijehom i strahom čitao sam ovih desetak intervjua koje je don Anđelko dao raznim novina(ri)ma. S radošću jer mi je drago da kolege svećenici pišu i objavljuju; sa smijehom jer je nemoguće ostati ozbiljan pred tolikim dosjetkama kojima se u pisanju služi Kaćunko, sa strahom jer znam da će (opet) biti »kontroverzan« i da neće štedjeti nikoga te da će bez dlake na jeziku reći ono što smatra shodnim te što mu vjera i znanje nalažu.

Utemeljena kritika

Odgovoran pred Bogom i pred svojom savješću, a u duhu svojega životnoga gesla: »Sionu za ljubav neću šutjeti« (Iz 62,1), don Anđelko ne samo da ne šuti već za mnoge i previše govori. Ovo »previše« ne znači »puno riječi i rečenica«, već »previše« u smislu »što tko zasluži, to i dobije«… Poštuje on crkvene autoritete. Štoviše, divi se Ivanu Pavlu I., Ivanu Pavlu II., Benediktu i Franji, klanja se Kristu Glavi, ali u pogreške klera »upire prstom« sa željom da bismo manje griješili i bili sveti. Utemeljena kritika koja proziva i poziva. Iako strelice pogađaju srce, one ne ubijaju«, zapisao je Relota preporučujući knjigu Kaćunkovih razgovora: »Smatram vrijednim i obogaćujućim pročitati napisano«.