Sabrana djela

Objavljena knjiga ljubavnih pjesama bana Ivana Mažuranića »Intimni trenutci»

Hina

Foto Wikipedia

Foto Wikipedia

Mažuranić je, kako navodi priređivač, autor najboljega i najljepšega spjeva hrvatske književnosti »Smrt Smail-age Čengića«



Knjigu hrvatskoga bana Ivana Mažuranića »Intimni trenutci«, u kojoj su sabrane njegove mladenačke ljubavne pjesme, objavilo je, u povodu 130. obljetnice smrti velikoga pjesnika, Društvo hrvatskih književnika (DHK).


Knjigu je priredio Božidar Petrač, a u Maloj knjižnici DHK uredio ju je Ivica Matičević.


Mažuranić je, kako navodi priređivač, autor najboljega i najljepšega spjeva hrvatske književnosti »Smrt Smail-age Čengića«, a kao državnik je bio prvi ban pučanin.




Svojom odmjerenom pojavom doimao se kao čovjek koji se rijetko prepušta izljevu osjećaja, napominje priređivač i dodaje kako se činilo da ga kao sumorna i ozbiljna čovjeka u banskom ornatu zaokupljaju isključivo ozbiljne, velike i sudbonosne teme.


No kao mladac, podsjeća, i on je pjevao ljubavne pjesme.


»Napisao je samo osam ljubavnih pjesama, i to u razdoblju dok je osvajao srce svoje odabranice Aleksandre Demeter, negdje od 1838. do ženidbe 1841., dodaje priređivač knjige.


Petrač naglašava kako je intimni Mažuranić čovjek kojeg znatno slabije ili gotovo nikako ne poznajemo.


»Njegove ljubavne pjesme, a osobito ljubavna pisma što ih je pisao svojoj zaručnici Aleksandri Demeter upućuju na zaključak da je riječ o iznimno osjetljivu i zaljubljenu biću koji u pjesmama – alegorijski – a u pismima vrlo otvoreno izriče svoje osjećaje i svjedoči o svojoj zaljubljenosti«, napominje priređivač.


U nekim pismima umetnute su i neke od tih ljubavnih pjesama pa se, ističe, i pisma mogu čitati kao određena objašnjenja vlastitih ljubavnih čežnja i raspoloženja.


Knjiga »Intimni trenutci« donosi osam njegovih pjesama: Mojoj (1838.), Napast (1838.), Javor i Javor i tamjanika (obje u rukopisu datirane s 4. lipnja 1840.), Peru (1840.), Jur višekrati (1841.), Poslanica ((1841.) i Zaručnici (1841.).


Neke je od njih pjesnik objavio, neke su ostale u pohrani do izdanja Mažuranićevih pjesama 1895.


Poslije ženidbe, Mažuranić više nije pisao ljubavne pjesme, dok je u pismima postao suzdržan, bez većih – osim pozdravnih izraza ljubavi – ljubavnih iskaza.


Petrač ocjenjuje kako su Mažuranićeve ljubavne pjesme i pisma sjajno otkrivaju duh vremena.


Njegova je ljubavna poezija oslonjena na narodnu baladu, dubrovačku petrarkističku liriku koja je apsolutizirala ljubav prema ženi i na duh moderne osjećajnosti koju je iznjedrio romantizam, ističe Petrač i dodaje kako prigodom 130. obljetnice Mažuranićeve smrti imamo i intimnoga Mažuranića, kakva nismo poznavali, a kakvim ga otkrivaju ljubavne pjesme, osobito ljubavna pisma.