Arheološki muzej u Zagrebu objavio je zbirku pjesama Drage Štambuka »Zlato i prah kraljeva«. Zbirka se sastoji od 38 pjesama inspiriranih arheološkim i povijesno-umjetničkim spomenicima, likovima grčko-rimske i egipatske mitološke baštine, poznatim arheološkim lokalitetima, kao i značajnim spomeničkim cjelinama iz kasnijih razdoblja, ne samo iz Hrvatske, nego i niza drugih zemalja koje je autor posjećivao ili je s njima bio profesionalno povezan.

Poezija i baština

U bogatom pjesničkom opusu Drage Štambuka, istaknutog suvremenog hrvatskog pjesnika, više je desetaka pjesama inspiriranih arheološkim i povijesno-umjetničkim spomenicima ili pak odabranim likovima grčko-rimske i egipatske mitološke baštine.

Njegovu poeziju nerijetko prožimaju elementi potresne lirske evokacije te naglašene erudicije, koja vrvi klasičnim mitološkim asocijacijama. Važno mjesto u njegovu pjesničkom izričaju pripada i njegovu zavičaju, a njegove pomno odabrane riječi često odražavaju domoljublje i povezanost s kršćanskim tradicijama.

Jedna od njegovih pjesama posvećena je najdragocjenijem spomeniku pohranjenom u zagrebačkom Arheološkome muzeju, Zagrebačkoj lanenoj knjizi: riječ je o jedinstvenom rukopisu, najdužem sačuvanom tekstu na etruščanskom jeziku.

U suradnji s autorom i urednikom Antom Rendićem-Miočevićem, Arheološki muzej u Zagrebu objavio je ovu knjigu. Osim tekstova Štambukovih pjesama, knjiga je opremljena relevantnim likovnim prilozima iz muzejskog arhiva, kao i iz osobnog arhiva Ante Rendića-Miočevića.

– U opsežnoj izdavačkoj djelatnosti Arheološkog muzeja ima prostora i za tematiku koja izlazi iz strogo znanstvenih i muzeoloških okvira, a ljubav prema baštini se ne mora nužno poticati samo putem uobičajenih muzejskih sadržaja.

Poezija, koja od pamtivijeka obogaćuje ljudski duh, nesumnjivo može doprinijeti jačanju svijesti o našoj bogatoj prošlosti. Zbirkom se odaje priznanje našem uvaženom pjesniku, ali i na manje konvencionalan način dočarava naša baština i fundus Arheološkog muzeja u Zagrebu – navodi se uz knjigu.

Istinski pjesnik

Drago Štambuk, liječnik i diplomat, poetski kozmopolit, jedan je od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika. Jezik tretira s ježećom žestinom, a sustavno poništavajući povijesnu dijakroniju uspostavlja u svom djelu magičnu istovremenost koju prepoznajemo kod Kavafisa i Seferisa.

Nazivajući ga žrecom i osamljenikom, Vesna Parun naglašava njegovu posvemašnju izdvojenost, dok ga veliki Raymond Carver smatra istinskim pjesnikom. Svečana je i potresna njegova poezija, piše Milana Vuković Runjić; prodirući do fosfornih kostiju predaka, pjesnik se kreće poput psihonauta između svijeta mrtvih i svijeta živih; prema potrebi otvarat će i grobove, a neke njegove pjesme pisane prije rata strašna su i apokaliptična proročanstva.

Autor je, a kroz svoju jezično-pjesničku smotru Croatia rediviva, utemeljenu 1991. u rodnim Selcima na otoku Braču, i promicatelj Zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što, koja je na njegov prijedlog proglašena hrvatskim kulturnim dobrom 29. studenoga 2019. i stavljena na Nacionalnu listu štićene nematerijalne baštine.

Preveden je na brojne svjetske jezike, a o njemu su pisali Antonio Skarmeta, Tess Gallagher, Andrew Motion, Rifaat Salam, Guillaume Metayer, Kazuko Shiraishi, Edwar Al-Kharrat, Akito Arima, Luiz Antonio de Assis Brasil, Alfredo Perez Alencart i drugi. Dobitnik je japanskoga carskog Reda izlazećeg sunca sa zlatnom i srebrnom zvijezdom i nagrade »Tin Ujević«.