Novi projekt Ivana Sršena

Nakon dvomjesečna putovanja Sandorfove knjige stigle u Ameriku

Davor Mandić

Ivan Sršen na brdu (od) knjiga / Foto SANDRA ŠIMUNOVIĆ/PIXSELL

Ivan Sršen na brdu (od) knjiga / Foto SANDRA ŠIMUNOVIĆ/PIXSELL

Četiri prevedene knjige čine okosnicu projekta u koji je uključen i američki urednik Buzz Poole, a koji označava početak nastojanja da naslovi s ovih područja ozbiljnije penetriraju na američko tržište knjiga



ZAGREB – Neke vijesti jednostavno obraduju svojom pozitivnom ludošću. Kada smo čuli da naša važna izdavačka kuća Sandorf otvara svoj američki ogranak, morali smo dvaput pročitati. Ali i drugo čitanje potvrdilo je naše sumnje: Ivan Sršen je ponovo učinio nešto zanimljivo, da ne kažemo potpuno ludo. Naravno, morali smo ga nazvati i čuti o toj stvari iz prve ruke, no prije toga krenimo redom, od vijesti.
Pa kaže da je nakon trinaest godina postojanja i gotovo 300 objavljenih naslova, izdavačka kuća Sandorf pokrenula američki ogranak, neovisnu neprofitnu izdavačku kuću Sandorf Passage. Na čelu te kuće nalazi se urednik Buzz Poole, kojeg smo upoznali za jednog od njegovih posjeta Hrvatskoj u sklopu festivala LitLink, a koji se brine za plasman izdanja u SAD-u, dok je Ivan Sršen, suosnivač Sandorfa, koordinator produkcije, koja se velikim dijelom odvija u Hrvatskoj.


Tko je Buzz Poole


Sršen Poola predstavlja kao svog starog prijatelja s kojim je još prije 13 godina počeo razgovarati o književnosti, izdavaštvu i prevođenju. Pool je radio kao urednik u mnogim izdavačkim kućama, a bio je i urednik Perišićevu američkom izdanju romana »Naš čovjek na terenu«.
– Kad je Buzz bio počeo raditi u novoj izdavačkoj kući, rekao mi je da mu pošaljem ako imam što dobro. Ja sam mu poslao Perišićev roman, koji mu se svidio pa smo tako počeli i raditi zajedno. I malo-pomalo, kad smo imali Amerikance kao goste na LitLinku, pozvali smo i njega u Hrvatsku, da bi nakon toga još više puta boravio ovdje, gdje se dobro upoznao s našom scenom. Pročitao je valjda gotovo sve što je prevedeno na engleski, čega, nažalost, nema baš puno, pa smo onda počeli razgovarati i o ovom projektu. Ta priča, dakle, traje već posljednjih 10 godina, da bismo prije tri godine konačno rekli: »Idemo u to!« – kaže Sršen, dodajući da je zanimljivo to da se sve ozbiljno zakuhalo točno kad su počeli pandemijski problemi, ali u konačnici koronavirus je, paradoksalno, otvorio i više vremena da se tomu ozbiljnije posvete.

 


S Balkana




Za početak ove priče u Sandorfu odabrali su knjige napisane na Balkanu; a one su nakon prijevoda tiskane u Hrvatskoj te su potom krenule na dvomjesečni put brodom u SAD (!), gdje ih distributer Independent Publishers Group upravo ovih dana plasira po knjižarama. Američki ogranak Sandorfa će se, dakle, kako to kaže ova vijest, u prvo vrijeme fokusirati na autore i književna ostvarenja nadahnuta zonama sukoba, među kojima prevladavaju autori i autorice iz Hrvatske te iz bivše Jugoslavije.
Četiri naslova o kojima je riječ jesu: roman Bekima Sejranovića »From Nowhere to Nowhere« (»Nigdje, niotkuda«, u prijevodu s hrvatskog Willa Firtha), zatim roman britanske spisateljice rođene u Mostaru Vesne Marić »The President Shop« pa zbirka pjesama Ivane Bodrožić »In a Sentimental Mood« (prijevod s hrvatskog Ellen Elias-Bursać i Damir Šodan) te, konačno, jedan klasik – Krležin putopis iz 1926. godine »Izlet u Rusiju«, koji u prijevodu Willa Firtha nosi naslov »Journey to Russia«.
Knjige koje putuju dva mjeseca preko oceana, tiskane u Hrvatskoj za američko tržište – bizaran je to moment kojim otvaramo komunikaciju sa Sršenom. On nam pojašnjava da su računali te utvrdili da im je knjige jeftinije tiskati ovdje, a da su, s druge strane, Buzz i on podijelili posao tako da je Sršen preuzeo produkciju, a Buzz promociju i distribuciju.


Kako to da je jeftinije


Kako to da je jeftinije tiskati knjige u Hrvatskoj i onda ih slati na dvomjesečni put u Ameriku? Sršen nam objašnjava da je i njemu sve to bilo apstraktno, no i da je međunarodna trgovina ogroman kompliciran sklop sa svojim tarifama tako da u ovom najsporijem kontejnerskom prijevozu računica definitivno postoji.
– Ako je roba zapakirana tako da je drugi tereti koji se transportiraju ne oštete, onda je to dobro, a i nije toliko skupo – kaže Sršen.


– Ujedno je ovaj pothvat i pohvala našim standardima, dizajnerskim, tiskarskim… Knjige normalno konkuriraju knjigama tiskanim u Americi i Kanadi. Nikša Eršek naprvio je sjajan dizajnerski posao; knjige odlično izgledaju i vjerujem da se ističu među drugim izdanjima.
E sad, trebalo je to poslati »preko bare«. Obaviti sve dosadne carinske procedure i zapakirati knjige na palete, da se ne oštete u kontejnerima. To je, naravno, sve bilo jako uzbudljivo jer je pored svih tih plastičnih igračaka, posuđa, tona i tona riže i krumpira i čega-sve-ne, došao i jedan mali kontingent knjiga, koji će se razmiliti po cijelom SAD-u kao neki subverzini »tovar« – kaže nam Sršen, dodajući da su dva mjeseca strepnje hoće li brod pogoditi neka oluja ili razmišljanje što se sve može dogoditi bila prilično zahtjevna.


Istim tempom


A u Ameriku je otputovalo 10-ak tisuća knjiga, po oko 2.000 primjeraka svake. Kaže Sršen da to po američkim standardima, dakako, nije puno, ali da je dovoljno da se popune najbolje knjižare diljem Amerike, da knjige dođu u knjižnice, a u Sandorfu su spremni tiskati i drugo izdanje ako bude potrebe. Knjige su, naime, od ovoga tjedna u knjižarama.



Što bi za Sršena bio uspjeh ove operacije, pitamo ga, na što spremno odgovara da im treba trećina prodanih knjiga da pokriju troškove. A po njemu, to je realno očekivati jer ključno je to što je distributer IPG – Independent Publishers Group – koji visoko kotira u poslu distribuiranja dobrih naslova. Važno je i to što nema vremenski zacrtanog perioda jer, kako kaže Sršen, nisu si željeli stavili tu vrstu pritiska.


– Napravili smo podnošljivu financijsku konstrukciju. Produciramo te knjige posljednjih, recimo, godinu i pol dana tako da je to neka kostrukcija koja nas ne opterećuje, a želimo i nastaviti tim tempom – plasirati četiri do pet knjiga godišnje – pa ćemo kroz nekoliko godina vidjeti je li projekt opravdan. Ne možeš, naime, u godinu dana reći jesi li uspio ili ne, pogotovo ne na tako velikom tržištu kao što je američko – zaključuje Sršen.