ZAGREB – Premijera predstave »Škrtac« J.B.P. Molièrea, u režiji Dore Ruždjak Podolski i adaptaciji Tomislava Zajeca, održat će se 19. siječnja u Satiričkom kazalištu Kerempuh, a pretpremijere su zakazane za 17. i 18. siječnja.
Molièreov »Škrtac«, klasik svjetske komediografije i komedija karaktera iznimnog satiričkog naboja, na Kerempuhovu scenu postavlja se sada prvi put, a u ovoj će aktualizaciji pronaći mnoge dodirne točke s hrvatskom svakidašnjicom.

Univerzalni problemi lakomosti, škrtosti te ekonomskih trzavica, koje se neizbježno isprepleću s privatnom sferom pojedinca, načeti su kroz tipski lik škrca, a u suvremenoj će preradi postati još prepoznatljiviji i bliži Kerempuhovoj publici – najavljuju iz ovog kazališta.

Harpagonova prekomjerna škrtost, koja stoljećima izaziva smijeh publike, tek je katalizator kojim se prokazuju skrivene društvene patologije. Iz istog razloga »Škrtac« omogućuje da se jedno klasično djelo obogati dodatnom dimenzijom suvremenosti ne bi li se pored naših mana zagledali i u probleme cijeloga društva.

U predstavi igraju: Hrvoje Kečkeš (Harpagon), Josip Brakus (Cléante), Maja Posavec (Élise), Filip Detelić (Valère), Iskra Jirsak (Mariane), Dražen Čuček /Vedran Mlikota (Anselme), Linda Begonja (Frosine), Borko Perić (Jacques), Luka Petrušić (La Flèche), Damir Poljičak (Sudski istražitelj) i Karlo Mlinar (La Merluche, Simon, Sudski pisar). Scenografiju potpisuje Stefano Katunar, kostimografiju Barbara Bourek, autor glazbe je Stanislav Kovačić, oblikovatelj svjetla Miljenko Bengez, a asistentica kostimografkinje Karmen Polović.

Molière je francuski komediograf (Pariz, 1622. – Pariz, 1673). Diplomirao je pravo. Od 1643. nastupao je kao kazališni glumac, putovao je provincijom s vlastitom družinom te započeo pisati farse i komedije zapleta. Vrativši se u Pariz, postigao je velik uspjeh komedijom »Kaćiperke«. Potom je osnovao stalnu trupu, s kojom je izvodio vlastite komade, djelujući isprva pod pokroviteljstvom kraljeva brata, vojvode od Orléansa, a od 1665. pod pokroviteljstvom kralja Luja XIV., po narudžbi kojega je napisao dvanaest komedija-baleta, od kojih je najpoznatiji »Građanin plemić«.

Istodobno je napisao niz komedija karaktera, među kojima se ističe »Škola za muževe«. Njegova prva velika komedija, »Škola za žene«, kritika je seksualnog i društvenog licemjerja, a mnogo poznatiji »Tartuffe«, u kojem se pojavljuje lik lažnoga pobožnika koji iz koristoljublja svojega kućedomaćina potiče na vjerski fanatizam, odlikuje se savršeno provedenim jedinstvom mjesta, vremena i radnje. Nakon premijere u Versaillesu komad je, pod pritiskom bigotnih krugova, zabranjen te ponovo odobren za prikazivanje tek 1669. godine, ali nakon niza preradbi.