O utjecaju društvenih mreža na književnost ne samo da se mogu pisati doktorske dizertacije, već bi to vrlo lako mogao biti i predmet na studijima književnosti. Naime u posljednjih se minimalno dvadesetak godina s društvenih mreža razni književni (i poluknjiževni!) tekstovi »prelijevaju« u ukoričena izdanja pa je već sasvim uobičajeno objaviti knjigu kolumni nastalih na blogu ili pak zbirku na neki drugi način stvorenih tekstova na mreži svih mreža.

Primjer za to je i nova knjiga Fride Šarar »Ženo, pokrij tu dušu«, koja na stotinjak stranica nudi ponajprije tvitove koje je autorica ostavljala na svojoj stranici. Naravno, itekako je moguće raspravljati koliko to jest, odnosno koliko nije književnost, ali ono oko čega će se svakako svi složiti svakako je to da je nakon čitanja ovih zapisa Frida Šarar bliža čitatelju, odnosno uspjela je na zanimljiv način predstaviti samu sebe, svoj svijet, stavove i osjećaje.

Frida Šarar je, kako piše na završnim stranicama knjige u pet redaka naslovljenih »O autorici«, »Rođena u Kruševcu. Živela u Beogradu. Radila nikad ništa. Pisala kad mora. Voli u Rijeci.« Ovog završnog minimalističkog pristupa, u kojem se puno nastoji reći u malo riječi, autorica se drži i prije tog predstavljanja pa se tako čitatelju nudi šest obimnijih »tviter cjelina« između kojih se smjestilo dodatnih deset kratkih proznih ispovijedi, koje dodatno pojašnjavaju i predstavljaju autoricu, čineći na taj način jednu zaokruženu cjelinu iz koje je itekako uočljiv i jasan emocionalni i duhovni svijet Fride Šarar, svijet koji bi – sukladno naslovu – najradije možda sakrila »pokrivajući svoju dušu«, ali joj to baš i ne ide, jer jednostavno – nije takva. Odnosno, otvorena je, iskrena i direktna do boli. Pa kome pravo, kome krivo.

Najkraća forma

Područja koja ju kao osobu i autoricu zanimaju odvojila je u zasebne cjeline iz čijeg je naslova jasno o čemu će govoriti tvitovi iz tog dijela – »Internet«, »O ljudima«, »Blud«, »Ljubav«, »Depresija i ostale ja« te »Nadrealizam«. Budući da tvit traži najkraću moguću formu, a to uglavnom znači rečenicu ili dvije-tri, svaka se od spomenutih cjelina čita lako i brzo, a isto tako jasno postaje da se Šarar zna jako dobro koristiti tom mini formom, da je duhovita, zanimljiva i provokativna te da, najčešće, nastoji obuhvatiti raznovrsne aspekte teme o kojoj govori. Tako, primjerice, u uvodnom dijelu »Internet« svjedočimo i o spoznaji o neugodnoj ovisnosti o tom virtualnom zatvoru 21. stoljeća, jer Šarar, između ostalog, piše: »ustanemo iz kreveta i legnemo na tviter«, »klik je onomatopeja dosade«,«na internetu je najslađa i najopasnija iluzija o vremenu koje stoji« ili pak izvrsni završni tvit: »profili su nadgrobni spomenici podignuti danima sahranjenim na internetu«.

»Internet« je i jedina više društvu i suvremenom svijetu okrenuta cjelina, a sve ostale u puno nam većoj mjeri nude mogućnost upoznavanja s autoricom pa tako u cjelini »O ljudima« čitamo sjajne sentence poput »mudri se zavetuju da ćute, a glupi se savetuju da ćute«, ili »u sporu između dvoje glupih uvek izgubi gluplji, a u sporu između dvoje pametnih uvek izgubi pošteniji«, ali i duhovitu osobnu sarkastičnu i autoinoroničnu primjedbu koja glasi – »najpametnija sam kad ne znam«, odnosno sjajnu igru riječima »od ljubavi ljudi polude, a ludi poljude«. Kroz cikluse »Blud« i »Ljubav« obrađuje njoj osobno iznimno bitna područja erotike, ljubavi i potpune predanosti uživanju u životu, pri čemu uočava i dobre i loše strane uspijevajući se iznova briljantno igrati riječima (»nježnost je nežnija od nežnosti«), biti koncizno sažeta i jasna (»u ljubavi pravila uvodi onaj koji voli manje«) ili direktno provokativna (»čime voliš, to boli – mene srce, njega kurac«).

Materinji jezik

Najosobniji ciklus svakako je »Depresija i ostale ja«. Iz njega je uzet i tvit za naslov cijele knjige, a uz njega je još niz zaista dobrih trenutaka poput: »probudila sam se, dan može da se završi«, »prazna sam u samom stanu«, »tu sam, odsutna«, »budim se nestrpljiva da propustim dan« ili odlična »svet je takav da imam ambiciju da u njemu budem cenzurisana i zabranjena«. U završnom ciklusu nazvanom »Nadrealizam« uspješno silazi u podsvijest iz koje »donosi nešto za potpalu« zaključujući, gorko, »možda je sve ovo samo java«.

Kako se vidi iz nekih od navedenih citata Šarar piše na svom materinjem jeziku, dakle srpskom, a spomenutoj zbirci kratkih tvitova – na tren sentenci, na čas poetskih iskričavosti ili sarkastičnih komentara – dodala je i deset ovećih »tvitova«, koje je najbolje nazvati kratkim pripovijetkama, jer u njima opisuje neki od svojih doživljaja iz, očigledno, vrlo bogatog emocionalnog i društvenog života. Ti su dijelovi, iako sigurno ne tako efektni i lako pamtljivi poput »tvitića« možda i najbolji dio ove knjige, jer ne samo da svjedoče njenoj literarnoj nadarenosti i sposobnosti da čitatelju ispriča svoju priču, već su u svojoj srži i pravi temelj za razumijevanje onog »mini tvit« dijela knjige, a to znači da tvore jednu smislenu i sadržajnu cjelinu prepunu emocija i stavova. Baš stoga jako je dobro da sama autorica nije poslušala savjet/uputu iz naslova, jer to što nije »pokrila dušu« uživanje je svakako donijelo čitatelju, a ne treba sumnjati da je pomoglo i njoj, jer sudeći po svemu napisanom, ona drugačije od ove borbe s riječima i uživanjima u njima i ne može.

Poznata književnoj publici

Frida Šarar nije nepoznato ime književnoj publici, posebno ljubiteljima poezije kojima se već predstavila zapaženom zbirkom »Halter Ego« objavljenom 2018. godine. Uz to je i sa svojim suprugom Ivanom Šararom, svojedobno članom grupe Let 3, krenula i u glazbene vode osnovavši elektro pop duo Porno brak.