CeKaPe

Devedeset priča. “Brošurica” je knjiga skromnog imena, ali je u stvarnosti puno više od toga

Marinko Krmpotić

Iz devedeset čitatelju ponuđenih priča jasno je kako je svaka od devet zastupljenih autorica naučila kroz taj oblik književne forme iskazati ono što želi reći – misli, osjećaje, stavove



RIJEKA – Iako je vrlo skromno nazvana brošuricom, ova knjiga na način pravih kvalitetnih udžbenika zorno kroz primjere pokazuje kolike su to koristi od pohađanja tečajeva kreativnog pisanja, u ovom slučaju nekoliko radionica kratke priče koje je u okviru CeKaPe programa u Rijeci vodio Nikola Tutek. Naime, iz devedeset čitatelju ponuđenih priča jasno je kako je svaka od devet zastupljenih autorica naučila kroz taj oblik književne forme iskazati ono što želi reći – misli, osjećaje, stavove, poruke, upozorenja…, a sve je to pritom izneseno kroz mahom zanimljive i kvalitetne pripovijetke od kojih su neke pravi mali literarni biseri koji nedvojbeno potvrđuju uočljivu dozu nadarenosti svojih autorica.


Polaznice riječkih tečajeva


U knjizi su zastupljene polaznice riječkih tečajeva – Andrea Peračković Žigo, Bojana Horvat, Dijana Kadić, Gloria Fabijanić Jelović, Helena Mičetić, Helga Kunst, Lorena Šimunić, Maja Obućina i Mirela Čirjak, a Nikola Tutek, urednik ovog izdanja od dvjestotinjak stranica, odabrao je i stilski i tematski raznoliko štivo pa je, primjerice, uz klasične priče s opisom jedne zgode moguće uživati i u kvalitetnom esejističkom pristupu, neobičnim igrama s grafičkim izgledom teksta, crtežima i slikama, kombinaciji pjesme i priče, kritičkom pristupu, duhovitostima i crnom humoru (češće), SF literaturi i pričama iz postapokaliptičnog doba, dječjoj priči, anegdoti… Poput pripovjedačkog pristupa raznoliki su i tematski okviri pa ćemo čitati o najčešće neuspješnim ljubavima, samoći i osamljenosti, ubojstvu i samoubojstvu, nasilju općenito te posebno onom prema ženama, ratu, tragediji izbjeglištva, prolaznosti, položaju manjina, siromaštvu…


Autorice su pritom najčešće uspješno »pohvatale« sve savjete i upute mentora pa je tekst većine priča sažet, jasan i koncizan, likovi su jednostavni i životni, priče teku bez nepotrebnih okolišanja i pripovjedačkog pretjerivanja, dijalozi su – kad ih ima – sažeti, a posebno su dobri često vrlo efektni i dojmljivi završeci koji obično nude i poantu cijele priče budeći kod čitatelja reakciju, što znači da su te kratke priče dobro napisane. Učeći se izražavati u ovoj formi autorice su mahom pisale o sebi i društvu koje ih okružuje, ali se nisu libile ni dati mašti maha i otputovati u daleku ili ne tako daleku budućnost, odnosno prošlost. Naravno, o interesu samog čitatelja ponajviše ovisi koje će mu teme biti zanimljivije, ali nedvojbeno je da je, primjerice, Helga Kunst u izvrsnoj »Odgoj« moćnom pričom položila temelje i za puno opsežniji književni izraz, čak i film, kao što se sjajno dotakla teme nasilja nad ženama (»Osuda«) ili antiratne tematike (»O obitelji i ratu«), a u njezinom je stilu uočljiv i esejistički (»Ljepota«) te društveno-kritički (»Raz-um«) pristup.


Zbornik kratkih priča




Bojana Horvat u većini svojih priča sjajno stvara likove i prenosi dijaloge pri čemu je sklona dobro odmjerenom i vrlo uspješnom crnohumornom i ironičnom pristupu posebno uočljivom u izvrsnoj »Cimerica« i sličnoj joj »Velika konjunkcija«, dok je tragedija dječjih patnji malih izbjeglica emocionalno vrlo dojmljiva u priči »Krhotina«. O položaju Roma, posebno onih koji žele drukčiji život, ali ga zbog sredine koja ih odbacuje ne uspijevaju ostvariti, izvrsno govori priča »Nurija« Maje Obućine, a Mirela Čirjak je u također emocijama snažnoj »Bez riječi« majstorski opisala posljedice života bez kvalitetne komunikacije, kao što je i u priči »eS« uspješno dotakla temu smrtnosti. »Odlazak« Dijane Kadić odlična je, ali i mučna priča o obiteljskom nasilju koje žena ne želi prijaviti, a o problemu nedjelovanja i nereakcije na negativnosti koje uočimo jako dobro govori »Autobus« Lorene Šimunić.


Umješnost u preslikavanju zbivanja iz stvarnosti u gotovo svakoj svojoj priči pokazuje Gloria Fabijanić Jelović (»Vlak u pokretu«, »Psovka u eteru«), umješnost gradnje priče koja iz kratke lako može prerasti u razgranatu iskazuje Andrea Peračković Žigo u vrlo zanimljivoj »Pismo«, a isto se može reći i za priču »Pokloni« Helene Mičetić, jednu od najdužih u ovom zborniku kratkih priča koji svjedoči kako su polaznice dobro savladale zanat, što potvrđuje i njihov mentor Nikola Tutek koji u predgovoru, između ostalog, kaže i ovo: »Brošurica je zapravo razuzdana banda priča koje će vam rado reći puno toga što želite i ne želite čuti. Banda koja će vas nasmijati, zamisliti, rasplakati i učiniti vam sve što želi. Čitatelj obično ne može niti poželjeti više od toga«, zaključuje Tutek.