Zanimljive je priče u skladnu cjelinu u svom novom romanu »Aritmija Zemlje« složio Mladen Blažević, uspješno spojivši elemente povijesnog i društvenog romana s blagim dodirom i daškom mistery ozračja. Temeljna je priča smještena u Istru, točnije Grožnjan, gdje živi sredovječni arheolog Marko Eror. Nakon rastave ostaje živjeti kod oca svoje bivše supruge i u tom postbračnom životu mu se baš ništa posebno ne događa sve do trenutka kada u šumi slučajno naiđe na pećinu koja mu privuče pažnju pa koristeći svoje znanje lagano krene u istraživanje koje se vrlo brzo pretvara u zanos.

Naime, Marko otkriva kako je pećina sastavljena od čak četiri različita sloja, a u svakome od njih ostali su tragovi ranijih civilizacija. Tu su ljudi živjeli još u kameno doba, potom i u brončano doba, a pećina krije tajne i iz vremena Napoleona, kao i iz Drugog svjetskog rata. Sve će to Marko polako početi otkrivati nastojeći za sačuvane ostatke ranih civilizacija – među njima i neandertalce – zainteresirati širi krug ljudi i time doći do novca potrebnog za ozbiljno istraživanje. U početku ima određenih uspjeha, ali zatim počinju problemi i javljaju se brojne i pomalo neočekivane prepreke…

Pet linija radnje

O čemu je riječ ostavljamo čitateljima da sami otkriju, ali svakako treba reći da je ta linija radnje vezana uz sadašnjost tek jedna od ukupno njih pet koje pratimo u ovom romanu. Naime, slijedeći slojeve onog što je u pećini stoljećima ostalo sačuvano, Blažević nam nudi četiri zanimljive povijesne štorije. U prvom je sloju to priča iz Drugog svjetskog rata vezana uz partizanskog postolara Petra i njegovu nesretnu ljubav prema naizged nijemoj Mariji. Drugi nam sloj pripovijeda o nasilja i smrti prepunom putu Jure Gašparinija do viteškog staleža u doba Napoleonskih ratova. Treći sloj upoznat će nas s ostacima i načinom života djevojke Ulije i njezinog plemena Histri u rimsko doba, a završni sloj čuva tajnu i priče iz kamenog doba kad pred veliki snijeg klan koji u toj pećini živi ostavlja u njoj dvoje najslabijih – mladića Trese Srce i djevojku Niska Glava – za koje pretpostavljaju da ne bi mogli izdržati put prema toplijim krajevima pa ih, ustvari, puštaju da tu umru. No, dvoje mladih neandertalaca i ne pomišlja na predaju…

Sve su spomente priče vezane uz pećinu koju je Marko slučajno otkrio, a njegovo istraživanje pred čitatelja donosi ostatke i artefakte života ljudi predstavljenih nam u spomenute četiri priče. Time autor na dobar i efektan način veže daleku prošlost i sadašnjost svjedočeći ponajprije o čovjekovoj neutaživoj žeđi za preživljavanjem i prilagođavanjem svemu što život donosi. No, uz te lijepe i pozitivne strane čovjeka kao životinjske vrste na Zemlji, Blažević suptilno svjedoči i o onim negativnim stranama. Pa je tako priča o dvoje mladih neandertalaca utemeljena ponajprije na borbi za preživljavanje, odnosno surovim zakonima prirode i prirodnog odabira najjačih. Kod priče o Uliji i njezinom plemenu u igri je prelazak s ratničkog na trgovački i ratarski način života što donosi brojne opake i po život opasne spletke. Priča o Gašpariniju jasno pokazuje kako se brutalnim i bezobzirnim nasiljem bez problema mogao ostvariti iznimno visok položaj na društvenoj ljestvici, a tužna ljubavna štorija iz Drugog svjetskog rata potvrda je kako politički stavovi i opredijeljenost spojeni s karakterom slabića mogu voditi u tragediju.

»Pobuna« Zemlje

Naravno, ovakav pristup »gura« Blaževićev roman iz povijesnog ka društvenom, odnosno prema vrlo dobroj analizi ljudskih karaktera, društvenih sustava i povijesnih velikih zbivanja koji se često s pojedincem igraju kao vjetar s lišćem. Svemu tome autor je dodao i zrnce mistery književnosti pa se tako radnja u sadašnjosti zbiva u trenucima kada područje Istre, Kvarnera i Gorskog kotara zahvaća niz manjih, ali gotovo stalnih potresa što pak korespondira s činjenicom da je bitno porastao broj ljudi koji imaju muke s aritmijom srca, a među njima je i Marko, ali i svi glavni likovi povijesnih priča. Te usklađene aritmije posljedica su svojevrsne »pobune« Zemlje koja je predstavljena kao živi organizam koji, kad je to potrebno, reagira na zlo koje joj se nanosi i brani se načinima protiv koje čovječanstvo ne može ništa. Sve je to u knjizi pojašnjeno i objašnjeno, a ovaj lagani i s mjerom dodani mistery dašak ne smeta priči. Dapače, čini je, na jedan način, još privlačnijom i zanimljivijom.

Brojna zbivanja ovog 417 stranica opsežnog romana čitatelju su prenijeta na kompozicijski jednostavan i efektan način. Sve počinje zbivanjima u sadašnjosti (a to su ovi naši dani i godine drugog desetljeća 21. stoljeća), da bi potom slijedile cjeline nazvane po slojevima pećine. Tako Prvi sloj donosi priču iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, Drugi sloj vezan je uz početak 19. stoljeća i doba Napoleona, Treći sloj obrađuje Histre u drugom stoljeću prije naše ere, a Četvrti sloj vodi nas u zime i snjegove kamenog doba. Uz preglednu kompoziciju Blaževićev je adut i tečno pripovijedanje koje sijedi razdoblja o kojima govori pa, primjerice, u prva tri sloja prevladavaju opisi i pripovijedanje, a četvrti sloj i sadašnjost nude već jako puno dijaloga od kojih su najživotniji oni realizirani na istarskom govoru. Kad je o likovima riječ, i oni su vrlo dobro i realno oslikani i oživljeni pri čemu Blažević uspješno »bježi« od crno-bijele podjele i iskazuje sposobnost stvaranja nesavršenih likova zahvaljujući čemu i sva opisana zbivanja djeluju uvjerljivo i bez patetike.

Uvjerljivi likovi

Dobre priče i uvjerljivi likovi omogućili su autoru dovoljno prostora za isticanje jasnih i nedvosmislenih poruka pa, primjerice, u rasponu od kamenog pa do današnjeg doba lako uočavamo kako je onu početnu temeljnu borbu za hranu koja je značila život, vrlo brzo već u najranjim društvenim uređenjima naslijedila najčešće nasilna i nemilosrdna borba za zaradu te stjecanje bogatstva i ugleda, a brojni krvavi ratni sukobi, od malih do najvećih, i nisu drugo doli posljedica želja za ekonomskom korišću i velikom zaradom prikrivenih pričama o naciji, vjeri, rasi… Sve u svemu, priča o misterioznoj pećini koja kao da je, kako kaže jedan od likova, »malo središte Mediterana«, dojmljivo je štivo uz koje se istodobno može opustiti prateći sudbinu likova, i zamisliti nad sudbinom čovječanstva koje zahvaljujući pohlepi kao jednoj od najbitnijih odrednica ljudskog karaktera sve više srlja u propast uništavajući okoliš i prijeteći Zemlji.

Koliko će to Majka Zemlja trpjeti, teško je reći. Jer, kako kaže Marko: »Mi smo se u razvoju društva trebali zaustaviti u lovačkim i sakupljačkim zajednicama. Iz Zemljine perspektive to bi jedino imalo smisla. Ovako nas je pustila da samouništavajući razvijamo ono što zovemo civilizacije. Nismo mi pametniji nego ovi neandertalci koje sam našao u pećini. Zemlja nas je iskoristila da, misleći kako smo pametni, razvijemo tehnologiju i pošaljemo neku anaeorobnu bakteriju u svemir. Na samohodnoj sondi je prenesemo na Mars, pa će se tamo polako razvijati novi život, a mi smo kao ljudi odradili što smo trebali pa možemo komotno i izumrijeti. Zemlji je ionako svejedno. Njoj je važan život…«, govori Marko.

O autoru

Mladen Blažević rođen je 1969. godine u Rijeci. Radio je kao novinar u dnevnim i tjednim novinama. Pokrenuo je i uređivao nekoliko informativnih i književnih časopisa. Godine 2008. objavio je prvi roman »Tragovi goveda« u SKD Prosvjeti, a 2015. drugi roman »Ilirik«, također u SKD Prosvjeti. Napisao je scenarij za igrani dio dugometražnog igrano-dokumentarnog filma »Je letrika ubila štrige«, te je autor, scenarist i voditelj putopisnog serijala »Istriana Jones«. U izdanju društva Poiesis iz Ljubljane 2017. objavljena mu je dvojezična slovensko-hrvatska zbirka pjesama »Posljednji tasmanijski tigar«. Dobitnik je nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2018. godinu, temeljem koje mu je 2019. godine u izdanju Jesenskog i Turka objavljena zbirka pjesama »Mogućnost povremenih oborina«. U izdanju VBZ-a 2021. objavljena mu je treća zbirka pjesama »Krugovi u žitu«, te treći roman »Dnevnik nepušača« u izdanju Naklade Val. U izdanju Biblioteke Bura može se čitati i njegovu zbirku kratkih priča »Atlas za slijepe putnike«. Priče i pjesme su mu prevođene na slovenski, talijanski, engleski i ukrajinski jezik. Živi u selu Ćuki, kraj Vižinade u Istri.