Proteklih dana jedno zatvaranje i jedna godišnjica znakovito ukazuju na stanje medijskih sloboda. Zadnjeg dana 2019. zatvoren je Newseum, vašingtonski muzej posvećen novinarstvu i slobodi govora, smješten nasuprot Kongresa. U staklenoj zgradi na četiri kata muzej je čuvao uspomene na brojne velike trenutke suvremene povijesti viđene očima novinara, bio je stalni podsjetnik na slobodu govora, prava na prosvjed i religijske slobode.

Ispred muzeja svakodnevno je bilo izloženo tisuću naslovnica dnevnih novina iz cijelog svijeta, a u Newseumu su se redovito održavale novinarske radionice, paneli, predavanja uglednih novinara i autora. Svake godine ovaj muzej posjećivalo je oko milijun ljudi, no kako se ulaznica naplaćivala – Newseum kao privatni muzej nije izdržao konkurenciju brojnih besplatnih muzeja u Washingtonu. Rasli su troškovi održavanja zgrade, a dugovi su se gomilali. Osnivači muzeja, neprofitna organizacija Freedom Forum, zgradu su prodali Sveučilištu »Johns Hopkins«, a Newseum će sada egzistirati na internetskim stranicama Freedom Foruma, iako je organizacija objavila da će u budućnosti nastaviti tražiti prostor za muzej novinarstva.

Impozantna građevina od stakla i čelika desetljećima je bila simbol slobode medija i izražavanja, a prema pisanju Hine zatvaranje Newseuma kao da je odraz nevolja s kojima se suočava američka medijska industrija – financijskim poteškoćama i opetovanim napadima političkih lidera.

Inače, prvi Newseum otvoren je 1997. u Arlingtonu u Virginiji, a 2008. je preseljen u prostor na sedam katova vrijedan 450 milijuna dolara u istoj aveniji u kojoj su Kapitol i Bijela kuća. U više od dva desetljeća Newseum je održao stotine medijskih događanja i konferencija. U ovom trenutku sudbina Newseuma oslikava potonuće medijskog sektora – tisuće američkih novina ugašeno je zbog financijskih teškoća. Zaposlenih je četvrtinu manje u svim medijima te gotovo 50 posto u tisku.

Gallupova anketa, objavljena u rujnu, pokazuje da svega četrdesetak posto odraslih Amerikanaca »mnogo« ili »prilično« vjeruje da novine, televizija i radio točno i korektno izvještavaju. Prije pedesetak godina medijima je vjerovalo više od 70 posto ljudi. Iako povjerenje u medije godinama pada samo po sebi, američki predsjednik Donald Trump – koji medije opisuje kao »narodne neprijatelje« – ubrzao je taj trend.

Newseum je nastojao biti nestranački muzej i promovirao je pet sloboda navedenih u prvom amandmanu američkog Ustava – slobodu vjeroispovijesti, slobodu govora, slobodu medija, pravo na okupljanje i slanje peticija vladi. Muzej je prikazivao povijest novinarstva, napad 11. rujna i druge događaje, kao i povijest interneta, televizije i radija.

Posjetitelji kažu da će im nedostajati Newseum. Cathy Cawley iz Aslanda u Virginiji kazala je da ju je posebno dirnuo spomenik novinarima ubijenima na zadatku jer je »tada shvatila važnost slobode medija«. Nastavnica engleskog jezika Julia Greenwald dovela je skupinu učenika iz osnovne i srednje škole u posjet muzeju prije zatvaranja, uz objašnjenje: »S obzirom na trenutnu političku klimu, vrlo je važno da djeca budu medijski pismena i uče o važnosti slobode medija.«

Charlie Hebdo

Usporedno sa zatvaranjem Newseuma, ovih dana navršilo se pet godina od pokolja u prostorijama francuskog satiričnog časopisa Charlie Hebdo. Na dan 7. siječnja 2015. godine izvršen je oružani napad na središnji ured Charlie Hebdoa u Parizu, ostavljajući 12 mrtvih. Među ubijenima su bili i glavni urednik te dva policajca koja su naišla na napadače. Prema izjavama policije, napadači su tijekom napada vikali: »Osvetili smo proroka«. Tjednik su napali islamisti jer su 2012., 2011. i 2006. objavljene karikature proroka Muhameda. Charlie Hebdo prvi put se pojavljuje 1969., 1981. se gasi a 1992. ponovo kreće s radom. Od 2012. do 2015. glavni urednik časopisa je bio Stephane Charbonnier poznat pod nadimkom Charb. Sada je objavljen specijalni broj u povodu 5. godišnjice tragičnog događaja, a na naslovnici piše: »Nove cenzure, nove diktature«.

Prema izvještaju AFP-a, unatoč valu potpore slobodi govora nakon napada na Charlie Hebdo, novinska karikatura je i dalje ugrožena vrsta u svijetu – pritiješnjena između sve strašljivijih novina i lako zapaljivih društvenih mreža.

»Posvuda u svijetu nastupili su teški dani za satiru i za novinsku karikaturu općenito i 2019. je bila crna godina u tom smislu«, požalila se Claire Carrard, glavna urednica Courriera internationala.

Udarac je u 2019. zadao ugledni New York Times, koji je u lipnju odlučio prekinuti s objavljivanjem novinskih karikatura na stranicama svog međunarodnog izdanja, nakon polemike o karikaturi koja je ocijenjena antisemitskom.

Kako je za France Presse izjavio glavni urednik Hebdoa Laurent Sourisseau, poznatiji pod pseudonimom Riss, dojam je da se karikatura sve manje tolerira i da je to oblik govora koji je neugodan čak i u okviru medija. Ocijenio je da čak i u uglednim novinama karikatura postaje sve bezizražajnija.

Rissov nikaragvanski kolega Pedro Molina, danas u egzilu, smatra da je problem u tome kako preživjeti na tržištu: »Digitalne horde koje manipuliraju političkom korektnošću kako bi nametnule svoju nesnošljivost i svoju zatvorenost duha opasnost su protiv koje se moramo boriti«, kazao je.

Politička cenzura, sveprisutna u prošlom stoljeću, nastavlja se i danas u mnogim zemljama, gdje se karikaturistima prijeti, otpušta s posla, sudski goni pa i zatvara. Nevladina organizacija Cartooning for peace, uz pomoć Human Rights Watcha i Reportera bez granica zauzima se da UNESCO prizna novinsku karikaturu kao temeljno pravo.

»Ova vrsta ima budućnost ako autori budu imali hrabrosti udahnuti snagu svojim crtežima. Budu li to tek ilustracije i pristojni crteži koji nikome neće smetati, onda je bolje uopće ih ne raditi«, zaključio je glavni urednik Charlieja Hebdoa.