Buljan na Mittelfestu

Zlo u elementarnom obliku u “Grobnici za Borisa Davidoviča”

Svjetlana Hribar

Nova Buljanova predstava u srpsko-slovensko-hrvatskoj koprodukciji tematizira suštinu Kiševe knjige – zlo – i vrlo je uzbudljiva i scenski kondenzirana



CIVIDALE » Prije beogradske premijere koja se očekuje u rujnu na BITEF-u, predstava »Grobnica za Borisa Davidoviča« u režiji Ivice Buljana izvedena je na Mittelfestu u Cividaleu, kao srpsko-slovensko-hrvatska koprodukcija između teatara Heartefact i Bitef Theatre (Beograd), Mini Theatera (Ljubljana), Novog kazališta (Zagreb) i festivala Zadar snova.


Najavljena je u svim važnijim dnevnim novinama regije Friuli Venezia Giulia kao veliki kazališni događaj, a Ivica Buljan dočekan je kao redatelj s respektabilnom međunarodnom karijerom.


  Inače, ovo je četvrta predstava Ivice Buljana koja igra na Mittelfestu – najprije je gostovao s »Fedrom«, potom s predstavom o Passoliniju, pa »Ribicom«, a sada s naslovom koji je već od objavljivanja izazivao prijepore. Štoviše: skandal!




  Osobno sam mislila da će se Buljan poduhvatiti optužbi koje su pratile književnika Danila Kiša u vrijeme objavljivanja knjige i njegovim odgovorima kvaziintelektualnim pobočnicima režima. On se međutim odlučio prikazati ono što je suština Kiševe knjige »Grobnica za Borisa Davidoviča« – zlo u elementarnom obliku!


  Za tu se priliku Buljan prihvatio postupka koji nije nov na suvremenoj dramskoj sceni – sažimanja romana svodeći ga na sudbinu glavnog lika kojeg prati kroz povijest zabilježenih podataka.


  Iako se radi o golemoj količini kompleksnog teksta, predstava – slušana na izvorniku, nije ni malo neprohodna. Štoviše, vrlo je uzbudljiva i scenski kondenzirana, a finale koje se bavi torturom Fedjukina nad Borisom Davidovičem izdvojilo je dva sjajna glumca koji se doslovno bore u ringu: Milutina Miloševića u ulozi Davidoviča i Vladimira Aleksića, kao Fedjukina.


  Dok sam napeto pratila zbivanja na sceni koja plijene brzim obratima, u podsvijesti sam stalno vrtila pitanje: U kojoj mjeri je talijanskoj publici moguće pratiti slapove Kiševa teksta titlovanog u prijevodu?


Mislim da su mnogi vrlo brzo napustili čitanje i posvetili pažnju predanoj igri glumaca, pokušavajući tek povremenim praćenjem ključnih datuma u životu Borisa Davidoviča – pohvatati događanja. Aplauz je nakon izvedbe bio dug, a glumci su nekoliko puta izlazili na poklon.


  Ipak, pravu publiku, koja će moći slijediti svaki detalj ove kompleksne izvedbe, Buljanova će predstava tek naći u onima koji razumiju Kišev jezik. Jer bez izravne komunikacije nema ni uvida u čitav niz detalja koji su osmišljeni i izvedeni – poneki i nerazumljivi na prvo gledanje, ali sasvim sigurno scenski intrigantni.


  U predstavi igra ansambl mladih glumaca, predvođen iskusnom i vrlo ekspresivnom Aleksandrom Janković, koja je duboko obilježila osobe koje tumači. U ostalim ulogama igraju Stipe Kostanić, Boris Vlastelica, Iva Kevra, Benjamin Krnetić, Nikola Malbaša i Marko Grabež. Muziku potpisuje Mitja Vrhovnik Smrekar, a izvode je glumci uživo na sceni, kostimografiju je napravila Ana Savić Gecan, a dramaturginja je Maša Senečić.