Uz predstave za najmlađe, ovogodišnja 30. jubilarna Revija lutkarskih kazališta u organizaciji Gradskog kazališta lutaka Rijeka donosi i predstave za mlade i odrasle. Jedna od onih u prvom redu namijenjenih odrasloj publici je »Koncert tijela« u produkciji kompanije Lone Wolf Tribe – Brooklyn iz Sjedinjenih Američkih Država.

Kreator lutaka je Kevin Augustine, koji je predstavu režirao i izvodi je. Utemeljivši Lone Wolf Tribe 1997. godine, njegova je misija, kako kažu, stvoriti inteligentno, fizičko i visoko vizualno kazalište lutaka o našoj zajedničkoj ljudskoj priči.

»Kao istoimeni vuk samotnjak, pišem, režiram i izvodim zajedno sa svojim plemenom lutaka – sve spašene s jastuka na kauču i osuđene na odlagalište otpada«, objasnio je Augustine.

Minuciozna koreografija

Njegov »Koncert tijela« pedesetominutna je neverbalna solopredstava izvedena uz elektroakustičnu glazbu Marka Brucknera. Kao što sugerira i sam naslov, riječ je o svojevrsnom koncertu u čijem je središtu ljudsko tijelo, odnosno njegovi dijelovi ogoljeni doslovno do mesa i kostiju.

Scenografija koju potpisuje Ilya Vett oblikovana je od nekoliko (koncertnih) stalaka na početku izvedbe prekrivenih crnim tkaninama.

Ispod jedne od tkanina postupno, poput rođenja, izlazi izvođač Kevin Augustine kao buto plesač – izvodeći svoj »ples tame« za koji su karakteristični usporeni, »izobličeni« i kontrolirani pokreti, u bijelo obojeno tijelo, obrijana glava i izražajni izrazi lica.

Buto je nastao u Japanu 1950-ih godina kao reakcija na tradicionalni ples i zapadnjačke utjecaje, crpeći inspiraciju iz postratne traume i europskog avangardnog pokreta.

Neke od tema koje istražuje su smrt, raspadanje, obnova, ali i društveni tabui, bol i ljudsko postojanje u tami i svjetlu. Cilj je ponovno povezivanje s unutarnjim, iskonskim osjećajima i istraživanje onoga što je ranije bilo potisnuto, s naglaskom na tjelesno i duhovno iskustvo.

Buto često izaziva snažne emocije kod publike, od neugode do transa, jer se suočava s neugodnim aspektima ljudske duše.

Simboličko zatvaranje kruga života i smrti / Foto Ervin Pavleković

Inspiriran buto plesom, Augustine je kreirao krajnje minimalističku predstavu kombinirajući buto, body art, fizički teatar i animaciju lutaka i maske (Gloria Sun) u minucioznoj solo koreografiji.

Praćen glazbom Marka Brucknera, koja zvučno kreira ozračje pojedinih prizora poput glazbenih stavaka kakvog koncerta, Kevin Augustine stvorio je fascinantnu meditaciju o prolaznosti života.

Svaki od prekrivenih stalaka krije neki od dijelova ljudskog tijela, koji su predimenzionirani i lišeni kože, pretvarajući se u svojevrsne pokretne skulpture sazdane od mišića, žila, tetiva, vezivnog tkiva i kostiju. Izvođač pritom suptilno animira ove lutke, izrađene od pjenaste gume – golemu nogu, ruku, veliko oko, pulsirajuće srce, gornji dio lubanje koju će na kraju spojiti s donjom čeljusti.

Na sugestivan način lutke oživljavaju kroz ruke, stopala i ispružene noge izvođača – u potpunosti upravljane tijelom performera i na neki način »srastajući« s njim. Način na koji izvođač animira lubanju asocijativno priziva prizor na groblju i lubanju kraljeva lakrdijaša Yoricka iz Shakespeareovog »Hamleta«.

Svjetlo i tama

Čitava predstava »Koncert tijela« temelji se na kontrastima svjetla i tame (oblikovanje svjetla: Ayumu Poe Saegusa), života i smrti, a Augustine na neočekivani način uvodi i temu ljubavi – romantičnim susretom kostiju noge i ruke.

Ponekad krećući se pozornicom na kotačićima, izvođač kreira dinamične, uzbudljive prizore, dok svaku od lutaka prati meditativni glazbeni lajtmotiv. Posebno mjesto u predstavi ima skelet djeteta, pomalo sablasna minijaturna lutka koja plače kao beba i »oživljava« preciznom animacijom Kevina Augustinea.

Propitivanje tema života i smrti dojmljivo se sintetizira u prizoru u kojemu se divovsko oko transformira u veliku dojku iz koje dječji kostur siše majčino mlijeko.

Nakon zamračenja publika je pomislila da je to i završetak predstave, no zatim je uslijedio pravi kraj – lutke koje prikazuju lubanju, nogu i ruku povezane su u veliku lutku-skulpturu, a pored nje je lutka kostura djeteta čime se simbolički zatvara krug života i smrti, podsjećajući nas na krhkost, ali i snagu ljudskog iskustva.

Nakon predstave Kevin Augustine pružio je riječkoj publici mogućnost da izbliza pogleda lutke, uz njegova stručna objašnjenja.