Film je sniman tijekom cijele godine i demantira neke opće usvojene istine, kaže Marin Lukanović
Na prijedlog intendantice Nade Matošević Orešković, redatelj Marin Lukanović snimio je film koji je – u godini 125-te obljetnice riječke kazališne zgrade – na neki način trebao zamijeniti monografiju što je iz financijskih razloga izostala.
– Film dakako ne može zamijeniti knjigu – to sam imao na umu od samog početka – pa sam se zato okrenuo zgradi kazališta bilježeći ju na način koji publika ne poznaje – kaže Marin Lukanović, napominjući da je izvedbeni segment, odnosno predstave riječkih ansambala – ostavio kao temu nekoj budućoj monografiji. Za suradnicu na filmu – snimanje i montažu – odabrao je Sanju Kapidžić, kao osobu koja ne poznaje kazalište »izunutra«:
– Sanja i ja smo odlučili napraviti svaki svoju montažu – što znači da smo montirali dva filma, a onda smo iz tog užeg izbora napravili konačnu varijantu. Nakon probnih projekcija imamo pozitivne dojmove, film je cjelina – što je najvažnije, a uz Sanju i mene, na filmu je radila Iva Kelentrić, koja je izvršila istraživanja s aspekta povijesti umjetnosti te Daniel Garcia koji potpisuje obradu zvuka.
Koliko je trajalo snimanje?
– Film je sniman tijekom čitave prošle, jubilarne sezone – od prvih kadrova koji su zabilježili spuštanje velikog kristalnog lustera u parter (zbog redovita održavanja jednom godišnje), preko šetnje kazalištem od podruma do krova, razgovarajući s deset odabranih poznavatelja kazališta pokušali smo zabilježiti povijest zgrade riječkog kazališta.
Šetajući od podruma do potkrovlja, jeste li naišli na fantoma (iz Opere)?
– Naravno! On je definitivno živio u kazalištu, a možda živi i dalje ali u neočekivanom obličju (nećemo otkrivati sve tajne filma!). Ono što moram otkriti, jest da je naš vodič kroz kazalište Sanjin Valić, šef održavanja zgrade, koji je prava zvijezda našeg filma, a sugovornici su nam još Rastko Schwalba, Ervin Dubrović, Darko i Loredana Gašparović, Nada Matošević Orešković, Neva i Đuro Rošić, Boris Papandopulo i Mensur Puhovac.
– Piše, ali to nije baš sasvim istinito. Kazalište je, naime, otvoreno 3. listopada 1885., ali u jutarnjim satima, a večernja svečana predstava nije izvedena jer je nestalo struje, pa je »Aida« izvedena 4. listopada. Naš će film biti prikazan 5. listopada, a ova sezona – otvara se 6. listopada.
Imate li plan s distribucijom filma, osim svečane projekcije 5. listopada?
– U planu je prikazivanje filma u Art kinu, za sve one koji propuste svečanu projekciju u teatru. Osim toga, film ima i DVD izdanje, i to na četiri jezika, kao dio naše dokumentirane povijesti. A verzija koju ćemo vidjeti na svečanoj projekciji ima i titl na talijanskom jeziku. To je naša počast talijanskom dijelu povijesti zgrade i našeg teatra, u kojem ravnopravno djeluje i Talijanska drama.