Predstava u Filodrammatici

»Studije o divljoj guski«: Je li danas moguća revolucija?

Kim Cuculić

Predstava je nastala prema motivima drame »Dani Komune« Bertolta Brechta, kratke priče Marka Twaina i znanstvenog rada Konrada Lorenza, a otvara pitanje mogućnosti individualne i kolektivne pobune u današnje vrijeme



U dvorani Filodrammatica premijerno je izvedena predstava »Studije o divljoj guski« realizirana u produkciji Studentskog kulturnog centra Sveučilišta u Rijeci. Riječ je o drugom naslovu u sklopu SKC-ovog projekta »Produkcija izvedbeno-kazališnih predstava«, koji je pokrenut s ciljem obogaćivanja kazališne ponude studentskoj populaciji te pružanja mogućnosti za stvaranje mladim redateljima i glumcima. 


  Predstava »Studije o divljoj guski« nastala je prema motivima drame »Dani Komune« Bertolta Brechta, kratke priče »Tajanstveni stranac« Marka Twaina i znanstvenog rada »O agresiji: takozvano zlo« Konrada Lorenza. Na temelju tih predložaka predstava preispituje složene društveno-političke procese koji se pojavljuju u trenutku pobune, kao i različite okolnosti pobune. 


 Komuna ugušena u krvi


Prema zamisli redatelja i autora koncepta Aleksandra Nikolića te dramaturginje i autorice koncepta Nataše Antulov, predstava počinje parabolom o divljoj guski, čiji se tekst ispisuje na zatvorenim vratima dvorane. Priča je to o guski koja je odgojem usvojila određena pravila ponašanja, a onda se dogodilo nešto što je poremetilo njene stečene navike i otvorilo put prema oslobođenju. Ovom parabolom, koju na kraju izgovara glumac Nebojša Zelić, predstava i završava – bijegom divlje guske kroz otvorena vrata.  

  Nebojša Zelić utjelovio je Satana, koji dolazi u malo srednjoeuropsko selo prije početka Prvog svjetskog rata. Ondje zatiče trojicu znatiželjnih dječaka, koje u predstavi igraju Valentina Lončarić, Sanja Milardović i Tomas Kutinjač. Sve počinje kao bezazlena dječja igra, koja dolaskom manipulativnog Satana poprima sve veće razmjere zla. Predstava nameće pitanje kako danas razmišljati o nasljeđu Pariške komune, podsjećajući na okolnosti njena nastanka. 


  U »Danima Komune« Brecht je dramatizirao uspon i pad Pariške komune 1871. godine, kada je nakon pobjede proleterske revolucije u Parizu došlo do prve diktature proletarijata i prve radničke države. U razdoblju od 72 dana proletarijat je ostvario svoju povijesnu i klasnu misiju, no Pariška komuna ugušena je u krvi. Pariz je nakon herojskih dana obrane podlegao vojnički spremnijem i mnogo jačem protivniku. Tada su versajci izvršili nečuvena zvjerstva i masakre: u bijelom teroru nakon poraza Revolucije u »krvavoj nedjelji« ubijeno je više od 30.000 Parižana. U predstavi se spominje i Haussmannova obnova Pariza u vrijeme Napoleona III, kada ovaj grad dobiva široke bulevare – kako bi njima lakše mogli prolaziti tenkovi. Ironija je što su upravo ovi krvavi događaji najavili Belle Epoque.  

Mogućnosti pobune




»Studije o divljoj guski« referiraju se na ova zbivanja, što je scenografski zanimljivo riješeno. Scenografkinja Aleksandra Ana Buković, studentica APURI-ja, na podu je iscrtala polja unutar kojih izvođači slažu mnoštvo bijelih papirnatih oblika koji predstavljaju kuće Pariza, dok su drvene kockice stanovnici ili su naslagane tako da izgledaju poput barikada na kojima su komunari krvlju branili svoj grad. U kontekst predstave uklopila se i sama dvorana Filodrammatice, koja svojim oslikanim svodom priziva kičastu Belle Epoque s »kupidonskim guzicama«. 


  Suradnici na predstavi su Sandi Bratonja (oblikovanje zvuka), Alan Vukelić (oblikovanje svjetla) te Lucija Ukić, Nevena Živić, Elizabeta Močibob, Sanja Gergorić, Aleksandra Ana Buković – studentice odsjeka za scenografiju APURI pod mentorstvom Lare Badurine. 


  Predstava »Studije o divljoj guski« tematiziranjem Pariške komune, dakle činjenice iz daleke prošlosti, otvara pitanje mogućnosti pobune u današnje vrijeme, ne samo na kolektivnoj nego i na individualnoj razini. Ova predstava potiče na razmišljanje može li se i danas dogoditi takva vrsta zapravo globalnog otpora, jer Komuna se nije borila za neki lokalni ili usko nacionalni zadatak, nego za oslobođenje čitavog čovječanstva. Pouke iz prošlosti tako postaju iznova aktualne upravo u naše vrijeme, no pitanje je hoće li se neka nova Pariška komuna zaista i dogoditi.