Monoplay festival suvremenog solo plesa

Solo je najteža forma i tu nema »laganja«

Krešimir Bukvić

Publika će od 1. do 3. rujna imati priliku vidjeti 18 izvedbi mladih i renomiranih, domaćih i stranih autora u formi plesnog sola



ZADAR » U Zadru se od 1. do 3. rujna održava 5. Monoplay – jedini specijalizirani hrvatski festival suvremenog solo plesa. Tijekom tri festivalska dana u organizaciji Zadarskog plesnog ansambla, publika će imati priliku vidjeti 18 izvedbi mladih i renomiranih, domaćih i stranih autora u formi sola.


   Zadarske snage na Monoplayu predstavljat će Iva Burčul, Stošija Zrinski, Matea Bilosnić, Josipa Štulić, Filipa Bavčević i Deana Gobac, a njima će se pridružiti drugi hrvatski izvođači poput Roberte Milevoj, Brune Isakovića, Ane-Marije Bogdanović i Mije Zalukar. Novost ovogodišnjeg festivala je večer stranih gostiju, kada će se predstaviti Renan Martins de Oliveira (Brazil), Jule Flierl (Njemačka) te Paola Ponti (Italija). Jedna od dvije umjetničke ravnateljice festivala (uz Petru Hrašćanec), Sanja Petrovski i producent Danijel Popović naglašavaju da ove godine festival postaje međunarodni.


  

Festivalska novina


– Gledano sa strane produkcije i organizacije, radi se o povećanju kapaciteta samog festivala. Dok je proteklih godina Monoplay programski bio orijentiran isključivo na nacionalnu plesnu scenu, u svojoj petoj godini po prvi puta dovodimo i strane izvođače, a festival dobiva međunarodni značaj. Također, izvedbenom dijelu dodali smo off program koji je satkan od niza solo koncerata vrsnih glazbenika i jedne video instalacije te smo tako proširili mono/solo izvedbe i na druge stvaralačke medije – ističu Petrovski i Popović.



Organizacija Monoplaya ne prolazi lagano. Danijel Popović naglašava da živimo u zemlji u kojoj je teško organizirati bilo što u domeni kulture, pogotovo nezavisne scene.    – Svaki sljedeći Monoplay je teži od onog prije njega jer se trudimo podignuti ljestvicu za stupanj više, bolje i dalje. Najveći problem je uvijek financiranje, ali i produkcijski uvjeti prostora, tehnike, smještaja i slično. Iako smo u vrlo dobrim odnosima s KLZ-om i dalje smo tamo gosti koji plaćaju svoj ostanak. Proteklih godina, kao i ove, organizatori festivala financiraju privatnim sredstvima nekoliko stavki u realizaciji jer inače festival ne bi postojao.    Trudimo se i inzistiramo na decentralizaciji umjetnosti, a zapravo, ovakav festival bilo bi pet puta lakše organizirati u Zagrebu zbog infrastruktura koje podržavaju ovakve programe – kaže Popović.


   Novina ovogodišnjeg Monoplaya je i njegova otvorenost u interakciji s publikom.


   – Pokušavamo naći novi format gledanja za publiku pa tako u predstavi Jule Flierl publika nije u gledalištu; u predstavi Paole Ponti publika stvara prostor izvedbe izvan same scene ili »black boxa« Kazališta lutaka. U svakom slučaju, publika je pozvana na sudjelovanje na način na koji sama izabere – ističe Popović.


  

Solo koncerti


Petrovski dodaje da su ove godine uveli i novosti oko proširenja ideje solo nastupa pa u kontekstu toga imaju čast da im multimedijalni umjetnik Bojan Gagić, koji je tehnički direktor festivala, aktivno sudjeluje u programu s više uloga.


   – Gagić je autor vizualne instalacije »solo projekcija za solo zid« koja se odvija od 26. kolovoza do 1. rujna po staroj jezgri Zadra. On nastupa i kao glazbenik na »solo koncert« programu koji ove godine broji glazbenike koji imaju solo nastupe eksperimentalne suvremene glazbe. U koprodukciji s muzičkim salonom Kulture promjene, ugostit ćemo još i Nenada Sinkauza i Miodraga Gladovića – kaže Sanja Petrovski te poziva publiku da ponovno otkrije što sve ples može biti.


   – Bogatstvo različitosti interpretacije, misli i virtuoziteta sigurno će roditi neki novi uvid u to što sve suvremeno kazalište danas može biti. Solo je najteža forma jer tu stvarno nema »laganja« – kaže Petrovski.