RIJEKA Trenutačno pripremam ulogu u novoj komediji  »Di pinto di blu« užurbano nam pripovijeda Rossana Bubola, glumica riječkog ansambla Talijanske drame.

– Svi se  jako veselimo ovoj predstavi. Osim što je sve veselo i šareno, imamo i brojne goste. Zapravo sudjeluje i ansambl Opere, Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca, dakle pleše se, pjeva, ma svašta! Poseban gost nam je i Massimo Savić koji će nam uz Vivien Gallettu i Sergeja Vasiljeva otpjevati nekoliko pjesama. I zamislite, karte za premijeru su već sve rasprodane, ni za prijatelje nisam mogla naći par slobodnih mjesta, veselo završava Rossana dodajući kako će vjerna publika Talijanske drame u Istri ovaj put morati doputovati na predstavu u riječko kazalište s obzirom na to da je predstavu nemoguće seliti

– Predstava je kompleksna pa neće moći gostovati uokolo naša će  nas publika ovaj put morati doći pogledati u našoj čarobnoj kući riječkog teatra.

Glumica i autorica

Osim brojnih uspješno ostvarenih uloga na pozornici, Rossana se nedavno okušala i kao autorica u predstavi  »Le quinte della vita/Kulise života – glumački izazov«.

– Tekst je nastao kao protest klišejima kojima smo okruženi, od scene do svakodnevnog života. Zapravo često su daske veći prostor iskrenosti od onih životnih pozornica na kojima se ljudi često skrivaju iza  maski.

Svestrana Rosanna osim glume i pisanja  na natjecateljskoj razini  bavila se i atletikom, odbojkom, slikala, plesala, pjevala i svirala. Poznata je i njena neobična strast prema speleologiji, pa u slobodno vrijeme Rosanna se spušta  u tajnovita  podzemlja istarskih spilja. Neobične strasti koje ovu umjetnicu vode navele su je i da ukoriči  i nekoliko naslova. Prva je bila zbirka  poezije, koja je ujedno i  njena prva ljubav, a onda su uslijedile  kronike i priče. Posebno voli pisati priče noir.

Narančasti stol

– Zbog toga sam kupila novi narančasti stol!  Do sada je kuhinjski stol trpio moju kreativnost pa je prečesto bio zatrpan papirima, bilješkama.. Volim imati kaos oko sebe, ali sad će mi ipak biti ljepše pisati moje priče na narančastom stolu. Znate, narančasto pobuđuje strasti, aktivira rad mozga i maštu. Da bih ubijala ljude, kao što to ja činim u svojim pričama, moram imati puno mašte. Narančasti stol sam smjestila  ispred prozora što je još jedan način da odlutam i izmaštam svašta.

U šaljivom tonu opisuje Rosanna svoje trenutke inspiracije i otkriva kako nastaju njene priče. Ipak, trenutačno je previše zaokupljena radom na predstavi pa osim šetnja šumom i uz more ne stiže dovoljno vremena provoditi i s perom u ruci. Njezin dom u Bujama, koji dijeli s dečkom i svojim ljubimcima mačkama, preudaljen je od Rijeke pa svakodnevno putovanje Rossanu dodatno iscrpljuje.

– Ni svog dečka baš ne viđam previše, iako živimo zajedno! Navečer sam mrtva umorna i sve što uspijem je pasti u krevet. Moje vile i vilenjaci, priče i pjesme morat će pričekati premijeru i proljeće, završava Rosanna obećajući samoj sebi tekst za ovo, ono… Razmišljajući o ljetnim festivalima dječjih priča i predstava koje organizira posljednjih nekoliko godina i još puno mašte o onom, ovom …