Od osnivanja Narodnog kazališta 1946. godine Puccinijeva opera »Manon Lescaut« nikad nije bila postavljena na riječku scenu
RIJEKA – U petak, 16. ožujka, na sceni HNK Ivana pl. Zajca, prvi put u povijesti ovovremene riječke opere bit će izvedena Puccinijeva »Manon Lescaut«. Bit će to 117 godina nakon što su nekadašnji posjetitelji riječkog Teatra Comunale imali priliku čuti ovo djelo, i to samo dvije godina nakon njegove praizvedbe u Torinu! Naime, iako je Puccini često na riječkom repertoaru, posljednjih desetljeća – od osnivanja Narodnog kazališta u Rijeci i ansambla Opere (tada Opere i baleta) 1946. godine – ova opera koja je Pucciniju donijela svjetsku slavu nije bila postavljena na riječku scenu.
Ima razloga zbog kojih neka djela nisu na repertoaru mnogih ansambala – najčešće su to skromne solističke snage, jer Puccini je imao velika očekivanja od svojih solista, ali nije štedio ni orkestar, pa je za izvedbu ovog djela potreban spreman i potpuno suveren ansambl. U svakom slučaju, stavljanjem na repertoar ovog kompleksnog Puccinijeva djela, riječka Opera će svojoj publici ponuditi glazbu koja je osvojila svijet, a rijetko je izvođena u Rijeci.
Kao kuriozitet, treba reći da je osobno Puccini došao u Rijeku na dvije izvedbe »Manon« te davne 1895. godine u Teatru Comunale. Oko njegova dolaska vladalo je poprilično uzbuđenje, pokrenuto viješću u tadašnjim riječkim novinama »La Bilancia« kako »slavni maestro najavljuje svoj dolazak«. Publika ga je, naravno, očekivala na prvoj predstavi, pa je uslijedilo opće razočaranje kada se nije pojavio. A on je pak došao u subotu, 4. svibnja, i od trenutka ulaska u kazalište bio je dočekan ovacijama.
Delirij zbog Puccinija
O tome su novine zapisale: »Simpatični i vrijedni maestro Puccini, tvorac tako zadivljujućeg djela, može uzviknuti poput Cezara, ali na nimalo krvavu polju, nego na poetskom i veselom… veni, vidi, vici! Giacomo Puccini nenaoružan čak niti dirigentskom palicom, nego doputovavši kao turist, osvojio je u tren udivljenje i naklonost naše publike, koja se u pokazivanju osjećaja mladome, ali već velikom maestru, prepustila više deliriju nego oduševljenju. U subotu navečer, još prije nego se podigao zastor, općinstvo ga je htjelo vidjeti i zasuti pljeskom. Od toga trenutka ovacije su maestru bile frenetične«.
Manon u Amiensu upoznaje Des Grieuxa s kojim bježi u Pariz. Slijede ih Geronte, koji je također bacio oko na Manon, te njen brat Lescaut. Nakon što je Des Grieux ostao bez novca, Manon ga u Parizu napušta i odlazi živjeti s Geronteom. Ipak, Geronte joj se čini starim i dosadnim pa opet pokuša pobjeći s Des Grieuxom, ali ne želi se odreći skupocjenog nakita, pa bjegunce hapse vojnici. Manon je osuđena na deportaciju u Ameriku, a Des Grieux se također uspijeva ukrcati na brod. Priča završava nesretno u Louisiani, gdje Des Grieux i Manon lutaju ne znajući kamo otići. Iscrpljena i ošamućena Manon pomisli da ju je Des Grieux napustio i odustaje od života, De Grieux je nalazi a ona umire na njegovim rukama.
Na kraju predstave Riječani su zasuli Puccinija kišom cvijeća, uz bučno klicanje, dok se istodobno dijelio letak s epigramom u njegovu čast. Pred zastor je pozvan čak 34 puta, a dan poslije, u nedjelju, 5. svibnja – čak 30 puta!
Prije odlaska iz Rijeke, potaknut veličanstvenom dobrodošlicom koju mu je iskazala publika, Puccini je predao pismo zahvale Komunalnom kazalištu i svima koji su ga podržali u Rijeci, gradu koji »nije štedio pohvala i počasti«.
Tri verzije
Uz Giuseppea Verdija, Giacomo Puccini je najpopularniji operni skladatelj svih vremena, a dvojica velikana imaju mnogo toga zajedničkog. Obojica su odrasli u siromaštvu, već za života su stekli slavu i bogatstvo, a njihove arije i opere vrijedna su baština svijeta.
U režiji Janusza Kice, kojem ovo nije prva suradnja s riječkom Operom, a pod dirigentskim vodstvom maestre Nade Matošević, u solističkoj podjeli su domaći solisti i gosti: Manon Lescaut će pjevati Gabriela Georgieva, Vedrana Šimić i Olga Kaminska; njenog brata Lescauta – Siniša Hapač i Tomislav Bekić, Des Grieux će biti Branko Robinšak, Raul Gabriel Iriarte i Davor Lešić, a starog bogataša Geronte di Ravoira pjevati će Siniša Štork. U podjeli su u manjim ulogama Sergej Kiselev, Mirko Čagljević, Voljen Grbac, Kristina Kolar i Ivanica Vunić, Dario Bercich, Ivan Kruljac, Saša Matovina i Marijan Padavić. Scenografiju predstave potpisuje Marko Japelj, kostime Leo Kulaš, koreografiju Žak Valenta, a dizajn svjetla Zoran Mihanović.
Giacomo Puccini rođen je 22. prosinca 1858. u talijanskom mjestu Lucca. U njegovoj obitelji bilo je više glazbenika. Tako je mladi Giacomo prvu glazbenu naobrazbu primio od strica. Rano je ostao bez oca, pa je mladost proveo u oskudici. Njegovo studentsko doba u Milanu također je obilježeno siromaštvom. To je možda i razlog zašto se Puccini, desetak godina poslije završetka glazbene akademije, oduševio libretom o životu siromašnih studenata i umjetnika u pariškoj Latinskoj četvrti i skladao »La Boheme«. Već svojim prvim operama »Le Villi« i »Edgar« Puccini je osvojio simpatije publike, a operom »Manon Lescaut« i naklonost moćnog izdavača »Ricordija«.
Napisao ju je gotovo dva stoljeća nakon istoimenog romana francuskog pisca Abbéa Prévosta iz 1731. prema kojem je opera nastala. Zanimljivo je da je Puccinijeva obrada već treća opera nastala prema spomenutom romanu – prvu je skladao 1856. Daniel François Esprit Auber, a drugu 1884. Jules Massenet, što čini Manon Lescaut jednom od najpozantijih opernih priča 19. stoljeća.
Kada ga je izdavač »Ricordi« odgovarao od ideje da piše operu po tom istom literarnom predlošku, Puccini je uzvratio: »Mislim da žena poput Manon može imati i više od jednog ljubavnika«.
