Salome se vratila! Uspjeli smo je uloviti taman po povratku iz Londona, gdje je bila na koncertu Lady Gage, a već je u punom pogonu priprema za hrvatsku turneju njezine hvaljene predstave »Iznenada Salome«. Nakon 130 rasprodanih izvedbi u Sloveniji i pretpremijere na rodnom Rabu, Salome će svoju priču, isprepletenu humorom, glazbom i suzama, uskoro ispričati i ostaloj hrvatskoj publici: 4. studenoga na premijeri u zagrebačkoj Tvornici kulture, a 27. studenoga u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u Rijeci.

Kraljica transformacije, prva hrvatska drag queen i žena koja nikada ne prestaje iznenađivati, Salome danas jednako suvereno vlada pozornicom i kuhinjom – njezina čuvena pita od limuna već je legendarna u Sloveniji. Domaćoj se publici posljednjih godina ponovno približila kroz mjuzikl »Menopauza«. Upravo joj je ta svjetska uspješnica, u kojoj dijeli scenu sa Sanjom Doležal, Karmelom Vukov Colić i Arijanom Čulinom, otvorila vrata povratka na hrvatske daske i publiku koja ju je dočekala otvorena srca. Otkriva kako je bilo stati pred svoju rapsku publiku, zašto vjeruje da je došlo vrijeme da Hrvatska vidi njezinu predstavu, te zašto je ljubav najbolji recept – u kazalištu i u životu.

POVRATAK KORIJENIMA

Kakve su reakcije s Raba? Jeste li zadovoljni?

– Imala sam veliku tremu na Rabu, posebice prvi dan. Rasprodali smo oba termina i bila je puna dvorana. Više-manje sve koje sam vidjela u publici sam znala, bili su moji iz škole, susjedi… Neke nisam ni prepoznala, ipak imam 56 godina i promijenila sam se od našeg zadnjeg susreta, isto kao i oni, nismo se vidjeli godinama. Idem na Rab svako ljeto, ali ne izlazim puno po mjestu. To je bio moj prvi nastup ikad na otoku Rabu, mislim da je Rab zaslužio da moj prvi nastup u Hrvatskoj bude tamo, da pretpremijera bude tamo gdje je i sve počelo. Dosta se priča u samoj predstavi odvija na Rabu, djetinjstvo, prvi nastup ikad mi je bio na otoku Rabu na nudističkoj plaži. Mislim da je trebalo početi tamo odakle i jesam.

Što vam je bilo najizazovnije kod pripremanja predstave za Hrvatsku?

Foto Urša Premnik

– Odradila sam 131 izvedbu iste predstave u Sloveniji. Sad sam se morala sa slovenskog jezika prebaciti na materinji hrvatski i teže je nego što zvuči. Bilo me strah da ću neke stvari slučajno reći na slovenskom, što se na kraju i je dva ili tri puta dogodilo, ali nikome nije zasmetalo, samo su se smijali u publici. Teško mi je istovremeno nastupati na dva jezika i jako stresno, tako je bilo s predstavom »Menopauza« koju sam radila i tu i u Sloveniji. Rekla sam si da neću opet to ponoviti tako da sam prvo htjela završiti izvedbe tamo i onda doći u Hrvatsku.

Kako ste osjetili da je trenutak za povratak?

– Nikad, zapravo ne možemo znati koji je pravi trenutak, ali rekla sam si, kad ću ako ne sad?! Mislim da Hrvatska isto mora vidjeti moju predstavu jer je to zapravo poučna predstava, neki su rekli da je kao terapija za ljude. Svi se pronađu u njoj, recimo u odnosu s majkom, svi imamo neka slična iskustva. Želim da Hrvatska vidi da mi transrodni ljudi nemamo lagan život upravo zbog društva u kojem živimo i koje nas često osuđuje i krivi. Vole nas predstaviti kao određeni bauk, dok smo mi zapravo normalni ljudi od krvi i mesa. Svi mi ljudi, ne samo trans osobe, imamo priču za predstavu, samo što se malo tko od nas o tome usudi govoriti. Živimo u vremenu kad nas ljudi jako osuđuju, a ne znaju ništa o nama. Plaše nas se zbog neznanja i zbog lažnih informacija koje se šire o nama. Vjerujte mi da smo mi velikog srca i dobre duše i da nam na taj način rade veliku štetu. I mi imamo obitelj. Majku, oca, sestre, braću koji osjete svu tu mržnju. Voljela bih to promijeniti kod barem jednog gledatelja, ali vjerujem da će ih biti i više.

Zašto ne bismo rekli da nas je Bog stvorio kako bi se društvo od nas učilo prihvaćanju, suosjećanju i, naravno, ljubavi prema bližnjemu? Bog nas tome uči, ali se to, nažalost, u praksi rijetko primjenjuje. Voljela sam papu Franju. Rekao je: »Tko sam ja da sudim različitost?« A danas se društvo često ponaša kao da su ljudi sami bogovi. Pustite da nam sudi Bog, onako kako će suditi svima nama.

DOBRI I LOŠI LJUDI

U svojim nastupima često govorite o prihvaćanju, slobodi i autentičnosti. Kako biste opisali svoj pogled na život danas, u društvu koje često osuđuje različitost?

– Ja na život gledam ovako – postoje dobri ljudi i loši ljudi, mi odlučujemo što ćemo biti od toga. Dijete se rodi čisto, i postaje jedno od toga, ovisno kako ga odgoje roditelji. Mi, primjerice, ne možemo imati biološku djecu – znači li to onda da žene koje ne mogu imati djecu nisu vrijedne života? Pa gdje smo to došli! Molim vas, počnite živjeti svojom glavom – zato nam ju je Bog i dao, a ne da drugi misle umjesto nas. Svaki bi čovjek trebao živjeti svoju istinu i ono što osjeća.

Nažalost, mnogi danas žive onako kako društvo ili njihovi roditelji žele, i zato su nesretni. A nesretni ljudi često mrze one koji su zaista slobodni – one koji žive onako kako im srce govori, poput mene. Treba se odlučiti, želiš li živjeti svoj život ili želiš biti nečija marioneta.

Predstava je inspirirana vašim životom, o čemu točno ona govori?

Foto Urša Premnik

– Zapravo samo ime predstave – »Iznenada Salome«, jest igra riječi. Iz-Nenada-Salome. Nenad je bilo moje muško ime, ime prije tranzicije, da on nije bio hrabar, ja ne bih danas bila ovdje di jesam. To je priča o mojem životu – složila sam kombinaciju standupa, monokomedije i cabareta, pjevam i plešem. Kako puno spominjem i Rab, oni su bili zaista sretni kad me Pučko otvoreno učilište Rab konačno pozvalo da dođem odigrati predstavu. Igram se emocijama ljudi, ima trenutaka kad se ne mogu prestati smijati, dok ih u drugom trenutku rastužim pa neki i zaplaču, onda ih opet dignem sa smijehom pa ih opet spustim s tugom. U Sloveniji su ljudi znali plakati u publici, žene pogotovo. Imam i jednog gosta iznenađenja u predstavi, ali to sad ne bih otkrivala. Iako je tema predstave za neke kontroverzna, odnosno govori o transrodnim osobama, mnoge sam ljude dirnula njome. Osjetila sam da je vrijeme da netko prikaže tu temu na drugačiji način. Predstava je brutalno iskrena. Ima čak i trenutak u predstavi u kojem se pojavi i Neno.

Je li vam bilo teško tako se »razgoliti«, emotivno pred svima?

– I dalje postoje jedni dijelovi unutar predstave o kojima mi je neugodno pričati, ali mislim da se stand up svodi na to da ti je neugodno pričati i to o nečemu o čemu publika nikada ne bi pričala pa im je to onda posebno smješno. Recimo dejtovi, u predstavi ima dosta scena i o mom životu s muškaracima. To su sve stvarne priče koje su mi se dogodile, a to su sve još luđe priče nego što je transrodnost. Ima i priča o mojim vojničkim danima u prelijepoj Puli i lijepom Šibeniku.

JUGOSLAVENSKI RUPAUL

Premlada sam da bih se sjećala vaših početaka, ispričajte nam nešto o tome.

– Ja sam bila prva drag queen u Hrvatskoj i u Sloveniji – nešto kao jugoslavenski RuPaul, čak smo i počeli istih godina. Išla sam na RuPaul drag race u New Yorku, nisam ga upoznala, ali sam vidjela kako to zapravo izgleda. Tada sam shvatila što sam ja zapravo i sama radila kod nas i koliko je to veliko, to je u meni izazvalo predivne emocije. Vidjela sam da je to tamo umjetnost i da ljudi na to potpuno drugačije gledaju nego kod nas. U Hrvatskoj će to biti tabu dokle god se o tome ne priča, što se više priča to je manje tabu. Da sam mogla birati, voljela bih se roditi kao biološka žena. Ali, nažalost, za to sam se morala izboriti. Zato smatram da žene trebaju biti zahvalne na svojoj ljepoti i ženstvenosti s kojom su rođene – i nikada je ne smiju zanemariti.

Vaša je majka važan dio predstave, ali i vašeg života?

– Moja mama sad ima 88 godina i ja kažem da bi i ona morala dobiti Oscar za životno djelo. Mojim je roditeljima bilo teško u doba bivše države imati dijete koje je jako drugačije. Najveći je problem bilo što će reći susjedi, a ne je li vam dijete sretno. Njima je bilo teško odvojit se od tog mentaliteta jer su na taj način odgajani. Susjed vam neće platiti račune za struju, niti će vam kupiti kruh. Previše vremena i energije trošimo na druge ljude. Bili bismo puno sretniji kad bismo tu energiju usmjerili na vlastiti rast i dobrobit. Vjerujte mi, bilo bi više zadovoljstva i sreće, a manje mržnje. Sjediti doma na maminoj sofi i pljuvati po drugima – to je najlakše. Rada na sebi se ljudi najviše plaše. Strah ih je otvoriti Pandorinu kutiju, jer vjerujem da bi iz nje iskočilo puno toga na što nisu ponosni.

Spomenuli ste mjuzikl »Menopauzu« koji ste radili, je li vas on na neki način ponovno spojio s hrvatskom publikom, dao vam vjetar u leđa za izvođenje Iznenada Salome u Hrvatskoj?

– Ja sam tada dobila jako dobre kritike. U »Menopauzi« smo čak najavljivali moju predstavu. Ja tamo glumim zvijezdu reality showova i najavljujem kako ću napisati svoju monokomediju. »Iznenada Salome« nije monokomedija, već slatka mješavina svega pomalo, ali izuzev toga sam održala svoju riječ. Moj su život već ranije htjeli staviti na kazališne daske, ali ja sam to odbijala. Ako će netko raditi predstavu o mojemu životu, to bih trebala biti ja.

VOLIM AZIJSKU KUHINJU

Završili ste treći na slovenskom Masterchefu, kuhate li i dalje?

Foto Urša Premnik

– Ljeti kad se zatvoraju vrata kazališta, onda kuham sve do polovine rujna. Kuham u japanskom street foodu – specijalistica za ramen i poke bowls. Profesionalna sam kuharica, imam dvije karijere. U Masterchefu sam otkrila da dobro kuham, ništa čudno s obzirom na to da je mama bila kuharica, a tata pekar. Htjela sam doduše kuhati nešto drugačije, kreativno, a i volim azijsku hranu, pa sam se zaposlila u japanskom restoranu. Jako dobro i slikam, ulje na platnu. Taj sam talent otkrila u doba korone. Cijeli sam svoj život sanjala da radim u kazalištu, nastupam. Kad sam već mislila da se to nikada neće dogoditi, i za sve je »kriv« Masterchef Slovenija. Tad je slovenski Špas teatar tražio glumce koji au aktualni, popularni. Bila sam u šoku kad su me pozvali da igram u slovenskoj »Menopauzi«.

Koliko vam je trebalo da napišete »Iznenada Salome«?

– U jednom trenutku mi je jednostavno bilo dosta kuhinje i rekla sam sama sebi: »Ja se želim vratiti u kazalište.« To me istinski veseli – zabavljati publiku, donositi im radost i smijeh. Takva sam i u privatnom životu – vesela i duhovita! Sjela sam doma i u petnaest dana sve napisala. Samo sam krenula kroz vlastite misli i sjećanja – od djetinjstva, preko vojske, pa sve do ljubavi…

Sljedeći na popisu je Zagreb, a nakon toga Rijeka. Koja su očekivanja?

– Očekujem rasprodane dvorane kao i svaki drugi glumac. Vjerujem da ima puno ljudi koji vole Salome i koji žive u 21. stoljeću! U Rijeci sam živjela, imam preljepe uspomene i drage prijatelje. Jako volim Rijeku, Riječanke su prelijepe, a i Riječani su jako zgodni. Jedva se čekam i njima vratiti.

Što nakon toga?

– Otkrit ću vam nešto – predstavu ću vjerojatno prevesti i na engleski jezik, jer smatram da je zaista dobra i voljela bih s njom obići Europu, pa čak i šire. No, prvo je na redu Hrvatska. Planiram s ovom predstavom obići cijelu zemlju, nakon Rijeke, naprije su na redu nastupi u Pazinu, Rovinju, Labinu, Varaždinu te po cijeloj Istri i Kvarneru. U daljnjim planovima su i istočna Hrvatska, Dalmacija, ali i ostatak regije.

ŽIVJETI PUNIM PLUĆIMA

Što želite da ljudi ponesu kući s predstave?

– Moj je cilj da ljudi iz dvorane odu punog srca, nasmješenog lica i pozitivni. I, najvažnije, da vide i shvate kako mi trans ljudi nismo neka čudovišta, babaroge, već da smo ljudi s emocijama, dušom, vlastitim obiteljima koji nas vole i da ne želimo nikome ništa loše. Svojeg se bližnjeg treba voljeti, a ne mrziti. Čovjek zadovoljan sa sobom ne bavi se nama i ne živi u mržnji. Želim da ljudi shvate da mi, kao i svi ostali, plaćamo porez, idemo u crkvu i zaslužujemo imati ista prava kao i svi drugi. Nismo se rodili da životarimo i mrzimo, nego da volimo – sebe, druge i sva živa bića na ovom predivnom svijetu. Zato živimo punim plućima i ostavimo iza sebe pozitivan trag, za generacije koje dolaze nakon nas.

Što biste poručili mladim transrodnim osobama koje se još muče s indentitetom i prihvaćanjem samih sebe?

– Lakše je ako si se rodio kao transrodna osoba negdje vani, recimo u Americi ili Njemačkoj, nego što je na Balkanu. Neka budu hrabri i slušaju svoje srce, neka vjeruju u sebe. Ako te roditelji ne prihvaćaju, uvijek postoji mogućnost da se odseliš, ali ja uvijek kažem – samo je jedna majka i na kraju će uvijek pobijediti ljubav. Ona je jača od mržnje.

Pitanje za kraj, radite li i dalje Vašu famoznu pitu od limuna?

– To je najpopularnija pita u Sloveniji. Ispekla sam je nebrojeno puta! I da, još uvijek je kraljica među pitama.

PITA OD LIMUNA S MERINGOM

Unsplash

Najprije pripremimo tijesto. Brašno, šećer u prahu i sol stavimo u posudu te dobro promiješamo. Dodamo maslac narezan na kockice i počnemo nježno, ali brzo trljati brašno i maslac među prstima. Kada dobijemo teksturu sličnu mrvicama (bez većih komadića maslaca), dodamo jaje i žumanjak. Sastojke brzo umijesimo da dobijemo glatko, jednolično tijesto, koje zatim razvaljamo na pobrašnjenoj površini u ravnomjeran krug. Razvaljano tijesto pažljivo položimo u kalup za pečenje i prstima ga lagano pritisnemo uz dno i rubove. Višak tijesta odrežemo i lijepo oblikujemo rub. Na tijesto stavimo papir za pečenje i po njemu rasporedimo otprilike dvije šake suhog graha (ili kuglice za pečenje).

Tijesto pečemo u pećnici zagrijanoj na 180 °C oko 10 minuta. Zatim uklonimo grah i papir te tijesto pečemo još dodatnih 10 minuta. Tijesto treba biti oko tri četvrtine pečeno. Pripremimo kremu. Žumanjak, šećer, limunovu koricu i mascarpone izmiješamo ručnom pjenjačom dok ne dobijemo glatku smjesu. Dodamo limunov sok i kiselo vrhnje. Sve kratko promiješamo, pazeći da ne miješamo predugo, kako se krema ne bi razrijedila. Kremu izlijemo na polupečeno tijesto i pitu pečemo na 180 °C još oko 15 minuta. Krema se mora stisnuti i dobiti lijep, sjajan sloj. Pitu izvadimo iz pećnice i ostavimo da se ohladi. Pripremimo meringu. Bjelanjke i šećer u prahu stavimo u lončić i zagrijavamo na srednjoj temperaturi. Na jednu ruku stavimo kuhinjsku rukavicu, a u drugu uzmemo termometar. Bjelanjke i šećer polako miješamo dok se šećer potpuno ne otopi. Kada temperatura dosegne 50 °C, smjesu prelijemo u zdjelu električnog miksera. Počnemo miksati srednjom brzinom, a kad smjesa počne dobivati volumen, povećamo brzinu na najvišu. Miksamo dok ne dobijemo gust, sjajan snijeg – meringu koja dobro zadržava oblik. To traje otprilike 15 minuta. Meringu stavimo u vrećicu za ukrašavanje s okruglim nastavkom. Na ohlađenu pitu istisnemo lijepe kupčiće od bjelanjaka i na kraju ih kratko zapržimo kuhinjskim plamenikom (brenerom).