U Frljićevu viđenju drame koja prati povijesne događaje i sudbinu jednog od vođa Francuske revolucije – Georgesa Dantona – sve pršti od (boje) krvi, mučenja, nasilja i kaosa u u kojemu s nepogrešivom pravilnošću funkcionira jedino giljotina....
DUBROVNIK Najnagrađivaniji i najprovokativniji hrvatski redatelj Oliver Frljić je s Festivalskim dramskim ansamblom uprizorujući dramu Georga Buchnera »Dantonova smrt« na terasi monumentalne tvrđave Svetog Ivana ostvario predstavu koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
U njegovu viđenju drame koja prati povijesne događaje i sudbinu jednog od vođa Francuske revolucije Georgesa Dantona pršti od (boje) krvi, mučenja, nasilja i kaosa u u kojemu s nepogrešivom pravilnošću funkcionira jedino giljotina. Giljotina je postala zakon Revolucije, vrhunski sudac koji dijeli prave od krivih, »prijatelje« od »neprijatelja«.
Odbacujući s rezigniranom odlučnošću teror Danton (Sreten Mokrović) odbacuje i Revuluciju. Robesspierre (Milan Pleština) naprotiv u teroru vidi jedinu mogućnost njena nastavljanja. U njihovoj izravnoj konfrontaciji Dantonovu uvjerenju da nema razloga za daljni obračun – »jer tamo gdje predstaje samoobrana počinje ubojstvo«, Robesspierre se suprostavlja nepokolebjivim stavom da »socijana revolucija još nije završena«, da »zdrave narodne snage« moraju zauzeti mjesto istrošene i poročne aristokracije, da »porok mora biti kažnjen, a vrlina vladati putem straha«.
Na kraju drame krvavo sječivo pada na Dantonovu glavu. Ali Robesspierre ipak ne može trijumfirati. Giljotina, jedini zakon Revolucije, za nekoliko mjeseci zapečatila je i njegovu sudbinu.
Za razliku od generalne probe s koje je nakon »razvrstavanja građana i građanki« na visoke i niže rastom, kako bi se odredilo gdje će tko u kojem će redu »sjedati«, otišlo više gledatelja ne mogavši ni probno izdržati drvene giljotinske okove oko glave i klaustrofobičnost takve pozicije, to se na premijeri nije dogodilo.
Dugotrajnim pljeskom nagrađeni su sumnjičavi Danton (Sreten Mokrović) i ustrajni Robespierre (Milan Pleština), kao i članovi Festivalskog dramskog ansambla Dean Krivačić, Nikša Butijer, Filip Juričić, Dražen Šivak i Ivana Roščić koji su svojom glumom pridonijeli upečatljivoj ekspresivnosti predstave viđenoj i doživljenoj iz posve neuobičajenog rakursa.
Frljić je, rječju, dramskom programu Igara donio predstavu o kojoj će se još zadugo raspravljati, a dubrovačkom festivalu iznova otkrio scenske mogućnosti terase tvrđave Svetog Ivana koja godinama nije korištena .
Uz režiju »Dantonove smrti« Oliver Frljić je odabrao i glazbu, a sa scenografom Igorom Pauškom surađivao je i u oblikovanju svjetla. Predstava se igra u prijevodu Drinke Gojković, dramaturginja je Marija Karaklajić, a kostimografkinja Sandra Dekanić.
