Dubrovačke ljetne igre

Premijera "Dantonove smrti": Okovana publika u prokletstvu Revolucije

Luko Brailo

U Frljićevu viđenju drame koja prati povijesne događaje i sudbinu jednog od vođa Francuske revolucije – Georgesa Dantona – sve pršti od (boje) krvi, mučenja, nasilja i kaosa u u kojemu s nepogrešivom pravilnošću funkcionira jedino giljotina....



DUBROVNIK Najnagrađivaniji i najprovokativniji hrvatski redatelj Oliver Frljić je s Festivalskim dramskim ansamblom uprizorujući dramu Georga Buchnera »Dantonova smrt« na terasi monumentalne tvrđave Svetog Ivana ostvario predstavu koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.


   U njegovu viđenju drame koja prati povijesne događaje i sudbinu jednog od vođa Francuske revolucije Georgesa Dantona pršti od (boje) krvi, mučenja, nasilja i kaosa u u kojemu s nepogrešivom pravilnošću funkcionira jedino giljotina. Giljotina je postala zakon Revolucije, vrhunski sudac koji dijeli prave od krivih, »prijatelje« od »neprijatelja«.


   Odbacujući s rezigniranom odlučnošću teror Danton (Sreten Mokrović) odbacuje i Revuluciju. Robesspierre (Milan Pleština) naprotiv u teroru vidi jedinu mogućnost njena nastavljanja. U njihovoj izravnoj konfrontaciji Dantonovu uvjerenju da nema razloga za daljni obračun – »jer tamo gdje predstaje samoobrana počinje ubojstvo«, Robesspierre se suprostavlja nepokolebjivim stavom da »socijana revolucija još nije završena«, da »zdrave narodne snage« moraju zauzeti mjesto istrošene i poročne aristokracije, da »porok mora biti kažnjen, a vrlina vladati putem straha«.




   Na kraju drame krvavo sječivo pada na Dantonovu glavu. Ali Robesspierre ipak ne može trijumfirati. Giljotina, jedini zakon Revolucije, za nekoliko mjeseci zapečatila je i njegovu sudbinu.


   U svom osebujnom stilu, s funkcionirajućom giljotinom, u iznimno provokativnoj predstavi kojom propituje mogućnost ili nemogućnost revolucije danas, Frljić gledatelje uvlači ne kao pasivne promatrače, nego kao njezine sudionike od kojih traži da se odrede prema točki gdje prestaje žrtvovanje za ideale i od koje počinje klanje i besmisleno prosipanje krvi, a sve u ime Demokracije.    Gledatelji su zapravo okovani na sceni, s glavama su na razini bine, a među njima se u furioznom tempu pokreta i riječi kreće glumački ansambl.

   Za razliku od generalne probe s koje je nakon »razvrstavanja građana i građanki« na visoke i niže rastom, kako bi se odredilo gdje će tko u kojem će redu »sjedati«, otišlo više gledatelja ne mogavši ni probno izdržati drvene giljotinske okove oko glave i klaustrofobičnost takve pozicije, to se na premijeri nije dogodilo.


   Dugotrajnim pljeskom nagrađeni su sumnjičavi Danton (Sreten Mokrović) i ustrajni Robespierre (Milan Pleština), kao i članovi Festivalskog dramskog ansambla Dean Krivačić, Nikša Butijer, Filip Juričić, Dražen Šivak i Ivana Roščić koji su svojom glumom pridonijeli upečatljivoj ekspresivnosti predstave viđenoj i doživljenoj iz posve neuobičajenog rakursa.


   Frljić je, rječju, dramskom programu Igara donio predstavu o kojoj će se još zadugo raspravljati, a dubrovačkom festivalu iznova otkrio scenske mogućnosti terase tvrđave Svetog Ivana koja godinama nije korištena .



Uz režiju »Dantonove smrti« Oliver Frljić je odabrao i glazbu, a sa scenografom Igorom Pauškom surađivao je i u oblikovanju svjetla. Predstava se igra u prijevodu Drinke Gojković, dramaturginja je Marija Karaklajić, a kostimografkinja Sandra Dekanić. 


Možete biti mirni, Dubrovačke ljetne igre uvažavaju i poštuju zakone RH – poručio je uoči premijere indendant DLJI-a Ivica Prlender. U predstavi je, prema redateljevoj zamisli, trebala biti giljotinirana živa kokoš kako bi se i njezinom krvlju potenciralo ozračje Francuske revolucije.    Tu je nakanu zaustavila Veterinarska inspekcija iz Dubrovnika nakon prijave zagrebačke udruge »Prijatelji životinja« koja se suprostavila ubijanju žive kokoši u ime umjetničkih sloboda. Tako je nesretna kokica spašena od egzekucije na samoj sceni. Na terasu Svetog Ivana donesena je kokoš »zaklana po propisima«, ipak je stavljena na giljotinu, dok je faksimil inspekcijskog zapisnika i nalaza o toj bizarnosti vezanoj za predstavu postao sastavnim dijelom programske knjižice »Dantonova smrt«.