Iz predstave »"Transport: Teret" / Foto Boštjan Lah
Uprizorenja dvaju slovenskih kazališta pokazuju da lutkarstvo može biti kritično prema stvarnosti
povezane vijesti
- Uz predstavu “Koncert tijela” Kevina Augustinea: Fascinantna lutkarska meditacija o smrti i prolaznosti života
- Osvrt na francusku predstavu »Tria Fata«: Signal življenja te podsjetnik na njegov neodgodivi kraj
- Otvorena 30. Revija lutkarskih kazališta: Izrasli u u simbol pomicanja umjetničkih granica
Na 30. Reviji lutkarskih kazališta u Rijeci, u Dvorani kulture Joga u svakodnevnom životu, izveden je kazališni diptih koji čine predstave »Transport: Teret« Lutkarskog kazališta Maribor i »Transport: Odlazak« Lutkarskog kazališta Ljubljana.
Ove predstave dio su međunarodnog projekta »Creative Europe Transport«, koji je pokrenuo Tin Grabnar, a okuplja šest kazališta iz više zemalja.
Temeljna tema ovih predstava, koje su strukturno i tematski isprepletene, je pitanje transporta kao jednog od glavnih temelja globalizacije, potaknutog nezasitnim gospodarskim razvojem.
Uprizorenja dvaju slovenskih kazališta pokazuju da lutkarstvo može biti i društveno angažirano, kritično prema stvarnosti, problematizirajući relevantne i aktualne teme prisutne u kontekstu suvremenog društva.
Prikupljanje i razradu te pripremu narativnog materijala za predstavu »Odlazak« i cjelovitu sadržajnu koncepciju projekta »Transport« potpisuju Tjaša Bertoncelj, Ana Duša, Tin Grabnar, Urša Majcen i Ajda Rooss.
Stop-animacija
U prvom dijelu diptiha gledali smo predstavu »Transport: Teret«, koja je kao i »Transport: Odlazak«, napravljena u tehnici stop-animacije.
Riječ je o obliku animacije u kojem se objekt animacije pomiče od strane animatora, a svi ti pomaci stvaraju osjećaj kontinuiranog pokreta.
Mariborski »Teret« ukazuje na goruću problematiku rastućeg teretnog cestovnog prometa, koji se posljednjih godina povećao za čak 30 posto.
Kako doznajemo iz objavljenih podataka, na svjetskim cestama svakodnevno vozi između 20 i 50 milijuna teretnih vozila.

Scena iz “Transport: Odlazak” / Foto Miha Fras
Predstava nas vodi u svijet globalne trgovine, gdje brzina i dostupnost potiču gospodarski rast, ali donose i negativne posljedice poput pretjeranog iskorištavanja prirodnih resursa, onečišćenja okoliša i kršenja radničkih prava.
Priča kreće retrospektivno – na početku predstave na autocesti dogodila se prometna nesreća sa smrtnim ishodom, a zatim pratimo genezu koja je dovela do tragičnog raspleta – sudara dvaju kamiona i jednog osobnog automobila. Središnji lik je vozač kamiona, koji je sretan što je dobio taj posao.
U sljedećem prizoru pratimo utovar tereta iz makete minijaturnog skladišta u kamion koji prevozi šešire. Na drugom stolu za animaciju je autocesta kojom se kreću kamioni i automobili, a izvođači postupno u predstavu uvode i motive naplatnih kućica, benzinske pumpe, carinske kontrole, stajališta za kamione.
Zanimljivo je da je riječ o 3D modelima i figuricama koje je oblikovao Aleksander Andželović, dok je dizajn bežičnog sustava rasvjete osmislio Matej Lazar.
Autorica vizualnog identiteta i scenografkinja je Sara Slivnik, kostimografkinja Tina Bonča, oblikovatelj svjetla Gregor Kuhar, a skladateljica i oblikovateljica tona Mateja Starič (iz zvučnika dopiru zvukovi automobilskih sirena, prometne gužve, ponekog razgovora uz cestu, dječje igre loptom i na koncu zastrašujući zvuk sudara vozila).
Kritika kapitalizma
Predstavu »Transport: Teret« izvode Vesna Vončina i Uroš Kaurin, precizno demonstrirajući zahtjevnu tehniku stop-animacije.
Njihovu izvedbu prate komentari na ekranu iz kojih doznajemo pod kakvim sve pritiscima poslodavca rade vozači kamiona, ponajviše pod pritiskom dostave tereta u što kraćem roku kako bi se udovoljilo klijentima.
Premda je zakonski propisano koliko sati u danu vozači smiju voziti kamion i previđeno je njihovo vrijeme za odmor, zakon se u realnosti često ne poštuje, što u konačnici – kao u ovoj predstavi – dovodi do tragičnih posljedica čime se otkrivaju mračne strane kapitalizma, njegove ekspolatacije ljudi i hiperpotrošačkog svijeta u kojemu živimo, što otvara moralna i etička pitanja.
O jednoj drugoj vrsti eksploatacije govori ljubljanska produkcija »Transport: Odlazak«, a to je pretjerano iskorištavanje prirodnih resursa, kao i onečišćavanje, što vodi narušavanju ravnoteže ekosustava.
Ta neravnoteža sve se češće očituje u porastu ekstremnih vremenskih nepogoda, poput poplava, suša, toplinskih valova i požara, koji pogađaju milijune ljudi diljem svijeta.
Ideja za ovu predstavu dolazi iz slovenske stvarnosti, odnosno iz vremenskih nepogoda koje su uslijed klimatske krize pogodile Sloveniju.
Kao inspiracija poslužila je konkretna, stvarna slovenska obitelj koja je u nevremenu izgubila kuću. Svjedočanstvo starijih članova te obitelji je i snimljeno, a nakon predstave mogli smo vidjeti i fotografije njihove kuće koja je nestala uslijed vremenskih neprilika, točnije ekološke katastrofe.
Kako smo doznali od izvođačica Aje Kobe i Ajde Toman, na temelju te priče iz zbilje nastala je fikcionalna priča za hiperrealističnu predstavu čiji su protagonisti također članovi jedne obitelji.
Uvod u tu priču je ukazivanje na problem onečišćenja i uništavanja prirode – izvođačice iznose na scenu podloge s mnoštvom stabala te različite čaše napunjene vodom, koji umiru i zagađeni su uslijed kontaminacije izazvane ljudskim faktorom.
Klimatska kriza
Nakon toga pojavljuje se maketa kuće, ispred koje je cesta s minijaturnim uličnim svjetiljkama te nekoliko stabala. U povodu bakina rođendana baki i djedu dolazi u posjet obitelj s djecom, no strašna, neumoljiva kiša omest će njihovu zabavu.
Djeca se, odjevena u kabanice, isprva igraju ispred kuće, penjući se na stablo koje će nešto kasnije stradati u nevremenu. Izvođačice »proizvode« kišu pomoću raspršivača za vodu, a ta voda sve više prijeti kući i njezinim stanovnicima. No djed ne želi napustiti kuću jer smatra da je sigurna…
Nakon zamračenja, na maloj pozornici ostaje tek ruševina kuće, a u realnosti, doznali smo, svi članovi obitelji uspjeli su otići i spasiti se.
Na vrlo suptilan i emotivan način predstava »Transport: Odlazak« navodi na razmišljanje o posljedicama klimatske krize, pozivajući na odgovornost, kako osobnu, tako i kolektivnu.
Također postavlja pitanja o politikama koje oblikuju svijet i traži odgovore kako možemo stvoriti pravedniji i ekološki odgovorniji svijet.