In memoriam

Predrag Vušović - neponovljivi interpret Držićevih likova

Luko Brailo

Vušovićeve interpretacije Držićevih likova poput  Dunda Maroja, Pometa, Dugog Nosa, Drijemala,  Grižule... posve sigurno spadaju u antologijske  vrhunce hrvatskog glumišta



DUBROVNIK Glumac koji ne radi treba se ponajprije zapitati zašto  nije na pozornici.


Vjerojatno nešto nije u redu s njim. To je kao i u svakom drugom poslu: ako ne radiš, jednostavno odumireš. Čini mi se da  ne bih mogao bez scene. Da nisam glumac vjerojatno bi bio političar,  to je isto jedna vrsta scene. 


Tako je znao govoriti Predrag Vušović Pređo (51), čovjek i glumac koji  je za svog života jednostavno bio drugačiji i neponovljiv. Otišao je miljenik publike s kojom je uvijek znao pronaći posebnu vezu, i za njega i  njegove kazališne uloge doista nije fraza reći kako je otišao mladi velikan hrvatskog glumišta i kulturne scene uopće. 





Godine 1989. dobio je nagradu »Orlando« upravo za neponovljive  kreacije niza Držićevih velikih i malih uloga kojima je godinama osvajao publiku Ljetnih igara



Vušović je rođen 29. kolovoza 1960. godine u Kotoru, a osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku. Od 1979. godine stalno je nastanjen u Zagrebu gdje je pohađao Akademiju dramskih umjetnosti.


Glumačku karijeru počeo je u »malom« Kazalištu Marina Držića 1972. godine s ulogom Toma Sawjera u istoimenoj predstavi, a zatim je godinama bio zaštitno lice dubrovačkog Studentskog teatra »Lero« i KMD-a. 


Od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća postaje jednim od  nezaobilaznih i najcjenjenijih glumaca Festivalskog dramskog ansambla Ljetnih igara. Igra u »Hekubi«, »Hamletu«, »Richardu III«, »Prozerpini ugrabljenoj«, »Dubrovačkoj trilogiji«, »Ribarskim svađama«, »Ingropanim interesima«…


U proteklih tridesetak godina na Igrama Vušović  je ostvario niz sjajnih uloga postajući tako trajna glumačka vrijednost  Dubrovnika i Ljetnih igara.


Njegove interpretacije Držićevih likova poput Dunda Maroja, Pometa, Dugog Nosa, Drijemala, Grižule… ili pak  Vlaha slijepoga u Vojnovićevu »Ekvinociju« posve sigurno spadaju u  antologijske vrhunce hrvatskog glumišta. 



Pređu pamtimo i sjajnim ulogama u Brešanovim filmovima »Kako je  počeo rat na mom otoku«, »Maršal« i »Nije kraj«



Godine 1989. dobio je nagradu »Orlando« upravo za neponovljive  kreacije niza Držićevih velikih i malih uloga kojima je godinama osvajao publiku Ljetnih igara. 


Pređu pamtimo i sjajnim ulogama u Brešanovim filmovima »Kako je  počeo rat na mom otoku«, »Maršal« i »Nije kraj«, a jednu od zadnjih filmskih uloga ostvario je u »Sedamdeset i dva dana«. Nezaboravni su i  njegovi likovi iz TV serija »Bitange i princeze«, »Bibin svijet«, »Stipe u  gostima«, »Putovanje u Vučjak«…


Osim što je bio veliki glumac, Pređo je i kao čovjek ostavljao traga  gdje god bi se pojavio. Duhovit, nasmijan, veseo i prisan, bio je i neopterećen svojim glumačkim ugledom koji je, za razliku od niza mu kolega, za života stekao u običnom puku.