20 godina Teatra Rubikon

Praizvedba predstave (Tit)raj: Različiti titraji istog temelja

Kim Cuculić

Zajednički nazivnik triptiha kojemu je »(Tit)raj« drugi dio, a kojem je tematski okvir Čistilište, jesu načela »Božanstvene komedije« Dantea Alighierija



RIJEKA Riječki Teatar Rubikon počinje proslavu 20. godišnjice postojanja, a tim povodom u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula sutra u 20 sati bit će praizvedena predstava »(Tit)raj« u produkciji Teatra Rubikon, Teatra umjetnosti – TOFA i INK-a.


»(Tit)raj« – Čistilište drugi je dio triptiha kojega još čine predstave »Coito Ergo Sum« – Pakao i »Jabuka« – Raj ili ponovno Pakao? Autor, redatelj, dramaturg, koreograf i oblikovatelj svjetla je Zvonimir Peranić, video i scenografiju potpisuje Ivan Dobran, izvođač i autor pokreta je Frane Meden, kostimografkinja je Kristina Nefat, autor glazbe Ivan Šarar, za zvučne efekte zadužen je Tomislav Nakić Alfirević, a za frizure i šminku Ksenija Nakić-Alfirević.  

Teorija struna


Kako ističe Zvonimir Peranić, zajednički nazivnik triptiha kojemu je »(Tit)raj« drugi dio, jesu načela »Božanstvene komedije« Dantea Alighierija u svojoj sadržajnoj, ali i strukturalnoj formi, koja se može promatrati i kao matematički ustroj.    – Tematski okvir »(Tit)raja« jest Čistilište. U spajanju zajedničkih elemenata u matrici Čistilišta tako se nalaze djela Euklida: »Elementi«, Ranka Marinkovića: »Anđeo«, Branislava Nušića: »Tako je moralo biti« kao i poezija Antuna Gustava Matoša. »(Tit)raj« se sastoji od četiri dijela (Euklid, Einstein, Fraktali, Kvantno) i epiloga (Strune). Svaki dio u podlozi ima svoju geometriju, svaka geometrija iskaz je određene fizike, a svaka fizika generira svoju filozofiju, način na koji vidimo društvo, svijet u kojemu živimo sa svim njegovim dijelovima. Posljedično i umjetnosti.  

  Teorija struna u najnovije vrijeme ukazuje kako je svaka elementarna čestica (od kojih se sastoji materija) zapravo različita vibracija, različito titranje iste fundamentalne strune. Temelj je dakle uvijek isti. Različiti su samo titraji – objašnjava Peranić. Projekt su pomogli gradovi Pula i Rijeka, Primorsko-goranska i Istarska županija te Ministarstvo kulture. 


 Izlaganje riziku


Teatar Rubikon je nezavisno, izvaninstitucionalno, eksperimentalno kazalište. Pred kraj Domovinskog rata grupa studenata riječkog Sveučilišta okupila se unutar Kazališne grupe Viktora Cara Emina iz potrebe drugačijeg stvaranja. Tada je nastala prva predstava »Rubikon«, temeljena isključivo na pokretu i fizikalnosti izvođača, koja je u to vrijeme na riječkoj kazališnoj sceni predstavljala neuobičajen način rada. Predstava »Rubikon« odredila je smjer sljedećih produkcija, kao i neprekidno bacanje kocke, neprekidno traženje i izlaganje riziku. 




  Još jedna odlika u radu Teatra Rubikon jest njegova transdisciplinarnost na polju umjetnosti, znanosti i obrazovanja. Od 2001. Rubikon se profesionalizirao te je publici predstavio brojne i raznovrsne produkcije. Umjetnici iz Hrvatske, Rumunjske, Rusije, Austrije, Španjolske, Japana, Velike Britanije, Brazila, Srbije i Slovenije sudjelovali su u Rubikonovim produkcijama, donoseći svoja različita kulturološka nasljeđa, umjetnički background te forme izražavanja kao što su gluma, balet, mima, pokret, ples te izvedbene umjetnosti.