RIJEKA – Drugo izdanje festivala TranziT, europskog festivala suvremenih kazališnih praksi, održava se u Rijeci od lipnja do rujna ove godine u produkciji Kreativnog laboratorija suvremenog kazališta KRILA. Počeo je vokalnom radionicom »Glas otpuštanja« i javnom prezentacijom »Nox« Brú Theatrea iz irskog Galwaya u suradnji s nezavisnom renomiranom kazališnom umjetnicom Juliannom Bloodgood. Ovaj rad kombinira vokalno i fizičko kazalište inspirirano lamentacijama za pokojnike i ženama narikačama (jaukaricama) irske tradicije. Spaja glas, pokret i priču, pružajući publici priliku da iskusi ovu neobičnu, ukletu i lijepu tradiciju koja je nekoć bila izgubljena i koja ponovo oživljava u Irskoj i širom Europe.

Oblak

Nakon toga riječka je publika imala priliku pogledati javnu prezentaciju radionice fizičkog kazališta »Oblak«. U trodnevnoj radionici sudjelovalo je deset polaznika, među njima i profesionalni izvedbeni umjetnici riječke scene, studenati i drugi. Voditelj radionice Oscar Valsecchi ujedno je i autor ove radionice na čijem konceptu radi već desetak godina i unutar koje je razvio sustav vježbi i improvizacija kako bi polaznici pokušali pronaći i osjetiti emociju kroz tijelo i njegovo kretanje.

– Kad svaki pojedinac unutar grupe pronađe vezu između pokreta i emocije, onda preokreće obrazac i pušta emociju da vodi tijelo i kontrolira njegove pokrete. U ovoj vrsti rada nema vođe, nema početka niti kraja, nema ispravnog i krivog. Unutar grupe postoji samo pojedinac i osjećaji koje bliski susreti mogu izazvati. Radi se o važnosti bivanja u trenutku, osjećaju osobe pored sebe i prepuštanju tim osjećajima da utječu na nas i da nas vode, objašnjeno je.

U Rijeci je Valsecchiju suradnica bila Sanna Toivanen, umjetnica s velikim iskustvom u fizičkom kazalištu, koja trenutačno radi kao glumica na predstavi fizičkog kazališta »Manes« poznate kazališne skupine La Fura dels Baus.

Polaznici radionice bili su oduševljeni, a ovo su neki od njihovih dojmova:

– Vrijednost ove radionice za mene je u upoznavanju novih ljudi, kao i boljem upoznavanju s nekim već poznatim kolegama, i naravno kontaktu s internacionalnim umjetnicima s kojima nažalost dugo nismo bili u prilici surađivati. Također, vrijednost je u ponovnom otkrivanju važnosti ljudskog dodira i bliskog kontakta. »Oblak« ima vrlo poetično značenje, koje je došlo u pravom trenutku – da shvatimo ovo vrijeme kao priliku za stvaranje drukčijeg, ljepšeg i lakšeg svijeta…

Što reći kada dođete na radionicu s očekivanjima da će probuditi nešto u vama, iako ne znate što točno. E pa ono što je izalazilo iz mene ne samo da je dio mene nego je i moja srž. Pustiti se samo osjećaju i energiji koja je bila dio mene i dio cijele grupe, bilo je kao da se puštam splavi na moru da me nosi kako more ljulja i vjetar puše, izjavili su polaznici radionice.

Impresivna izvedba

Nakon javne prezentacije u Filodrammatici održan je i razgovor s publikom, koji je vodila novinarka i kritičarka Gloria Fabijanić Jelović. Ona je u uvodu navela kako je izvedba bila vrlo impresivna te kako je u jednom trenutku željela uskočiti među izvođače jer je osjetila veliku dozu užitka među njima, ali i zato što je sama tema dodira i osjećaja njoj nešto vrlo blisko i dio nje same.

Fabijanić Jelović upitala je i gostujuće umjetnike za njihov način rada u fizičkom kazalištu i dojmove u susretu s riječkom scenom. Sanna Toivanen navela je da u njezinu radu fizičko kazalište ne isključuje govor, tekst, emocije i drugo te da uvijek u svom radu traži nešto iskreno, osobno, kao disanje te se potom se ta iskrenost pretače u oblik u kojem treba biti. Oscar Valsecchi je naveo kako je ideja radionice »Oblak« da se grupa kreće zajedno, ljudi se pojavljuju i nestaju, puno je fizičkog kontakta i sve to funkcionira kad je osoba prisutna sa svim svojim osjetilima.

– Također, kad radim, uvijek guram ljude u greške i nastojim im osvijestiti važnost da se ne osuđuju, ni sebe ni druge. To je važno za rad u grupi, kao i to da se osjećaji ne zadržavaju i ne sude, već pokazuju i izražavaju, zaključio je Valsecchi.