Šetajući po nekadašnjim pozornicama Ljetnih igara Martinović je s istim žarom izgovarao Držićeve tekstove i evocirao upute legendarnog Branka Gavelle. Uz ulomke iz čuvenih predstava prisjetio se i rada s Kostom Spaićem, Violićem, Juvančićem, Kunčevićem, Radićem... čija su imena također upisana u kuću slavnih hrvatskog glumišta
DUBROVNIK U prepunom Ljetnom kinu »Slavica« predstavljen je HRT-ov dokumentarni film »Portret: Miše Martinović« čija je scenaristica novinarka Renata Margaretić Urlić. Brojni okupljeni Dubrovčani su nakon projekcije velikim pljeskom nagradili svog omiljenog sugrađanina i dramskog umjetnika koji posve sigurno spada u sam vrh hrvatskog glumišta.
Portret legendarnog gospara Miše Martinovića donosi njegovu životnu i glumačku priču vraćajući gledatelje u povijest Ljetnih igara, ali i dubrovačkog Kazališta Marina Držića na čijim je scenama Martinović prisutan od davne 1950. godine. Upravo je on jedan od najzaslužnijih za pretvaranje Marina Držića i Ivana Gundulića u naše suvremenika, odnosno utjelovljivanje riječi dubrovačkih klasika na suvremenoj kazališnoj sceni.
U prisjećanju na ogroman broj odigranih uloga Martinović je izabrao tek neke, ističući kako je na stotine stranice izgovorenih tekstova jednostavno »iz glave brisao«. Šetajući po nekadašnjim pozornicama Igara s istim je žarom izgovarao, primjerice, Držićeve tekstove i evocirao upute legendarnog Branka Gavelle. Uz Gavellu Martinović se uz ulomke iz čuvenih predstava prisjetio i rada s redataljima Kostom Spaićem, Božidarom Violićem, Joškom Juvančićem, Ivicom Kunčevićem, Tomislavom Radićem… čija su imena također upisana u kuću slavnih umjetnika hrvatskog glumišta.
Uz bogati arhivskog materijal HTV-a Martinović se, unatoč poodmakloj dobi (87), živo prisjeća i opisuje posebnost ambijentalnosti dubrovačkog festivala kao i pozornica na kojima je igrao Držićeve junake, Vojnovićeve likove iz »Trilogije«, Krležina »Areteja«, Goldoni-Čaline »Kafetarija«, Stullijeve »Kate Kapuralice«, Smojina i Marušićeva »Malog mista«…
U filmu je ispričao i malo poznate pojedinosti iz njegova života (Bleiburg, zatvor u Zenici…). Posebno je opisao kako je dekretom ondašnje vlasti 1950. godine iz poduzeća »Graditelj«, ponajprije zbog »zatvorskog glumačkog iskustva«, prebačen u Kazalište Marina Držića gdje je, kao i na scenama Ljetnih igara, do današnjih dana ostvario niz nezaboravnih uloga ostvarujući tako zasluženi status velikana hrvatske kazališne scene.
