Sigsgaardovu predlošku Vjeko Alilović pristupa iz vizure današnjeg potrošačkog društva kojeg nisu pošteđena ni djeca. Situaciju u obitelji, koja je vrlo prepoznatljiva, redatelj Serđo Dlačić zaogrnuo je u groteskno ruho. Tako Mamu u montipajtonovskoj maniri igra Vedran Komerički, a Tatu je također s crtom karikaturalnosti utjelovio Zlatko Vicić. U predstavi koja se temelji na kombinaciji žive glume te animacije lutaka, predmeta i tkanina dječak Pale je lutka, čime se dodatno naglašava njegov položaj unutar obitelji. Naime, umjesto da se posvete djetetu koje želi izrađivati papirnate leptire, roditelji Palu odvode u šoping-centar. U potrošačkom ludilu oni zaboravljaju na dječaka i ostavljaju ga samoga u svijetu predmeta sa sniženom cijenom.
U vještoj animaciji lutkarice Dine Đuke Pale se kreće raznim prostorima trgovačkog centra, upoznajući predmete koji oživljavaju i poprimaju ljudske karakteristike. Njegove »prijateljice« postat će jeftine vijetnamske baterijske svjetiljke (Zlatko Vicić, Alex Đaković, Vedran Komerički), a Palu će u svijet konzumerizma uvući i oživjeli mobiteli, Slot Machine i primamljiva Igrica. Kao simbol profita, grabeži i pohlepe pojavljuje se čudovišna, višeruka lutka Grabića kojega je utjelovio Alex Đaković, a animira je nekoliko lutkara.
Jedini novčić od Pale će iskamčiti Agent Štedić, golema kasica-prasica. Pred očima izgubljenog i usamljenog dječaka oživjet će i zviždaljka koja postaje svojevrsni GPS po trgovačkom centru.
Ideju predstave, koju možemo shvatiti i kao kritiku konzumerističkog društva, dodatno je podcrtala scenografija Sabine Begović i Tamare Travaš, studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, koje su također i kreatorice lutaka. Njihova scenografija temelji se na raznobojnim uvećanim lego kockama, čijim preslagivanjem i novim kombinacijama glumci kreiraju različita mjesta zbivanja. Dinamičku zvučnu kulisu i dopadljive songove oblikovao je skladatelj Igor Karlić, a dizajn svjetla potpisuje Željka Fabijanić Šaravanja.
Nevidljiva djeca
Vratimo li se na danskog pisca i psihologa Jensa Sigsgaarda, možda je zanimljivo podsjetiti da je inspiraciju za priču »Pale sam na svijetu« dobio nakon studije napravljene na više od tisuću djece u dobi od pet do osam godina koja su odgovarala na pitanje što bi napravila kada bi postala nevidljiva.
Predstava »Pale« u riječkom kazalištu lutaka na aktualan način suočava djecu, a još više i roditelje, s pitanjem samoće i »nevidljivosti« današnje djece, koja postaju itekako vidljiva za marketinšku mašineriju koja ih od malih nogu odgaja za buduće potrošače. Jedan od primjera je i Božić – najveći praznik konzumerizma.
