ZAGREB  Eliza Gerner, velika hrvatska kazališna, filmska i televizijska glumica, preminula je u Zagrebu u 93. godini. Rođena je 30. kolovoza 1920. u Somboru. Srednjoškolsku naobrazbu stekla je u somborskoj Gradskoj trgovačkoj akademiji; nakon mature studira u Zagrebu na Ekonomskom fakultetu, a po izbijanju rata 1941. nastavlja studij na budimpeštanskom Ekonomskom fakultetu, gdje i doktorira. Poslije rata, u promijenjenom jugoslavenskom političkom sistemu, njena diploma nije priznata. 

   Eliza Gerner započela je glumačku karijeru u rodnom gradu, a 1948. dolazi u Zagreb kako bi pohađala Dramski studio koji je vodio Tito Strozzi. Od 1948. članica je Drame HNK-a u Zagrebu. Tijekom karijere glumila je na hrvatskom, njemačkom i mađarskom jeziku na mnogobrojnim pozornicama i bila angažirana i u kazalištima u Rijeci, Rostocku i Berlinu. 

   U mnoštvu uloga koje je odigrala ističu se Melita (Krleža, »Leda«), Kleopatra (Shaw, »Cezar i Kleopatra«), Klara (Goethe, »Edmont«), Katarina (Ostrovski, »Oluja«) i nedostižna Lidija u »Staromodnoj komediji« Arbuzova. Ostvarila je i uloge u filmovima »Nestajanje«, »Generalov carski osmijeh«, »Kuća duhova«, »Tri muškarca Melite Žganjer«, »Kontesa Dora«, »Born to Ride«, »Leo i Brigita«, »Terevenka«, »Trgovci i ljubavnici«, »Ljubavna pisma s predumišljajem«, »Radi se o našim pismima«, »Trst«. 

  Glumica kontakta

Eliza Gerner niz godina bila je predsjednica Ocjenjivačkog odbora Nagrade hrvatskog glumišta. U Vinkovcima je bila domaćica Festivala glumca 2001. godine. Dobitnica je životne nagrade Društva dramskih umjetnika 2006. Objavila je veliki broj članaka u kazališnim časopisima. Autorica je i nekoliko knjiga memoarskih zapisa u kojima je sačuvana bogata povijest našeg teatra druge polovice dvadesetog stoljeća – »Osvrnuh se sjetno. Uspomene glumice«, »Oproštaj s Gvozdom. Razgovori s Krležom«, »Oteto zaboravu«, »U sjeni stoljeća koje odlazi«, »Kazalište kao sudbina«, »Tito Strozzi. Svjetla i sjene jednoga glumačkoga puta«. 

   Godine 2010. Hrvatsko društvo pisaca obilježilo je 90. obljetnicu rođenja Elize Gerner. Nazivajući je »damom Hrvatskog narodnog kazališta«, teatrolog Branko Hećimović tada je rekao kako je Gerner bila »glumica ‘kontakta’, kojoj su najbolje ležale uloge sa samo jednim suigračem«. 

   Intendantica HNK Zagreb, Ana Lederer istaknula je kako je Eliza Gerner, uz impozantan rad na kazališnim daskama od kojih čak 35 godina na pozornici HNK, odigrala i važnu ulogu u revalorizaciji djela svoga supruga, velikog pisca, režisera i glumca Tita Strozzija. Predsjednik HDP-a Velimir Visković istaknuo je veliki doprinos Elize Gerner krležologiji. Ona je, prema Viskovićevim riječima, kroz svoje memoarske uspomene, dala autentičan uvid u Krležin stvaralački opus. Pjesnikinja Sibila Petlevski je rekla kako Gerner posjeduje veliku »teatrološku koncentriranost« jer dok piše vješto zavodi i zaokuplja čitatelja. 

  Veza s Krležom

U povodu knjige »Svjedoci Krležina odlaska«, koju je Eliza Gerner objavila u koautorstvu s Milanom Arkom, 2003. godine objavljen je razgovor u »Novom listu« u kojemu je Gerner, između ostalog, novinaru Radi Dragojeviću govorila o svom odnosu s Krležom: 

   – Kad sam kao mlada gledala »U agoniji« u izvedbi osječko-novosadskog kazališta, nerijetko sam znala pomisliti: »Što bih dala da upoznam tog čovjeka«. Osim toga, mnoge me druge stvari vežu za Krležu. Prvo, igrala sam Krležu, počela sam ga igrati još u Somboru, u njegovoj drami »U agoniji«. Također, prva predstava koju sam igrala kao novoangažirani član HNK, bila je u suradnji s Belom Krležom, s njom sam igrala i »Ledu«. Zatim, s Krležom je Tito Strozzi, moj suprug, išao u školu. 

   Na neki način Krleža se i opredijelio za svoj životni put, za književnost u krugu obitelji Strozzi, gdje je zalazio još kao dječak. U njihovoj kući Krleža je tako sretao Matoša pa Vojinovića, Andriju Fijana, Mariju Ružičku i mnoge druge. Sam Strozzi postaje prvi krležijanski glumac, po mnogima najbolji interpret njegovih likova. 

   U svom drugom braku s Milanom Arkom opet sam vezana za Krležu. Naime, Krleža je s mojim svekrom zajedno bio najprije u osnovnoj školi na Kaptolu, a onda u kadetskoj školi u Mađarskoj, a njegov sin, Milan Arko ml., dakle moj suprug, uglazbljuje Krležine »Balade Petrice Kerempuha«. Uz sve to, ja sam Krleži, kao izvorna govornica mađarskog jezika, katkad znala pomagati oko mađarskog, korigirala bih mu pisma. Iako je i on sam odlično pisao i govorio na mađarskom, na njegovu bih mu molbu znala pomoći. Moram reći da je to veliko prijateljstvo išlo preko Arkovih, dakle preko Krležinog prijateljevanja s mojim mužem – prisjetila se Gerner. 

   Posljedni ispraćaj Elize Gerner bit će u srijedu, 14. kolovoza, u 14.30 sati na zagrebačkom Krematoriju.