Krozvećinu svojih predstava, Aleksandar Popovski komunicira prolaznostkazališne umjetnosti, a “Moliereov život“ je istinska oda kazalištu, rekla je Tajana Gašparović, voditeljica okruglog  stola Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci, gdje je pretposljednje festivalske večeri izvedena predstava Makednoskog narodnog teatra, rađena na tekst Bulgakova.

Redatelj Popovski napomenuo je da 10 godina nije radio u Makedoniji upravo zato što se ne slaže s političkim strukturama svoje zemlje pa je ovaj naslov njegov scenski protest prema odnosu vlasti spram umjetnosti:

– Iako sam odavno zaključio da svo naše govorenje o problemima stvara samo buku koja nikome ne koristi, ipak sam odlučio raditi “Moliereov život“ – to je vrlo osobna predstava, nastajala je dugo, ali sam zadovoljan rezultatom.

I poznati makedonski glumac Nikola Ristanovski 10 godina nije radio s Popovskim. Sretan je zbog uspjeha ove predstave iako kaže da njega ne brine toliko vlast i njen odnos prema umjetnicima, koliko oni “između“!

O predstavi je govorio dr Darko Gašparović pocrtavajući prelamanje i prožimanje različitih vremena kroz predstavu – vrijeme Molierea s Bulgakovljevim pa i ovim našim – ali i glumačko transcendiranje u sam duh kazališta, čime je ona više od političkog kazališta – ona scenu zaista kreira kao prostor slobode.

Bojan Munjin je zaključio da iza svake predstave koja se bori za osvajanje slobode stoji ozbiljan rad – nikako igra:

– Ova je predstava istinska borba i to nije pitanje energije nego svijesti, rekao jeMunjin, a glumac Branislav Lečić je hvaleći glumačku igru konstatirao da je teatar samo sredstvo za spas duše:

– Neskrivajući se iza teksta i iluzije, a uspostavljajući čistu komunikaciju s redateljem, glumci se obraćaju publici i u tome prepoznajem ljekovitost teatra, čemu treba stremiti, rekao je Lečić.

Ocjena publike bila je 4.72.

Na pozornici je čitavo vrijeme i glumačka garderoba s kostimima, među kojima u prvom prizoru na vješalicama »vise« i glumci.

Sa strane pozornice postavljeni su mikrofoni i pult za inspicijenta, koji povremeno upućuju na to da je riječ o probi i da igra iznova kreće.

Radnja počinje u trenutku kad je predstavu pogledao Luj XIV. i ispratio je pljeskom, a nakon toga iza pozornice se odvijaju sudbinski događaji.

Moliere je, naime, zaljubljen u Armande de Bejart, mlađu sestru svoje nekadašnje ljubavnice Madeleine, i doznaje da je mlada djevojka trudna. 

To je ljubavni zaplet priče, u kojoj će se pojaviti i motiv incesta, a Moliereu istodobno prijeti i druga opasnost: članovi Tajnog bratstva Svetog pisma, predvođeni nadbiskupom markizom de Charronom, odlučili su nauditi komediografu zbog predstave »Tartuffe«.

Sama završnica predstave neka je vrsta ode kazalištu i glumcima – Moliere, u temperamentnoj interpretaciji Nikole Ristanovskog, izvodi »Heroje« Davida Bowieja, aludirajući na kratkotrajnost i prolaznost kazališnog čina, u kojemu su glumci heroji, ali samo na jedan dan…

Uz Ristanovskog članove glumačke družine, koji istodobno igraju i likove iz Moliereova života, tumače Emil Ruben, Dragana Kostadinovska, Oliver Mitkovski, Marija Novak, Nikolina Kujacha, Igor Angelov, Nina Dean, Deniz Abdula i Nikola Aceski.