Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca premijerno je izvela predstavu »Il barone rampante/Barun penjač« prema tekstu talijanskog pisca Itala Calvina. Riječ je o njegovom fantastično-alegoričnom romanu iz trilogije »Naši preci«, koji je za riječko kazalište adaptirala Paola Galassi. U suradnji s Oscarom Genoveseom, redateljica Galassi učinila je izbor iz djela prepuna likova i raznih epizoda, stavljajući u prvi plan motiv mladenačke pobune, temu slobode i kulturu knjige.

  U »Barunu penjaču« Calvino složenom strukturom pripovijedanja, različitim perspektivama pripovjedača i smještanjem likova u razna vremena i prostore, ironijom i groteskom te brojnim, postmodernističkim aluzijama na ranije književne tekstove, opisuje paradoksalnu genealogiju suvremenog čovjeka, rascijepljenog između težnje za individualnošću i uloge koju mora igrati u društvu. Središnji lik »Baruna penjača«, čija radnja počinje u 18. stoljeću, mladi je barun Cosimo Piovasco di Rondo koji iz protesta prema obitelji i društvenim konvencijama odlazi živjeti na drveće, gdje dočekuje i kraj života.

  U razradi ovog motiva Calvino se oslanja na Diderotova »Jacquesa fatalista«, dok su raznorodne književne reminiscencije najbrojnije upravo u »Barunu penjaču«. Autor se referira i na filozofske i znanstvene ideje našeg doba, zauzimajući u svojem pripovijedanju ironijsku distancu i kreirajući neku vrstu otvorene manirističke igre.

   Mladi buntovnik

Predstava »Barun penjač« počinje prizorom obiteljskog ručka, kojim je Paola Galassi naznačila smjer interpretacije. Za uvećanim stolom, na velikim drvenim stolicama, sjede članovi obitelji Piovasco di Rondo, čime je stvorena perspektiva iz očišta mladoga baruna Cosima i njegova brata Biagija – naratora koji vodi kroz priču. Iz njihove pomaknute perspektive ostali likovi djeluju pomalo groteskno i karikirano, a predmeti i životinje postaju neobično uvećani. U maštovitom uprizorenju predmeti i životinje – puževi, jabuke, pauk, komad torte… – zadobili su disproporcionalne dimenzije, čime je i na vizualnom planu predstave postignuta pomaknutost.

  Za vizualni dojam, uz asistenciju oblikovatelja svjetla Predraga Potočnjaka, zaslužna je scenografkinja i kostimografkinja Rosaria Ricci, koja je scenski prostor naznačila detaljem golemih grana na kojima boravi Cosimo – Barun penjač, obiteljskim stolom i još pokojim rekvizitom, dok je sve ostalo prepušteno samim glumcima koje je Ricci odjenula u maštovite, stilizirane povijesne kostime izrađene od obojenog materijala za ambalažu. Ovako zamišljeni kostimi diskretno odašilju i ekološku poruku, koja je utkana i u idejni svijet Calvinova glavnog lika koji živi na drveću i iz te perspektive promatra svijet. Premda odvojen od zemlje i ljudi, Barun penjač nije mizantrop, već je posvećen općem dobru i želi sudjelovati u svim aspektima života.

Razigrani ansambl

U adaptaciji Paole Galassi naglasak je na obiteljskim odnosima – figuru oca i glas autoriteta utjelovio je Mirko Soldano, a Cosimovu majku, koja će doživjeti tužnu sudbinu, s osjećajem za komično tumači Alida Delcaro. Jedan od važnih pokretača zbivanja je Cosimov brat Biagio, kojega je u ulozi naratora dinamičnom i duhovitom igrom odigrala Elena Brumini.

  I ostatak ansambla Talijanske drame pokazao je veliku predanost glumačkoj suigri, kao i smisao za glumačke interpretacije na liniji karikaturalno-grotesknog uobličenja likova, bliskog animiranom filmu. U nekoliko različitih uloga pojavljuju se Rosanna Bubola (Cosimova sestra Battista, Violina tetka, Kozački oficir, Narod, Gusari), Ivna Bruck (Viola Markizica, Kozak, Narod, Gusari), Tomas Kutinjač (Cavaliere, Žbir, Kozak), Giuseppe Nicodemo (Opat Fauchelafleur, učitelj; Carinik, Husar, Narod, Gusari), a Geoffrey di Bartolomeo utjelovio je razbojnika Giana dei Brughija koji se strastveno predaje čitanju knjiga i doživljava preobraćenje.

  Razigranosti glumaca pridonijela je i Elena Brumini, ovoga puta i kao savjetnica za scenski pokret. Odabir glazbe, koja je bliska senzibilitetu današnje mlađe publike, napravili su Paola Galassi i Oscar Genovese.

  Predstava »Barun penjač« žanrovski je određena kao komedija za djecu i odrasle, no načinom interpretacije Calvinova romana možda je ipak prije svega usmjerena na one nešto mlađe gledatelje. U svakom slučaju, uprizorenje »Baruna penjača« poziv je svima na nova čitanja Itala Calvina, dok je Talijanska drama ovom predstavom potvrdila svoje poslanje promoviranja talijanskih autora, talijanskog jezika i kulture. Glumački ansambl i autorska ekipa ispraćeni su dugotrajnim pljeskom.